/slika/347327/
/slika/325171/
Pažljivo izvadite iz kalupa i poslužite. Od ove količine ispalo mi je 50 komada srca
Moja baba Mila Perićuša
Sirnica moje babe
Kad sam bila prošlo ljeto u Imotskome, jedan od tetkinih sinova me nazvao “ej, Rebuša, kako si??”... suze su mi na oči došle. Više nema potrebe da se udate žene naziva izvedenicom njihovog djevojačkog prezimena, jer se sad broj ženskih imena drastično proširio. Prije je bio obavezan običaj unucima i sinovima davati imena djedova i baba, a sve su se žene zvale Iva, Jela, Kata, Ana, Mila, Mara, Manda, Zora ili Anđa. Tako je nastajao problem u plemenskim zajednicama, gdje su živjeli i po nekoliko potomaka s obiteljima i roditeljima u istoj kući. Tako ste imali Luku Lukinog, pokojnoga Luke…(tako je jedan moj rođak dobio ime Cicko.. ocu mu dojadilo…:)))
Postojala je potreba za razlikovanjem žena istog imena u jednoj porodici ili selu, tako su žene ili dobivale nadimak izveden iz njihova djevojačkog prezimena (npr. Žužul- Džudžuluša, Spajić- Spajuša, Peša- Pešuša, Kutleša- Kutlešuša, Bušić- Bušuša, Kujundžić- Kujundžuša) ili su dobile neki drugi nadimak, koji ih je opisivao, ili označavo pripadnost…(npr. moja pok. strina Marija Tangarova- otac joj je bio tangar- bojao je tkanine, u to doba to je bilo nešto!) npr. “Crna”, “Velika”, “Mala” i sl.
Moja pokojna baba je bila poznata kao “Mila Perićuša” ili “Mila Velika”. Bila je predradnica u “dogani” tj. duvanjskoj stanici i ostvarila je 42 godine radnog staža. Sama je naučila pisati i čitati, na staru godinu 1941. još je radila u duhanskoj stanici, a na 1. 1. 1942. g rodila je mojeg oca, isti dan se vratila u kuću, k mužu, odbivši stare običaje da mora s djetetom biti u “dimnoj kužini” kraj vatre- gadilo joj se, jer je bilo prljavo i sve puno pepela. Bila je svojeglava, tvrdoglava i sva njena djeca su dobila pridjev “Perićušin/a”. Poznavala je biljke tako dobro da je bila omiljena i priznata kao vidarica i travarica, puno me toga naučila. Kad sam je upitala kako to da je rodila samo troje djece u vrijeme dok su ih imali po 12, 13.. ona je odgovorila- ostajala sam trudna samo kad sam to ja htjela!!??
Njen lik i djelo nikada neće biti zaboravljen, dok ja živim.
Imala je veliku ranu na srcu (ovaj recept to i predstavlja- tu njenu ranu i srce koje krvari)- moj stric je umro s nepunih 36. godina- to je bio ogroman udarac, koji je nosila cijeli život dostojanstveno, ali nikada se više nije “onako kao prije toga” nasmijala -kako je sama rekla.. “To te nikada ne napusti” – to su njene riječi o tome…bila je posebna i veća od života, a najvažnije je da je bila toga svjesna.
57 komentara do sada…
Hvala ti na svemu!!!
e ovo posluživanje me je zbilja dirnulo
Mile, zaboravih sliku, jos odavno dugujem
Rucica moje Milice 

da bar svi pisu recepte kao vi,umale me rasplakaste
prekrasno je vidjeti koliko volite i postujete vasu baku,divno od prvog do zadnjeg slova,..