Ljeto miriše na punjene paprike moje mame… Kad sam išla u srednju školu i vraćala se kući sa nastave, čim bih ušla u haustor zgrade gdje smo stanovali, zapljusnuo bi me miris mamine punjene paprike, a taj se miris ni danas ne može smiješati ni sa čime, odmah sam znala da je ona kuha, ničija punjena paprika ne miriše tako. Danas kad sam došla s posla ušavši u stan, osjetila sam taj miris, dok je moj dragi grijao papriku.., mama ovo je za tebe.
Svekrva moje sestre u Bjelovaru drži krave, a svaki vikend kad odu do nje, njena svekrva pošalje nekoliko litara domaćeg mlijeka i onda mi pravimo pravi domaći sir. Priprema ovog sira je malo dugotrajnija, ali to je to, izvorni naš dragi, pravi, pravcati… Obećala sam FF dati postupak kako se pravi, pa evo:
Vjerujem da mnogi izbjegavaju vjestacke boje i pokusavaju naci nesto prirodno, originalno, zdravo, bez hemije, a da u istovremeno bude i lijepo. Farbajte jaja na najprirodniji nacin, bez straha, tajna prirode je otkrivena: luk, cvekla, crveni kupus, turmeric (curcurma)... Sretan Uskrs/Vaskrs!
...jer samo je jedna teta Milicza i samo su jedne octene kiflice. Njima sam oduševljena, i čisto da se maknem od klasike poigrala sam se receptom za tijesto i punila ga omiljenim nadjevima. Aaal’ je mirisaloooo i u ustima se topiloooo….. i rekli mi da čuvam recept za sebe, ono kao velike tajne nas manjih majstora kuhinje ;-) Teta, ovo je po tvom guštu i za tebe!
Miris ovih kiflica, okus i najviše sam spomen na orahe uvijek me vrati u djetinjstvo, u maminu kuhinju. Oni su za svaku prigodu na našem stolu. Ja sam ih danas prvi put radila i mada su mamine najbolje, moram priznati da nisu ni moje za baciti. :)
Zašto su kuglofi tako popularni? Možda zato što se jednostavno pripremaju. Ili zbog neodoljivog oblika koji gotovo ne može podbaciti. A možda zato što ih naši najmanji tako vole. S riječi na kuglof s jogurtom!
Davnih dana ni pite pripremljene na ovakav način nisu se pekle u mom kraju. Upoznavanjem novih ljudi upoznala sam i pripremu raznih jela.
Najbolje pite su od moje susjede Jele ( koja je "zanat ispekla" u Sarajevu ).
Koprive su pravo blago prirode u proljeće koje treba maksimalno iskoristiti. Ja svake godine radim sok od koprive, a pošto želim da ga piju i djeca, ubacila sam malo agruma da lakše prođe:))
Rafijoli su tradicionalni kolač koji se peče u imotskim kućama o velikim blagdanima ili svečanostima. Mogu dugo stajati i drže svježinu, no njihova finoća je glavni razlog da nema baš puno stajanja, odmah se pojedu. I danas u Imotskom je običaj, kad se u selu spremaju svatovi, da svaka kuća peče kolače i nosi ih u kuću gdje je svadba. Najčešće su to upravo rafijoli, jer su fini, a nisu lako pokvarljivi. Oni ih pečene pakiraju na zlatne papirne tanjure i zamataju u celofan.
Drevni dalmatinski kolačići toliko su divni i tako puna okusa da ih odavno ne pripremaju kao nekad, samo o blagdanima i svečanostima, nego koriste svaku priliku da se njima oslade.
Prema drevnim običajima, med i proizvode od meda treba jesti u zimsko vrijeme da bi u novoj godini bilo sve slatko ili, kao što kažu u Slavoniji, da bi čovjek cijele godine govorio medenim riječima.
Receptic sa pozutelih stranica, ispisan bakinom rukom…"komadic kvasca za 10 dinara", a kako ih je tek ona spretno zavijala. Ovo je novo izdanje prefinog bakinog peciva….posluzite se!:)))
Ovo me je naučila raditi moja mama, nju moja baka, baku njena mama….., tako su to žene nekad radile kada nije bilo svih ovih modernih čuda. Zahtjeva malo truda, ali vjerujte da se isplati. Mislim da postoji već nešto slično, ali ovako se radi kod mene pa evo i moje verzije….
Punjene paprike moje mame
Domaći mladi kravlji sir ili zagrebački sir
Jaja bojena/farbana prirodnim bojama
Taškice tete Milicze
Mamine kiflice od oraha
Kuglof s jogurtom
Jeline pite s raznim nadjevima ( u slikama )
Sok od kopriva
Imotski rafijoli moje strine Ančice
Starinska pita od meda i pečenih oraha
Rafioli
Domaći medenjaci
Bakine pletenice
Dodatak jelima od povrća
Lako lepo
© Podravka d.d. 2003.—2012.
