" sa čim da započnem…osso buco.. sijeno salata…ne znam..ideja mi sinu..pa kako se toga nisam prije sjetila, već ovoliko mozgam..RAZLIJEVAK…sestra i ja nismo voljela jesti prije škole..ali uvijek kada je mama napravila razlijevak u slast smo ga pojele..neka to bude moj prvi recept..
Ovo staro jelo koje potječe iz Poljica meni je jedno od najdražih. Danas mi je originalni soparnik, ispod peke, poslala prijateljična svekrva, teta Ivka. Ja ga se još nisam usudila napraviti, mjere su uvjek "od oka", ali prilažem fotku teta-Ivkinog soparnika i ulomak iz jedne stare dalmatinske kuharice (ne znam joj ime) koji sam odavno fotokopirala, kao i teta-Ivkinu verziju (i njene mjere) soparnika iz pećnice špahera na "letriku".
U davno vrijeme ljudi su radili jednostavne slastice, s minimalno sastojaka, ali s maksimalno okusa. Ovaj kolač se obično pekao za Božić ili Uskrs, kad god ga pečem, arome meda, ruma , limunove korice i cimeta, se tako šire kućom da stvarno osjetim blagdanski ugođaj…
O ovoj sam torti čula same pohvale: da se još uvijek spravlja na tradicionalan način, da njezin nadjev ima "brdo" badema, da joj je okus božanstven…. Mučio me samo postupak rezanja tih traka i tračica; skicirala sam barem desetak šablona označavajući pravac rezanja brojevima, a onda sve to pobacala i dala se u eksperiment. Mora uspjeti, a ionako ne ide na izložbu, pa što bude. A bila je i jest – divota.
TR ŠI !● Ki je to? Si to ti?! Je tu On? ● Ni ga, ni ● Ča je da ga ni? Tr tu su mu si! ● Ja, ma ča te mu ti! Nje, Nje mu ni! ● Ki je, je! Ki ni, ni! ● Ma ja, ja. Ma tr ši! ● Ča ću mu ja! Ni ti! Ni mi! Ni vi! Ni si! ● Ma tr ši!
Čistim svoje misli, svoj um, svoje srce… čisto, sve je čisto bijelo, bijelo svijetlo.
A.- njemu, koji je kao zakon svjetlosti, izlazi i zalazi kao sunce, a u stvari je nevidljiv…
Recept potječe sa otoka Korčule gdje je poznata slastica, star je više od 100 godina. U originalnom receptu umjesto praška za pecivo, ide amonijeva sol (hirschhornsalz). Dok se peče miriše grdo, ali ukus nadomješta sve, a vama amonijeva sol ni ne teba, ako imate prašak za pecivo ili sodu bikarbonu.
To je staro ime za zanimljiv prilog od krumpira i graha, rađen po receptu moje pokojne svekrve Terezije. Ona ga je zapisala u svoju tekicu, između 1920. i 1925. godine u Artičama kod Brežica i rado bih znala dali se takvo nešto sprema i u drugim krajevima. Ovaj prilog zavoljet će se svi prijatelji pire krumpira kao što ga voli moja obitelj.
U vremenu kad je svijet postao globalno selo, posebice zaslugom interneta, dostupna su nam jela iz svih krajeva "naše plave" (Zemlje drage) i možda baš toga radi, trebali bi sačuvati recepte a onda i jela u onakvom obliku kako su to radili i jeli "naši stari". Ovo je jedan od takvih specijaliteta, kolač od kukuruza iz Vrbovca ( Tanja, radiš li ga?) kojeg spremaju u jednom od tamošnjih ugostiteljskih objekata.
Prije par mjeseci i meni je bio problem pronaći ledeni kvasac. Bila je tema na forumu, nabavljali smo iz drugih gradova…Da bi vam bilo lakše nabaviti i u manjim sredinama napisala sam uglavnom sve nazive koji se koriste kod nas.
...ovo je stari recept moje bake…jedan od najdrazih iz djetinjstva…poseban za mene…kada ga radim, vidim bakino drago nasmijano lice…i kao da je sa mnom….ali to su samo lijepe uspomene….sigurno je jako ponosna i sretna ….negdje Gore, kada stavim neke njezine recepte…..
Ovaj je jedan od recepata koji su već dugo bili u pripremi ( obilježen u tekici ). Problem je bio nabaviti ledeni kvasac. Kad sam nabavila osnovnu namirnicu, odlučila sam eksperimentiranje ostaviti za vikendicu gdje je provjetravanje lakše.
Razlijevak
Soparnik
Kockice od oraha iz davnine
Najkraljevskija među kraljicama: Rapska torta na...
Pinca na autohtoni, starinski način
U bijelom
Korčulanski klašuni
Tomaš....
Jaldomaš (ili: “kak su jeli naši stari”-...
Cviti
Sipani kolac
Cukarini
© Podravka d.d. 2003.—2012.
