Divno lozino htijenje i njene kretnje već tisućama godina prati čovjek, vrijedan vinogradar koji s ljubavlju cijele godine njeguje lozu – taj divan dar prirode – a ona mu pažnju uzvraća kroz svoje zlatnožute ili crvene kapljice. To lozino htjenje i njene kretnje, opisane divnim Krležinim stihovima, bile su inspiracija mojem suprugu da ove godine zabilježi neke njihove trenutke.
Na mjestu naše vikendice i voćnjaka protezao se nekada stari vinograd a podno velikog oraha, još uvijek raste stara loza – njemu u spomen. I upravo tu nastale su ove fotografije, prateći lozine kretnje od pupa do grozda.
Svakog proljeća nakon orezivanja, stari čvorasti
čokot spreman je za još jedno htijenje. I kad krene vegetacija počinju njegove divne kretnje. Njihova snaga ogleda se u
pupu , koji je tjedan dana nakon bubrenja “dvostruko
veći , a samo nekoliko dana kasnije otvara svoje prve
listiće . Narednih dana stvara se prava
grančica na kojoj niče
plod , koji će početkom svibnja i
procvjetati
Nakon cvatnje , početkom lipnja, formira se grozd i na njemu se naziru male
bobice a već početkom srpnja, to je pravi
zeleni grozd . Mjesec dana kasnije, početkom rujna, u vrijeme zrenja, ovaj naš mirisni grozd, dobiva i svoju
boju .
Kada grožđe dozrije, počinje radost berbe, kojoj predhodi mnogo rada, pažnje i brige ali i naklonosti vremenskih prilika. Ubrano grožđe sada valja prešati, strpljivo pratiti vrenje mošta, da bi se nakon Martinja mogla popiti čaša dobrog vina
I tada će se najbolje shvatiti dubina i ljepota Krležinog stiha:
Htjeti iz blata postati čista, ko vino kad u
čaši blista
20 komentara do sada…
zatim volja, vrijeme i strpljenje.
Doživjela sam opis kao kratak putopis kroz razvoj
vašeg ponosa -čokota-, uživala sam od prve pupice
pa sve do čašice rujnoga vina !!!!!
Čestitam !