SPA centri su mjesta opuštanja i liječenja. Tamo se odlazi i zbog tretmana ljepote, skidanja kilograma ili antistresnih programa.
- Objavljeno:
- 27.11.2006.
Prije pedesetak i više godina, u vrijeme kada je odlazak na more mnogima bio nedostupan, kontinentalci su čežnju za osvježenjem uz vodene površine tražili u brojnim toplicama.
Danas su SPA centri zanimljiv sklop drevnih tradicija i modernih otkrića, no u osnovi se oslanjaju na principe antičkih termi.
Njihova popularnost kasnije je neznatno pala, no posljednje dvije - tri godine opet doživljava pravi boom. S prihvaćanjem svjetskih trendova pod nazivima wellness i SPA, domaće su toplice proširile ponudu raznim vrstama masaža (hidromasaže, aromamasaže...), saunama, kozmetičkim tretmanima i raznim oblicima rekreacije. Pravi odmor za dušu i tijelo!
Osim čistog užitka, voda s termalnih izvora predstavlja i način da dođete do boljeg zdravlja, a najviši učinak pokazuje kod bolesti zglobova i mišića, išijalgija, diskopatija, ginekoloških bolesti i posttraumatskih stanja. Blagodati termalnih voda poznate su još iz doba starih Grka i Rimljana.
Minerali, peloidi i naftalan, kojima takve vode obiluju, koriste se i u terapijskoj balneoterapiji, koju propisuju i nadziru liječnici fizijatri, a koja uključuje kupelji, pijenje ili inhaliranje vode, ili pak kupelji u ljekovitom blatu. Oprez je ipak potreban patite li od visokog tlaka ili bolesti srca. Odaberete li pak toplice samo kao vikend-odredište ili barem jednodnevni izlet, svakako povedite djecu, koja izuzetno uživaju u brčkanju u sigurnosti dječjeg bazenčića.
Povijest termalnih lječilišta
Iako se čini da su moderni SPA centri niknuli preko noći, njihova je tradicija vrlo duga i može se pratiti do ranih civilizacija. U vrijeme starih Mezopotamaca, Egipćana, Krećana, Grka i Rimljana, posjet kupeljima predstavljao je važan dio društvenog života.
Starogrčki pisci opisivali su toplice već oko 500. g. prije Krista. Laconica je bio naziv za kade ispunjene toplim zrakom ili toplom vodom, a iz te je ideje nastao i rimski balneum, a zatim i raskošne rimske terme, koje je prvi realizirao car Agrippa 25. g. prije Krista. Svaki sljedeći car stvarao je sve veće i ekstravagantnije terme. Dioklecijanove su terme mogle primiti i do 6 000 posjetitelja.
Rimljani su terme gradili diljem Rimskog carstva, od Afrike do Engleske. Kasnije je taj pojam, thermae, postao sinonim za društveno-sportske centre s restoranima, sportskim terenima i raznim oblicima kupališta.
Posjet termama obično je počinjao razgibavanjem u palestri. Slijedio je kraći boravak u tri, sve toplije prostorije, od kojih je prva bila tepidarium, najveća i najluksuznija prostorija u termama. Ovdje se ostajalo oko sat vremena, a kupače se mazalo mirisnim uljima. Nakon toga, odlazilo se u caldarium, u kojem su se nalazili zasebni odjeljci u kojima se mogla birati hladnija ili toplija voda. U najtoplijoj sobi, laconicumu, uživalo se u dubokim masažama, a mrtve stanice kože ljuštilo se metalnim strigilom. Tretman bi završavao kratkim ulaskom u frigidarium, bazen s hladnom vodom. Osvježeni i čisti, kupači bi se relaksirali u ostalim prostorijama terma, knjižnici, ili bi se s poznanicima susretali u društvenim dvoranama.
S padom Rimskog carstva i terme su polako pale u zaborav, ali su im se ljudi vraćali u fazama u raznim dijelovima svijeta: Aziji, Europi, Africi i Sjevernoj Americi, sve do današnjih dana.
Lječilišta kroz stoljeća
Starogrčki pisci opisivali su toplice već oko 500. g. prije Krista. Dioklecijanove su terme mogle primiti i do 6000 posjetitelja.
Lječilišta su se, uglavnom, podizala uz prirodne termalne ili mineralne izvore. U srednjem vijeku poznata su lječilišta bila u Aachenu i Poretti, a kasnije, u renesansi, u gradovima Paffers u Švicarskoj, Spa u Belgiji, Baden-Badenu u Njemačkoj te u engleskom gradiću Bath.
Raširila se i navika odlaska u saune i parne kupelji. Godine 1522. objavljena je prva znanstvena knjiga o Karlovyim Varyma u Češkoj, u kojoj se govori o ljekovitosti termalnih kupki i pijenja izvorske vode. Svećenik Sebastian Kneipp je 1890. godine razvio holističku biljnu i vodenu terapiju u njemačkom selu Bad Worishofenu.
S medicinskim otkrićima na početku 20. stoljeća, termalna su lječilišta zamijenile znanstvene klinike i javne bolnice. Preživjela lječilišta orijentirala su se na luksuzan smještaj, a mnoga su se s vremenom fokusirala na centre za skidanje suvišnih kilograma i tretmane ljepote.
Nasreću, vraćanje zdravim stilovima života i rastuća potreba za uklanjanjem posljedica prebrzog života, termalna lječilišta ponovo su našla svoje mjesto u suvremenom društvu. Dostupnost i pristupačnost proširile su krug korisnika, pa si danas gotovo svatko može priuštiti nekoliko dana bijega od svakodnevice u nekom od zaista brojnih lječilišta i SPA centara u Hrvatskoj.
Danas su SPA centri zanimljiv sklop drevnih tradicija i modernih otkrića, no u osnovi se oslanjaju na principe antičkih termi: čišćenje tijela (tuširanje prije tretmana), zagrijavanje (jacuzzi, saune, bazeni s toplom vodom), peeling, masaža, i, na kraju, odmaranje.
