Skuhali ste previše pileće juhe? Ništa za to. Spremite je u hladnjak i sljedeći dan priredite kineski ručak, počevši s okrepljujućom juhicom od pilećeg temeljca, bambusovih mladica i shiitake gljiva.
Između kineske i zapadnjačke kuhinje stoji cijelo jedno kulturološko naslijeđe. Kineska je prehrana tako bogatija vlaknima i sadrži manje masnoće, a odlikuje je puno povrća, riže, gljiva i ribe.
Od savršeno pripremljenog jela očekuje se da zadovolji puno više no samo osjetilo okusa: boje trebaju biti ugodne oku, komadići nasjeckani na jednake dijelove, a cijela kompozicija primamljivog mirisa.
Umijeće kineskog pripremanja hrane razvijalo se i profiliralo stoljećima. Značajniji interes za kulinarstvo počinje u velikom klasičnom dobu Kine, za dinastije Zhou, za čije vrijeme nastaju dva velika filozofska pravca.
U Kini se na Novu godinu dobre želje ne izražavaju samo čestitkama i prigodnim poklonima nego i hranom. Tako pripremljena riba označava zajedništvo i obilje, piletina prosperitet, a rezanci koji se ne trgaju dug život.
Prvi zapisi o korištenju kineskih štapića sežu u 3. stoljeće prije Krista, a tajna njihove dugotrajne i uspješne upotrebe u tome je što se zapadnjački pribor, osobito nož, povezuje u povijesti naroda Kine, Japana, Koreje i Vijetnama s ratovima i smrti.
Od piletine se mogu pripremiti mnoga ukusna jela: od hladnih predjela, pašteta, miješanih salata i kuhane nadjevene piletine, bistrih, krem i ragu-juha, do pečenki (iz tave, pećnice, s roštilja ili ražnja) i pohanaca.
Ljutika, kao najfiniji član ove porodice, upotrebljava se za rafinirana jela, kao što su klasični umaci bérnaise, espagnole ili umak na bazi gljiva i vina. Dodavanjem ljutike u kvalitetni vinski ocat dobiva se izvrstan sastojak za salatni preljev.
Ova namirnica uzgaja se preko 13000 godina u Kini, a njena svojstva tek su nedavno otkrivena na Zapadu. Sojini su proteini po iskoristivosti potpuno jednaki proteinima životinjskog podrijetla, pa mogu sudjelovati u izgradnji proteina u ljudskom organizmu.