“Kralj začina”, kako ga zovu Francuzi, estragon je često sastavni dio mnogih začinskih mješavina (Fines Herbés, Herbes de Provence, Bouquet garni), tipičnih za francusku kuhinju. Odlično pristaje uz pečenje, jer teža jela čini probavljivijima.
Uz biftek u začinskom bilju preporučujemo prilog od povrća koji možete pretvoriti i u aromatičan pire kojemu poseban pečat daje kuhana slatka buča, inače nepravedno zapostavljena u našim jelovnicima.
Vino, jabuke i šljive, patke iz jezera Brome, janjetina, razne vrste sira, jabučni sok, javorov sirup, šumske gljive... U Quebecu se zaista dobro jede, a stanovnici su majstori u pripremanju plodova mora.
Jeste li ikada čuli za magerokofobiju (magerocophobiu)? Znate li da se veliki dio odrasle populacije, usprkos zanimanju za hranu i kuhanje, tom sportu nikada ne posvećuje i vječito zazire od štednjaka, kuhače, pregače i kuhinjske krpe?
Iako su mjerne jedinice standardizirane SI sustavom koji koriste precizni Europljani, u pripremi recepata Englezi se prema mjernim jedinicama odnose vrlo tradicionalno (funte, unce, pinte).
Doživite li začine kao materijal za izražavanje kreativnosti, s lakoćom ćete stvoriti kulinarska remek djela! Pritom se vodite vlastitim ukusom i njuhom, a ne znate li od čega početi, slijede kratki opisi najpoznatijih suhih začina.
Da je na velika vrata ušla u sve kuhinje svijeta dokazuju brojna jela s puretinom. U nas je to pečena purica s mlincima, u Mađarskoj tokany, pureće meso u bogatom pikantnom umaku od vrhnja, u Sloveniji su to pirjani pureći batci, a na Bliskom istoku nadjevena purica s cous-cousom, grožđicama i pinjolima.