Ovaj sam recept davno, prije nekih 15 godina, nasla u novinama i zabiljezila. Recept je dala jedna gda cijeg imena se ne mogu sjetiti (cini mi se da je bila negdje iz Sjeverne Hrvatske). Torta je dio trilogije koju je gda zvala "Labudim jezerom" a koja se sastoji jos od torte od oraha i torte od ljesnjaka koje su jednako raskosne i ukusne (napravit cu i druge dvije uskoro pa cu objaviti i recepte za njih). Ako tko od vas prepozna o kojoj se gdi radi, molim, neka ostavi komentar i ja cu rado dodati njeno ime u opis recepta.
Torta je prebogata okusom i teksturom i ja ju pravim jednom u nekoliko godina, kad se zazelim one nase prave domace torte od oraha i cokolade.
Update: zahvaljujuci durdici55 doznala sam imena gda koje su ovu tortu osmislile. Radi se o gđi Štefici Crnković i gđi Dragici Sertić iz Samobora.
Naravno, pečem ja kolače u svako doba, al’ kad me moja najbolja frendica nazove u pol devet navečer i naruči mi za sutra dvije pite za veselicu, primim li se ozbiljno posla, gotova sam do pol dvanaest. Ne hvalim se, živa je istina da ove dvije pite možete napraviti u kratkom vremenskom roku, a dojam i okusi će biti wow!
Pred vama je najtajnija tajna iz obiteljske bilježnice recepata. Bakini, mamini, sestrini , moji, a sad i vaši, predivni kolačići sa bijelim bademima. Dugo je ovaj recept u našoj obitelji, zbog ovoga recepta su nas angažirali za pečenje kolača i slastica za svadbe, krštenja, pričesti.. za sve svečane prilike koje možete zamisliti. Dajem vam ovaj recept, sa ljubavlju i zahvalnošću, što pravite moje recepte i što ste mi ovaj "moj" mjesec uljepšali sjećanjima za cijeli život.
Mile moja, ime moje, zoro moga dana, uskrsno jutro miriše mi na tvoju sirnicu, miriše na miris naranče i limuna u tvojoj ružičastoj košulji, u opletenoj kruni kose oko tvoje glave, dok me grliš. Još uvik mi prid očima debela feta tvoje sirnice s maslacem i obilato namazana tvojon marmeladon od drinjina. Mile moja, bakice moja, nikada te neću zaboraviti.
S vremena na vreme volim da pregledam mamine stare sveske s receptima. Iako sam mislila da sam prepisala sve što me je zanimalo, obradujem se kad otkrijem neki propušten, zaboravljen recept…
"Prišivak paprenjarka nadjenuše joj zato: u svem gradu ne bijaše ni velikaške ni građanske žene koja bi umijela mijesiti paprenjake kao što Magda. Stoga je bilo i svetkom i petkom jagme za njezinimi paprenjaci i sam varoški sudac Ivan Blažeković znao je kadšto ostaviti lijep dinar u njezinoj kasi…"
(iz romana "Zlatarevo zlato" A. Šenoe, Mladost, Zagreb, 1973.,
Pozvana sam na jednu zabavu i kao iznenađenje nosim na poklon znamenitu imotsku tortu, koju svaka kuća u mome rodnom kraju pravi na svoj način, svatko ima svoju malu tajnu. Moja torta je kraljica među imotskim tortama, što zbog krune, a što zbog predivnog raskošnog recepta moje strine Ljilje, po kojoj sam je u mojoj bilježnici nazvala Ljiljina kraljevska torta..
Nisu ovo fritule, niti poderane gaće, ovo su ušćipci po receptu moje tetke.Ona je poznata meštrovica za njih, ničiji drugi nisu ni blizu njenih, ni mamini, a ja sam zato došla do nje, da mi u detalje objasni, točno riječ po riječ...eh, sad ćete reći da pretjerujem, ali ne -kad zagrizeš u njen ušćipak to odmah znaš da je njen..
Ima li neko jelo po kojem se najvise poznaje ukus Vojvodine?!
Odgovor je naravno Paprikaš. Pravi, domaci starinski paprikas poznacete po njegovim sastojcima kao sto su crveni krompir, domace susene kobasice ( ili piletina, svinjetina ) vrlo malo zacina i nacinu kuvanja! To je najvaznije da bi vam paprikas uspeo i izgledao bas kao bakin. Uzivajte!
Rafijoli su tradicionalni kolač koji se peče u imotskim kućama o velikim blagdanima ili svečanostima. Mogu dugo stajati i drže svježinu, no njihova finoća je glavni razlog da nema baš puno stajanja, odmah se pojedu. I danas u Imotskom je običaj, kad se u selu spremaju svatovi, da svaka kuća peče kolače i nosi ih u kuću gdje je svadba. Najčešće su to upravo rafijoli, jer su fini, a nisu lako pokvarljivi. Oni ih pečene pakiraju na zlatne papirne tanjure i zamataju u celofan.
Kotonjada se o Božiću služila u seoskim kućama Dalmatinske zagore, zajedno sa suhim smokvama, bajamima i orajima. Prije toliko puno godina na kršu nije bilo skupih slastica, mlijeka, maslaca, jaja i svega onoga što mi stavljamo sada u kolače. Najjednostavnije je i uvijek najbolje. Predstavljam vam babinu kotonjadu.
U narodu se kaže "Sveta Kata- snijeg na vrata", a mi smo govorili "Sveta Kata- kroštule na vrata". Recept je starinski, brački, meni ga je prenijela moja kolegica. Zvala se Katija i bila je sa Brača. Svake godine na Sv. Katu ujutro banila bi na vrata ureda sa hrpom predivnih kroštula. Radovali smo se ka’ dica. Danas mi je ostao samo recept i sjećanje na nju. Ja sam se u to ime odlučila podijeliti ga s vama.. Poklanjam ga Katama, Katicama, Katijama i svima vama.Probajte i uživajte!
Torta od oraha i cokolade
Miliczina brzinska pita u dvi verzije
Bijeli kolačići s bademom
Sirnica babe Mile
“4 u 1” ilitiga Međimurska gibanica
Starinska torta s vinom
Torta od ljesnjaka
Magdini paprenjaci
Kraljevska Imotska Torta
Ušćipci
Vojvodjanski paprikas
Imotski rafijoli moje strine Ančice
Kotonjada
Prutići od oraha
Kroštule
© Podravka d.d. 2003.—2012.
