Volite li kiselkasti okus istarskog terana, upotrijebite ga i za specijalitet kakvog se ne može naći nigdje drugdje na svijetu. Istarska supica pravi se i konzumira nikako drukčije već iz bukalete, zemljanog vrča oslikanog vinskim motivima.
1
Pozdrav iz Istre!
Nisam mogla odoliti da Vam ne ukažem na “greškicu” kod pripreme Istarske supe. Naime, svi su sastojci točno navedeni, međutim ploške prepečenog kruha ne služe se uz vino nego u vinu. Topli, prepečeni kruh, koji se pekao na otvorenoj vatri (u kaminu ili sl.) stavi se u bukaletu Terana začinjenog maslinovim uljem, paprom i šećerom, koji na taj način zagrije vino. Natopljeni kruh se tada može pojesti. Sama riječ “supa” znači šnita (kruha). Uzrečica: “Supa vino popila, supa mene opila!”
2
Gospođa Tamara bolje je opisala recepturu popularne istarske supe (naziv je nastao od “supati” što znači upiti – kruh upija vino). Ali vrijedi još nešto dodati, istarski seljak u davna vremena u kući je za zimskih dana imao pšenice, crnog vina i maslinova ulja (šećer je bio rijetkost!). Grijao se uz vatru na ognjištu, a vino koje je donio iz konobe bilo je hladno (čuvali su se prehlade!) i trebalo ga je “temperirati”. Zato je na vatri prepekao kriške kruha koje je natopio sa maslinovim uljem i začinio biberom pa ih je “ugasio” u bukaleti. Šećer je izmišljotina novijeg doba. Iz bukalete se kruh vadi sa žlicom i zalijeva vinom.
6
Peceni kruh…stavlja se u bukaletu sa vinom.U zimskim danima kada je vani hladno, u lijepoj i toploj konobi, dobrom drustvu, pravi se supa.
Svi piju iz iste, jedine bukalete i ako zele pojedu malo kruha…
Ide se u krug, sa bukaletom naravno…. :))
7
Istarsku “supu” nisam probala, ali joj je vrlo slicna i “supa” sa Srednjeg Jadrana. Secam se jos iz najranijeg detinjstva “supe”koju sam kao dete konzumirala sa “baskotima” koji su licili na danasnje djevreke, nanizane na koncu i tvrde, a kupovali su ih kada se ode u grad. Narezali bi mi na kolutove “baskota” i zalili bevandom. Dedovi su mi bili zemljoradnici, tezaci. Bilo je vina i to domaceg, kruha, smokava, maslina i uja….ostalo se kupovalo. Skrta zemlja i njeni plodovi. I danas mi je ostala navika da uz casu vina uzmem komad kruha, ili uz komad kruha malo “uja”, soli i poneku kap kvasine. Voda se donosila sa bunara ili se koristila kisnica, za pranje podova…donosili morsku vodu koja je bila na dohvat ruke. Dida bi govorio “nemoj piti samu vodu, razbolices se”. Mnogo kasnije sam shvatila da je to zbog tanina kojeg ima u vinu i koje sluzi kao dezinfekciono sredstvo. Mozda zato i dan danas volim popiti jednu casu crnog uz dobru spizu, ribu ili nesto drugo. I trazim vino kao sto je bilo didovo, ali takvog nema, kao sto vec dugo nema ni dida.
...i bukaleta se s jedne strane mora grijati na ognjištu dok se peče kruh, i nakon šta ulovi malo "crnoga" od žara se ubaci u bukaletu koja napravi fino "kššššššššššššššš". I onda je to, to!
8 komentara do sada…
Nisam mogla odoliti da Vam ne ukažem na “greškicu” kod pripreme Istarske supe. Naime, svi su sastojci točno navedeni, međutim ploške prepečenog kruha ne služe se uz vino nego u vinu. Topli, prepečeni kruh, koji se pekao na otvorenoj vatri (u kaminu ili sl.) stavi se u bukaletu Terana začinjenog maslinovim uljem, paprom i šećerom, koji na taj način zagrije vino. Natopljeni kruh se tada može pojesti. Sama riječ “supa” znači šnita (kruha). Uzrečica: “Supa vino popila, supa mene opila!”
Svi piju iz iste, jedine bukalete i ako zele pojedu malo kruha… Ide se u krug, sa bukaletom naravno…. :))
...i bukaleta se s jedne strane mora grijati na ognjištu dok se peče kruh, i nakon šta ulovi malo "crnoga" od žara se ubaci u bukaletu koja napravi fino "kššššššššššššššš". I onda je to, to!