O Titanicu se i danas vode žive rasprave! Istraživanja i proračuni statistiku pune i najmanjim detaljima o tome kako su putnici provodili svoje dane...
- Objavljeno:
- 15.04.2004.
Putovanje je trebalo trajati pet dana: od 10. do 15. travnja 1912., a stajalo se u Cherbourgu u Francuskoj te u tadašnjem Queenstownu u Irskoj.
Iako najpoznatiji kao luksuzno prijevozno sredstvo bogatih i slavnih, Titanic je imao i druge zadaće: služio je za prijevoz britanske i američke pošte (odakle mu i naziv RMS - Royal Mail Ship), tereta, putnika triju klasa - u stilu neviđenom do tada - te kao predstavnik veličine i snage britanske nacije.
Ogromnih dimenzija (268 metara duljine), na putovanje od engleskog Southamptona prema New Yorku krenuo je s 1 316 putnika (325 u prvoj klasi, 285 u drugoj i 706 u trećoj klasi). Posadu broda činilo je čak 885 članova!
Gradnja broda je, nakon dvogodišnjih priprema, započela 1909. godine, a nakon nešto više od dviju godina Titanic je "kršten" 31. svibnja 1911. godine. Ipak, bila je potrebna još godina dana za ugradnju motora, unutrašnjosti, navigacijske opreme i ostalog.
The White Star Line, tvrtka koja je bila vlasnik broda, odlučila je, kao što je i bio običaj u to vrijeme, po istim planovima sagraditi još dva identična broda nazvana Olympic i Britannic. Olympic je prvi put zaplovio morem u lipnju 1911. i vozio je na liniji Southampton - New York sve do početka Prvog svjetskog rata 1914., a Britannic je svoju sudbinu završio kao bolnički brod koji je 1915. potonuo u Egejskom moru.
Titanic je u tadašnjem tisku opisivan kao "gotovo nepotopiv"! Nakon što je potonuo, fama o tom događaju pretvorila se u modernu horor-bajku, a pojam se (da bi se pojačao dojam tragedije) pretvorio u samo "nepotopiv". Obrazovanim ljudima i prije je bilo sasvim jasno da mogućnost da brod potone postoji, no ipak je bilo teško zamisliti nezgodu tolikih razmjera koja bi brod povukla na samo dno.
Zašto na brodu nije bilo više čamaca za spašavanje?
Krenuvši iz engleske luke, brod je nosio i više čamaca nego je to zakonom bilo propisano (zakoni su se tek kasnije promijenili). Danas se takvo razmišljanje čini u najmanju ruku neozbiljnim, ali tada se smatralo da velik broj čamaca za spašavanje daje brodu loš imidž!
Putovanje je trebalo trajati pet dana: od 10. do 15. travnja 1912., a stajalo se u Cherbourgu u Francuskoj te u tadašnjem Queenstownu u Irskoj kako bi se skupila pošta i novi putnici (uglavnom imigranti).
Gastronomska ponuda
Različite klase jele su odvojeno, svaka u zasebnom restoranu. Cijena obroka bila je uključena u cijenu karte, osim za putnike prve klase koji su odlučili iskoristiti mogućnost da nepce zadovolje u luksuznom "A la Carte" restoranu.
Nakon obroka, gospoda su se povlačila u prostoriju za pušenje - radi cigara i ugodne konverzacije. Dame su se okupljale u sobama za čitanje i pisanje.
U prvoj klasi obroci su smatrani društvenim događajem i svojevrsnim kulinarskim tours de forces. Obroci su trajali satima, a tijekom cijelog dana nudili su se slatkiši, pića, cigarete i cigare. Sačuvani jelovnici prve klase dokaz su posebnih napora usmjerenih na zadovoljenje probranog ukusa onih koji su naviknuli na najbolje od najboljeg.
Večera se sastojala od 8 do 9 jela, a počinjala je biranim predjelima i oštrigama. Nakon toga slijedila su brojna jela koja su dolazila zasebno, jedno za drugim, stvarajući pompozni metež konobara i poslužitelja.
Posljednja je večera uključivala consommé olga (teleću juhu ukrašenu koštanom moždinom jestere), kuhani losos s krastavcem i umakom mousseline, filets mignon lili (poslužene s gušćjom jetrom, srcima artičoke i tartufima), janjetinu s umakom od metvice, mrkve s vrhnjem, pečenog goluba na salati od grbice, hladne šparoge s umakom od octa i paštetu od guščje jetre.
Desert je uključivao breskve u chartreuse želeu i famozni waldorfski puding.
Ponuda obroka u drugoj klasi bila je manje otmjena i težila je zadovoljiti ukus britanske i američke srednje klase. Ručak se sastojao od jednostavnijih obroka poput juhe od graška, pečenih goveđih rebara, pečenog krumpira, pirea od krumpira, veprovine, konzervirane govedine i deserta poput pudinga od mljevene riže i pite s jabukama.
Na jelovniku treće klase nalazila su se svakodnevna jednostavna jela: juhe od povrća, pečena svinjetina, grašak, kuhani krumpir, puding od šljiva... Glavno jelo posljednje večere bio je ragu od govedine s ukiseljenim povrćem i lukom (nešto slično jelu pod nazivom Irish Stew).
Kako su putnici provodili vrijeme
Titanic je nudio najdomišljatiji izbor zabave dostupan u ono vrijeme.
Sportski aktivnim gostima na raspolaganju su bili bazen, gimnastička dvorana, igralište za squash, nudile su se masaže i turske kupelji. Igrale su se društvene igre, šah, backgammon; postojala je i bogato opremljena čitaonica, a mnogi su putnici vodili i dnevnik putovanja. Fotografija je u to vrijeme bila popularan hobi pa su sretnici kamerom bilježili prizore s putovanja. Za dobru atmosferu bio je zaslužan i unajmljeni orkestar.
Nakon obilnih obroka, gospoda su se povlačila u prostoriju za pušenje - radi cigara, igara i ugodne konverzacije. Dame su se pak okupljale u sobama za čitanje i pisanje.
Kontakte s obitelji i prijateljima moglo se održavati novootkrivenim radiom, ali ne direktno nego pomoću Morseove abecede.
Nažalost, dojmove o onome što im je trebao biti najljepši događaj u životu, uspjeli su poslati samo tijekom dvaju dana onoga što je kasnije postalo najpoznatije putovanje na svijetu.
