Multi – preparati

Velika većina multivitaminskih preparata koji se plasiraju kao suplementi sadrže esencijalne i neesencijalne tvari u različitim omjerima. Njihova je krajnja svrha da se u jednoj jedinoj tableti ili kapsuli osigura sve što organizmu treba tijekom dana (100% RDA) kako se više na taj problem ne bi moralo misliti.
Šumeće vitaminske tablete ušle su u trend 1993.- 95. godine, a u tehnologiji izrade takvih pripravaka istaknuli su se Švicarci i Nijemci.

Premda smo o pojedinim vitaminima već govorili detaljno, valja naglasiti da se ti isti vitamini kada su zajedno uz razne dodatke ponašaju drukčije. Njih je teže dozirati, a ako jednog ima u višku, onda drugoga ima u manjku. Veliko je pitanje kako se otapaju i apsorbiraju te stupaju li u neke nepoželjne interakcije. Ista formulacija ne bi se nikako mogla univerzalno primjenjivati u različite svrhe; za makrobiotičare, korisnike dijeta za mršavljenje, za trudnice ili starije osobe.

Mnoge bočice multivitamina pripremljene su da zadovolje 100% RDA u jednoj kapsuli (one-per-day), kod čega uopće nije bitno koliko vitamina korisnik konzumira redovnim obrocima hrane. Ako preparat sadrži željezo, treba biti siguran da korisnik zaista treba željezo jer u protivnom može nastati niz problema (artritis, dijabetes, infekcije). Sljedeća nezgoda je što se vitamin C i E koriste katkad i u 100% većim dozama od RDA, što često tehnički nije moguće staviti u tako mali prostor. Zato kompletna dnevna doza vitamina često zahtijeva i nekoliko tableta, što opet predstavlja problem pri uzimanju.

Multivitaminske formule pakiraju se u tvrde kapsule s prahom (hard shell) ili meke želatinske kapsule s tekućinom (soft-gelatin).

Evo sastava tablete tipične multivitaminske formulacije:

Oblici mulitvitaminskih preparata

Svi vitamini zajedno - kao ideja nije toliko sjajno rješenje koliko je prikladno za komforno korištenje (u hodu, na poslu ili u autu). Pod utjecajem svjetla i visoke temperature mogu vitamini međusobno reagirati. Reakcija se očituje promjenom boje ili mirisa smjese. Naravno da se u takvoj kemijskoj reakciji dragocjeni dio vitamina gubi. Zanimljivo da su reakcije pojedinih komponenti manje kada su u tekućem stanju. Kapsule se lakše gutaju od tableta, zbog čega se češće i koriste.

Neki od multivitaminskih preparata sadrže "vremenski otpuštajuće" vitamine (time released), tj. tako obrađene da lagano ulaze u organizam tijekom duljeg perioda držeći stalnu razinu bioaktivnih tvari u krvnoj plazmi.

Pitanje iskoristivosti pojedinih vitamina iz multivitaminskih formulacija nikada nije do kraja istraženo. Ako se uzme u obzir sasvim sigurnu činjenicu da tijekom par mjeseci stajanja dolazi do interakcija i da je dio vitamina nepovratno izgubljen, čini se da je pojedinačno uzimanje vitamina korisnije. Zapravo, jedino na taj način možete stvar kontrolirati, tj. znati "gdje ste" s količinom koju dnevno konzumirate.

Tablete za žvakanje posebna su varijanta vitaminskih pripravaka. U kombinaciji s aromatičnim dodacima i bojama te uz dodatke za omekšivanje, pokrivaju se loš miris i okus pojedinih vitamina. Ako nije dodan šećer, onda se koristi sladilo. Ni jedno ni drugo nije idealno, ali je jedino moguće. Kod jakih kiselina kao što je askorbinska, potrebno je dosta šećera (sladila) da se iskompenzira zadovoljavajuća organoleptika. Tablete za žvakanje prijelazni su oblik standardnih (farmaceutskih) tableta kod kojih se vitamini sisaju kao bomboni.

Šumeće vitaminske tablete ušle su u trend 1993.-1995. godine, a u tehnologiji izrade takvih pripravaka istaknuli su se Švicarci i Nijemci. Novost je u tome što se prije uporabe vitamini otope u čaši vode uz šum natrijeva bikarbonata. Svaka tableta načelno je sadržavala ⅓ dnevnih potreba vitamina (RDA). Zanimljivo da takav oblik vitamina nije imao nikakvog odjeka u SAD-u. Korišten je farmaceutski oblik koji se inače koristi kod tableta protiv bolova.

Umjetni ili sintetski vitamini

Velika većina multivitaminskih preparata koji se plasiraju kao suplementi sadrže esencijalne i neesencijalne tvari u različitim omjerima.

