Akoori

Priprema

Vrijeme pripreme:

15 min

1. 1
   Parsiji obozavaju jaja i stuju lesinare.
   Oboje su vazan dio njihova pogrebnog rituala.
   Ovaj narod iz Indije broji oko 110.000 dusa (svega 0.02% od ukupnog stanovnistva Indije) a ta je brojka svake godine sve manja.
   Parsiji su narod u izumiranju.
   Iako malobrojni, vecina ih je visoko obrazovana, vrlo bogata i uticajna u indijskom drustvu. Naobrazbu sticu podjednako muskarci i zene. I kao sto je uobicajeno kod naprednih zajednica s visokom naobrazbom, djece je sve manje i manje, a djeca mijesanih brakova nisu prihvacena u eksluzivnu zajednicu Parsija.
   Parsiji se suocavaju i s problemom nalazenja bracnog partnera buduci da je ih je malo pa se zene medusobno. Vjera im ne dozvoljava uzimanje partnera izvan zajednice. Ovakvi su brakovi doveli do toga da je cijela nacija postala “bolesna i slaba”. Oni liberalniji pozivaju na otvaranje drustvenih granica dok tradicionalisti propovijedaju cistocu rase.
   Parsiji su zaratustrijanci i vjeruju da nakon smrti dusa napusta tijelo a ono ne smije svojim materijalnim rapsadanjem zagaditi ni zemlju, ni vodu, ni zrak, ni vatru, 4 elementa na koji se ovaj svijet svodi. Prema njihovoj tradiciji tijela se zato ne spaljuju niti pokapaju vec ostavljaju u tzv. kulama tisine kako bi ih lesinari pojeli. Na taj nacin covjek zivi u skladu s prirodom i svojim nestankom s ovog svijeta ne steti ni prirodi ni zivotinjama.
   Medutim, posljednjih desetak godina lesinara nema na indijskom horizontu (najvjerojatnije kao posljedica ceste upotrebe pesticida) i parsijski nacin odlaganja pokojnika je postao problem i u drustvenom i u ekoloskom smislu. Mrtva tijela Parsija se gomilaju u kulama tisine. Smrad raspadajucih tijela postao je nepodnosljiva svakodnevnica stanovnika vecih gradova Indije. Panchayat, upravno tijelo Parsija, su ocajni; lokalne vlasti im prijete tuzbom zbog zagadenja okolisa a oni ne zele odustati od vjekovne tradicije zbog straha od gubljenja nacionalnog entiteta jer su Parsiji ostali vjerni svojoj zaratustrijanskoj vjeri i ponosni su na cistocu svoje rase. U Mumbaiu, gradu s najvecim brojem Parsija (oko 60.000) problem se pokusava rijesiti postavljanjem velikih lupa kroz koje prolazi svjetlost sunca i stvara vrlo visoke temperature koje leseve parsijskih pokojnika pretvaraju u prah.
2. 2
   Parsiji su stigli su u Indiju iz Irana, prije vise od 1000 godina, bjezeci pred vjerskim progonom od muslimana. Oni su sljedbenici ucenja Zaratustre. Njihova je religija monoteisticka i stara vise od 3000 godina. Dakle, starija je od krscanstva. Vjeruju u jednog nevidljivog boga, Ahuru Mazdu, i trajnu borbu izmedu sila zla (tame) i sila dobra (svjetla). Bog je u njihovim hramovima predstavljen vjecnom vatrom, tj. svjetlom, dobrotom. Vjeruju da dobra djela ljudi i njihova marljivost drze svemir u ravnotezi i sprijecavaju kaos. Stigavsi u Indiju smjestili su se na obale Gujarata, ostavsi tamo s manjim prekidima sve do trenutka kad se East India Company preselila u Mumbai a i oni s njom, buduci da im je ona predstavljala glavni izvor zarade.
3. 3
   Kuhinja ovog naroda je zanimljiva kombinacija gujaratske kuhinje i kuhinje njihove domovine Irana.
   Parsiji obozavaju jaja i ona su vazna komponenta njihovih vjerskih rituala, od rodenja do smrti.
   Jedno od popularnijih jela su Patra ni Machi, zacinjena riba zamotana u lisce mlade banane i tako pecena i Dhansak, riba ili meso kuhano s grahoricama.
   Ja vam danas donosim jednostavan i vrlo ukusan nacin spremanja jaja; Akoori ili kajganu na parsijski nacin.
4. 4
   Za pripremu Akoorija potrebno je ulje zagrijati u tavi i na njemu poprziti luk i cesnjak na laganoj vatri. Pred kraj dodati dumber i kratko poprziti. Ubaciti garam masalu i chilli u prahu te prziti oko 1 minutu. Jaja istuci s mlijekom, solju i potopljenim safranom te uliti u tavu i prziti uz stalno mijesanje dok se ne dobije fina kremasta smjesa. Maknuti s vatre i umijesati zeleni chilli. Servirati s kruhom po izboru i posuti korijandrom.