Hipertenzija je češća u osoba s metaboličkim sindromom nego u ostaloj populaciji, a i liječenje je zahtjevnije.
- Objavljeno:
- 28.04.2008.
Metabolički sindrom nije jedna bolest već skup više njih:
- prekomjerna težina
- poremećaj masnoća u krvi
- poremećen metabolizam glukoze
- hipertenzija
- upala koja pogoduje razvoju ateroskleroze
- genetički čimbenici
- povišene vrijednosti nekih enzima jetre i mokraćne kiseline.
Zbog neodgovarajuće prehrane te premalo kretanja dolazi do povećanja količine masnog tkiva u organizmu. Danas se masne stanice smatraju malim tvornicama u kojima se stvaraju tvari koje pogoduju razvoju ateroskleroze. Da bi se odredio višak tjelesne težine te rizik za obolijevanje od srčano-krvožilnih bolesti, izračunava se indeks tjelesne mase (iz težine i visine bolesnika) te omjer struk/bokovi. Treba naglasiti da sve vrste debljine nisu jednako rizične za razvoj bolesti krvnih žila. Tako će rizik za obolijevanje od kardiovaskularnih bolesti biti veći u osoba koje uz isti indeks tjelesne mase imaju veći omjer struk/bokovi. Razlog je u većoj aterogenosti masnog tkiva koje se nakuplja u području trbuha i struka.
Dislipidemiju u metaboličkom sindromu karakteriziraju povišeni trigliceridi uz sniženi zaštitni HDL-kolesterol. LDL-kolesterol često je manje povišen, ali u osoba s intolerancijom glukoze i šećernom bolesti može biti izrazito aterogen i u nižim vrijednostima.
Zbog prekomjerne težine tkiva gube osjetljivost na inzulin i dolazi do postupnog porasta glukoze u krvi. To u početku dovodi do pojave intolerancije glukoze - predijabetesa, a u konačnici i do razvoja šećerne bolesti. Osim povišene glikemije koja oštećuje stanice, aterogeno djeluje i inzulin koji se stvara u povećanoj količini.
U prevenciji predijabetesa te šećerne bolesti primarno je smanjiti tjelesnu težinu.
Razlog tome je činjenica da u osoba s prekomjernom težinom inzulin ne može adekvatno djelovati na stanice, a daje signal gušterači da se stvori što više inzulina za pohranu glukoze u stanice. Prekomjerne količine inzulina djeluju aterogeno. Zbog pojačanog rada gušterače dolazi do postupnog iscrpljenja stanica koje stvaraju inzulin. Kada nema više dovoljno inzulina za pohranu glukoze u stanice, pojavit će se šećerna bolest.
Hipertenzija je češća u osoba s metaboličkim sindromom nego u ostaloj populaciji, a i liječenje je zahtjevnije. Osobe s prekomjernom težine stvaraju više tvari koje pogoduju porastu tlaka, a razlog povišenom tlaku je i u volumnom opterećenju organizma.
Kao što je ranije spomenuto, masne stanice prepunjene masnoćama, stvaraju tvari - upalne čimbenike koji pogoduju upali u krvnim žilama, ošećenju stanica krvnih žila, razvoju ateroskleroze te posljedično razvoju srčano-krvožilnih bolesti.
Genetske - nasljedne čimbenike ne smije se zanemariti, jer su neke osobe obiteljski predisponirane da imaju povišen krvni tlak, poremećaj metabolizma masnoća te sklonost debljini.
Neki jetreni enzimi, osim što ukazuju na oštećenje jetre, ukazuju da se događaju promjene u krvnim žilama. Povišena mokraćna kiselina u osoba s prekomjernom težinom dovodi do oštećenja krvnih žila, ali i oštećenja bubrega i zglobova.
Liječenje:
- U liječenju je važna prevencija uz respektiranje nasljednih faktora. Prevenciju čine zdrav način života, ispravna prehrana te fizička aktivnost primjerena dobi. Time se sprečava nakupljanje masnih stanica i nastanak debljine, a time i stvaranje, uz debljinu vezanih, spomenutih čimbenika upale koji pogoduju nastanku ateroskleroze.
- U liječnju poremećaja masnoća u osoba s metaboličkim sidromom najčešće se zbog tipa poremećaja lipida koristi gemfibrozil (Elmogan). U osoba s povišenim LDL-kolesterolom ponekad je potrebno dodati i statine. Danas se primijenjuje i Omacor koji djeluje na trigliceride, ali mu je povoljan učinak i u zaštiti krvnih žila.
- U prevenciji predijabetesa te šećerne bolesti primarno je smanjiti težinu. Korisno je primijeniti i lijekove koji poboljašavaju osjetljivost tkiva na inzulin kao što su metformin te glitazoni. Akarboza će smanjiti apsorpciju hrane iz crijeva te tako umanjiti potrebu za inzulinom. Kao pomoć mršavljenu koriste lijekovi koji utječu na smanjenje apetita i pogodni su u određenog broja bolesnika.
- Liječenje hipertenzije treba započeti što ranije prije nego što dođe do oštećenja krvnih žila, bubrega, očiju, srca. Liječnik će na temelju visine tlaka te popratnih bolesti odlučiti o optimalnom lijeku. Treba izdvojiti skupinu lijekova koji djeluju na sniženje tlaka, ali i odgađaju nastanak šećerne bolesti. Riječ je o inhibitorima renin-angiotenzinskog sustava. U pretilih bolesnika korisni su lijekovi koji utječu na smanjenje pojačane simpatičke aktivnosti. Simpatička aktivnost pojačana je u osoba prekomjerne težine i odgovorna je za porast tlaka. Nerijetko u cilju smanjenja volumena tekućine treba koristiti diuretike.
- Na spomenute upalne čimbenike djeluje samo smanjenje težine, ali i lijekovi koji snižavaju vrijednosti masnoća u krvi i krvni tlak.
- Sniženje mokraćne kiseline postiže se dijetom i lijekovima koji utječu na njen metabolizam.
Na kraju...
U zaključku treba naglasiti da je liječenje metaboličkog sindroma kompleksno jer treba uzeti u obzir sve komponente, što znači da treba biti usmjereno na sniženje krvnog tlaka, smirivanje upale u krvnim žilama i sniženje masnoća. Jedna je od značajnih karika prevencija debljine, a u pretilih osoba dobra edukacija kako smanjiti težinu te kako održati pravilne prehrambene navike.
Uz sniženje težine, tlaka i lipida, te smirenje upale spriječit ćemo oštećenje krvnih žila, a time odgoditi nastanak krvožilnih bolesti i učiniti život kvalitenijim.
- Autor: Spomenka Ljubić, dr. med.
Radi kao liječnik specijalist internist, endokrinolog-dijabetolog na Sveučilišnoj klinici Vuk Vrhovac, trenutno na mjestu rukovoditelja Odjela za bolesti metabolizma. Doktor je znanosti iz dijabetologije i magistar znanosti iz kliničke farmakologije.
