Makedonska i bugarska kuhinja, ako ništa drugo imaju zajednički tarator, hladnu juhu ili tekuću salatu od krastavaca kojom se uglavnom rashlađuju vrući ljetni dani. Gotovo isto jelo jede se u Turskoj, Iranu i Albaniji.
Bez salamurenih, sušenih pa kuhanih rebara nekad se nisu mogla zamisliti teška zimska razdoblja, a danas su rebra omiljena svježa, pečena na žaru ili roštilju.
Uz bok manastirima, prirodnim ljepotama, rukotvorinama i starim zanatima je i hrana. U Makedoniji je svaki dan gozba. I nije samo tavče gravče, tu je i turli, tarator, čomlek, kačkavalj, boza, a tek smo "ni započeli".
Moram priznati da nikad nisam bio obožavatelj juha. Nikad nisam shvatio što je to krepko u krepkoj juhici. Nikad nisam shvatio zašto je juhica dobra za zdravlje, i nikad mi nije bilo jasno zašto juha mora biti topla ili vruća.
Vino, pivo ili bilo koja tekućina u kojoj je manje od 18 % alkohola na zraku će se, uz pomoć bakterija, pretvoriti u ocat. Nakon što kvasci pretvore šećer u alkohol, dolazi u zraku sveprisutna bakterija acetobacter i pretvara alkohol u octenu kiselinu.
Češnjak je rado korišten začin u svim kuhinjama Mediterana. Provansalski umak aïoli, čiju osnovu čine majoneza, maslinovo ulje i češnjak, izvrsno odgovara ribljim jelima. Grčka skordalia i tzatziki, izvrsno idu uz pečenu janjetinu.