U našoj obitelji fažoleti su oduvik bili svetinja…Njima je baka posvećivala osobitu pažnju ka da se radi o nekom zahtjevnom jelu, a ne o sezonskom povrću koje bi u našu kuću stizalo početkom lipnja… brat i ja smo ka dica znali iz njih vaditi samo zrna a ostatak stavljati sa strane roditeljima – jer zna se da su roditelji "potrošaći" i da na pjatu ne smi ništa ostat… a onda bi došao rujan i fažoleti su pomalo, nezapaženo nestajali…