To je vrlo česta dilema koja muči mnoge korisnike kada su u pitanju vitamini. Prema tome svi su vitamini sintetski premda moramo priznati da i među njima ima razlike.

Najviše korišteni C vitamin dobiva se sintezom iz temeljne sirovine kukuruznog sirupa. Dobro reklamirani oblik "prirodna acerola" u prahu sadrži 200 mg aktivne tvari na 1 gram. Dakle, da bismo koristili tabletu od 1 000 mg aktivne tvari, trebala bi biti teška 5 grama plus dodatne tvari 1 gram, što ukupno iznosi 6 grama. To je svakako preveliko za gutanje.

Tableta od 1 000 mg C vitamina dobivenog od šipka (rose hip) zapravo je 99% čista askorbinska kiselina. Kada bismo napravili takvu tabletu od prirodnog materijala, morala bi biti velika kao bejzbol lopta. Naprosto prirodna proizvodnja vitamina nije komercijalna.

Toksičnost vitamina zanemariva

Prema službenoj američkoj statistici (Report of Poison Control Center) u periodu od 1985. do 1990. godine umrlo je u SAD-u 2 251 osoba od krivo propisanih lijekova, a čak 641 osoba je umrla od najjednostavnijeg analgetika kao što je aspirin.

Istovremeno od vitamina ili minerala umrla je samo jedna osoba, i to od prevelike doze niacina. Iako su za vitamin B-6 kolale priče da djeluje na živce, u navedenom periodu nije umrla ni jedna osoba. Imamo dovoljno argumenata za zaključak kako su vitamini i minerali toksični (opasni) koliko i obična limunada.

Multiminerali

Kao što postoje multivitaminski suplementi kojima se nastoji pokriti dnevne potrebe u ovim vitalnim tvarima, tako se na tržište plasiraju i multiminerali ili možda je bolje reći "svi minerali na jednom mjestu".

Preparati se koriste u slučajevima ugroženosti bilo kod posebnih stanja (trudnoća, redukcija tjelesne težine, vegetarijanci) ili kod bolesti kada je ugrožen metabolizam minerala. Korištenje minerala izvan kontrole rijetko može poslužiti krajnjoj svrsi, tj. opskrbi organizma mineralima koji su stvarno deficitarni u prehrani. Načelno, sve što nije ciljano - nije dobro.

Multimineralnim preparatima se po principu "od viška glava ne boli" dodaju soli fosforne kiseline (fosfati) premda je dobro poznato da fosfora ima u svim namirnicama u dovoljnim količinama. Kalij je drugi element koji se svugdje nalazi i, osim u posebnim slučajevima, nije ga potrebno dodavati hrani. Dodavanje soli željeza u multimineralne suplemente nema nikakve svrhe jer što je s onima koji željezo ne trebaju. Osim toga, željezo je reaktivno i brzo reagira s ostalim komponentama.

Evo sastava tablete tipične formulacije multiminerala:

Doziranje multiminerala

Budući da se dražeje načelno ne mogu ni lomiti ni presijecati, najvažnije je svakako pitanje doziranja. Ako je deklarirano da nazočni minerali pokrivaju RDA, ne možete ići ispod te granice. Ako vam treba samo jedan iz palete minerala, vi morate konzumirati i sve ostale.

Postoji još jedan problem; ako je znanstvenim istraživanjem utvrđeno da primjerice kod prehlade pomaže cink u količini od 20 mg, a vi imate multimineralni preparat koji sadrži po tableti 5 mg cinka; da biste postigli željenu dozu, trebali biste zajedno s cinkom konzumirati povelike količine i drugih minerala. Naravno, to se najviše odnosi na kapsule minerala za jedan dan (one-per-day formulas).

One, naime, smiruju psihološki potrebu ljudi da na neki način pridonesu svom zdravlju, ali onih ljudi koji su toliko komotni da neće uopće razmišljati što im treba, koliko puta na dan i u kojim količinama.

U multipreparatima gdje su nazočni vitamini i minerali zajedno, moguće su interakcije, tj. kemijske promjene koje se prepoznaju promjenom mirisa i boje. Najčešće reagiraju B-vitamini (riboflavin i tiamin) s ostalim "društvom", a to se ubrzava uz porast vlage i svjetla. Ako se radi o tabletama, one blijede. Da bi se izbjegli problemi takve vrsti, pripremaju se dražeje i kapsule, a koriste se i tamne bočice.

Autor: Ignac Kulier, dr. sc.

Nutricionist te specijalist za dojenačku i dječju hranu dugogodišnjim djelovanjem pokriva područje na relaciji hrana-zdravlje. Objavio je preko 50 stručnih i znanstvenih radova i desetke knjiga o prehrani.