Ukoliko je piletina zbog svoje hrskavosti i nenadomjestiva okusa redovito na jelovniku vašeg obroka u omiljenom kineskom restoranu, možda je vrijeme da se okušate u njezinoj pripremi i u vlastitom domu.
Patlidžani poput većine srodnog povrća imaju nenametljiv, gotovo neutralan okus, okus koji umnogome ovisi o drugim namirnicama u društvu, a osobito o začinima. Zašto ne biste kušali nešto što će vas se uistinu dojmiti – ljuto?!
Vok kao nezamjenjivo pomagalo u kineskoj kuhinji zamjenjuje nam poznatu tavu. Specifičnog je oblika, zaobljen i može biti izrađen od gusa, teflona, rostfraja, emajla, aluminija i dr.
Od savršeno pripremljenog jela očekuje se da zadovolji puno više no samo osjetilo okusa: boje trebaju biti ugodne oku, komadići nasjeckani na jednake dijelove, a cijela kompozicija primamljivog mirisa.
Umijeće kineskog pripremanja hrane razvijalo se i profiliralo stoljećima. Značajniji interes za kulinarstvo počinje u velikom klasičnom dobu Kine, za dinastije Zhou, za čije vrijeme nastaju dva velika filozofska pravca.
Gastronomski stručnjaci slažu se da razumijevanje pojedine svjetske kuhinje ovisi i o načinu pripremanja riže. Ova jednostavna žitarica nalazila se kroz povijest na mnogim kraljevskim stolovima; kao pilav, rižoto, sushi, paella...
Od piletine se mogu pripremiti mnoga ukusna jela: od hladnih predjela, pašteta, miješanih salata i kuhane nadjevene piletine, bistrih, krem i ragu-juha, do pečenki (iz tave, pećnice, s roštilja ili ražnja) i pohanaca.
Ova namirnica uzgaja se preko 13000 godina u Kini, a njena svojstva tek su nedavno otkrivena na Zapadu. Sojini su proteini po iskoristivosti potpuno jednaki proteinima životinjskog podrijetla, pa mogu sudjelovati u izgradnji proteina u ljudskom organizmu.