Recept dobila od mog tetka Bege koji je bio pekar 40 god….Godinama sam pokusavala da ga nagovorim da mi otkrije tajnu pripremanja medjutim uvijek je nekako izbjegavao:::)jucer kad smo bili u posjeti kod njih pitala sam ga ponovo i odlucio je da mi da recept i objasni pripremu….Pitala sam ga da li smijem da stavim na coolku i rekao je da moze!!Dragi moj tetak puno ti hvala na ovim divnim kiflama sto si nam poklonio ovaj divni recept!!!!
"Mamice, sto su to slancici iz pekare?": pitala je moja Tinica. Ona ih jako voli, morala sam ih pokusati sama napraviti. Predivno mekani i drugi dan. Radila sam ih za okupljanje u Ravnoj Gori. Danas treci put u 3 dana, moji stalno traze jos. Ovo pisem na molbu jedne mlade dame…draga Omnia…evo, nadam se da ce ti se svidjeti.
J. Lahey, pekar iz NY, pozvao je jednog dana novinara New York Timesa, M. Bittmana, u svoju pekaru na Manhattanu i pokazao mu pripremu ovog kruha. Minimalistički kruh koji se priprema od brašna, vode, kvasca i soli. Ne zahtijeva veliko umijeće, već samo strpljenje. Pustite da vrijeme radi za vas.
Ideja je preuzeta s jednog bloga. Ja sam recept isprobala, preradila i pojednostavila i evo drage moje postavljam ga ovdje, da ga i vi isprobate! Ovo je drugi put u roku od tri dana da pravim hrenovke u tijestu na ovakav način i to vam sve govori! Mirisala je cijela kuća dok su se pekle, a o izgledu ne trebam ni da vam govorim…divne dekorativne!
"Danas sam lud, neznam što hoću, danas sam lud i želim samoću…".
Kako i sam naziv govori, tijesto je ludo, a na Coolinarici ima jedan recept sa sličnim ludim tijestom, ali moje tijesto mi se čini luđe. Koliko je ludo i što se može sve od njega napraviti vidjet ćemo… Inače, recept sam dobio od moje bake.
recept sam dobila pre jedno 15-ak godina, ali tad sam bila mlada domacica pa me je mrzelo da se bakcem sa ovakvim stvarima…danas mnogo vise cenim domace i redovno ih pravim…dosta lice na kupovne tortilje, ali naravno, nemaju aditiva…
Dugo vec imam ovaj recept i nikako da ga isprobam…Na internetu sam videla slicne i resila da i ja napravim ove moje kifle. Ime im odgovara jer se listaju kao kupus, a ukus je neverovatan!!! Relativno se brzo i lako spremaju, mekane su i drugi dan i zadovoljna sam ovim pecivom.Probajte i vi!!!
Jos dok sam zivjela u Bosni somune sam uvijek imala u zamrzivacu, sarajevske, banjalucke, beogradske, pa uz malo zagrijavanje bili su kao iz pekare. Tako i sada, uvijek ih pravim vise, pa zamrznem…..a uz cevapcice su najbolji…
Eh, ako sam ikada napravila nešto fino, mekano i predivno, onda su to ove kiflice.. savršene su, meke kao duša, lagane kao perce, baš ono što uvijek tražim od kiflica…
Spomenuta Zorka mi nije poznata, iako odavno njenu kreaciju sa zadovoljstvom ruckamo uglavnom u slanoj varijanti!! Znaci jos jedna mekana pita, jednostavna za pravljenje, a izdasna…za svakog po jufkica…
Pekarske kifle po orginalnom receptu!!
Slanci (prstici)
Italijanski stapici
No Knead Bread
Rascvjetane hrenovke u dizanom tijestu
Ludo tijesto
Tortilje sa kvascem
Kupus kifle
Bosanski somuni (lepine)
Jogurt kiflice
Penjurlije
Neobicno pecivo
Moje pahuljaste kiflice
Pogača “Cvet”
Zorkina pita
© Podravka d.d. 2003.—2012.
