Energetski i izotonični napitci

Energetski i izotonični napitci

Na tržištu postoji toliko gotovih energetskih i izotoničnih napitaka (tekućina, granule) da zaista nema problema oko izbora.

Objavljeno:
08.06.2006.

Energetske napitke treba uzimati kada trening traje duže od 60 minuta, i tijekom samog treninga ili (ako je moguće) tijekom natjecanja.

Ako se osvrnete oko sebe, vidjet ćete pravu poplavu energetskih napitaka u pet bocama, tetrabricku ili u limenkama. Ne samo da je teško razlikovati njihove sadržaje, nego se teško odlučiti za "pravo" rješenje. Zapravo, postavlja se pitanje - što je to pravo rješenje?

Energetski napitci

Dosta je nezahvalno razvrstati sportske napitke naprosto zato što ih ima mnogo, kako na američkom tako i na europskom tržištu, i što su nijanse među njima jedva prepoznatljive. Svakako da američka podjela na napitke za oporavak (Recovery drinks), energetske napitke (Energy drinks), proteinske napitke (Protein drinks) i antikatabolične napitke (Anti-cathabolic drinks) ne mora biti prihvatljiva u našim uvjetima, ali ona na neki način određuje trend, tj. smjer kojim će se proizvodi dalje razvijati. Zatim slijedi podjela s obzirom na oblik - tekući i praškasti, te podjele na podgrupe s manje ili više ugljikohidrata s raznim dodacima itd.

Znanost je posljednjih desetak godina riješila brojne dosadašnje dileme (punjenje želuca, pražnjenje, brzina apsorpcije itd.), što se zahvaljujući golemim sredstvima pretočilo u gotova rješenja. Postoje čak i posebni instituti koji tragaju za optimalnim recepturama i sirovinama.

Koja je svrha sportskih (energetskih) napitaka?

  • Nadoknada izgubljene tekućine
  • Nadoknada izgubljenih natrija i kalija (ključnih elektrolita)
  • Osiguravanje "sirovine" za produkciju glikogena u jetri i mišićima (ugljikohidrata) te
  • Poboljšanje ukupne fizičke i psihičke performanse vrhunskih sportaša.

Kako i kada uzimati energetske napitke

Jači energenti koji su hipertonični, imaju više kalorija i nikako se ne smiju uzimati bez kontrole jer se teže apsorbiraju u želucu.

Načelno energetske napitke treba uzimati kada trening traje duže od 60 minuta, a najbolje tijekom samog treninga ili (ako je moguće) tijekom natjecanja. Tim lakše ako svoj napitak imate pripremljen u bidonu ili, jednostavnije, u plastičnoj (pet) boci. Uzima se svakih 15 minuta po 2 dobra gutljaja, nakon svakih 2 km trčanja ili nakon svakih 5 km okretanja pedala bicikla. Ako je vrijeme vlažno i vruće, pije se više i češće! Biciklisti na važnim utrkama imaju spojenu cijevčicu s bidonom i svako malo "usišu" par gutljaja dragocjene tekućine.

Svakako pogledajte deklaracije na etiketama proizvoda; ako tekućina sadrži 50 - 60 kcal na limenku (250 ml), to znači da se radi o razrijeđenom napitku (6 - 8% ugljikohidrata). Veća kalorijska vrijednost označava jače energente koji su hipertonični i koji se nikako ne smiju uzimati bez kontrole (100 -110 kcal/250 ml) jer se teže apsorbiraju u želucu. Međutim, ako se dogodi da imate upravo takve koncentrirane napitke, a ipak ne želite imati problema s dehidracijom, razrijedite ih Studenom u odnosu 1:1. Suvremeni "energetici", kako ih popularno danas zovu, sofisticirani su tekući proizvodi gotovi za konzumiranje, pakirani u limenkama ili tetrabrick pakiranju, gdje je cijeli sadržaj ciljano složen za što brže obnavljanje energije. To su, dakle, visokougljikohidratni napitci sa 60 grama kompleksnog ugljikohidrata (maltodekstrina), 10 grama glicerola i 200 mcg krom pikolinata. Radi se o glikemično balansiranim proizvodma od 285 kcal. Važno je napomenuti da napitak ne sadrži šećer.

Izotonični napitci

Budući da je jedino osmotski tlak pravi dirigent odnosa između tjelesnih stanica i tekućine koja ih okružuje, aktivni sportaš bi trebao znati temeljno pravilo: ne gledati u blještavu etiketu napitka nego u njezin sadržaj, a prije svega u sadržaj elektrolita. Naime, oko 9/10 osmotskog tlaka u tjelesnim tekućinama reguliraju upravo elektroliti, a svega 1/10 ugljikohidrati i ostale tvari.

Najveći je broj komercijalnih napitaka (rehidracijskih otopina) izotoničan (koncentracija iona elektrolita kao u krvi), što znači da je njihova osmolarnost oko 330 mOsm/kg. Hipertonične otopine su one iznad ove razine, dakle imaju koncentraciju iona veću nego što je u krvnoj plazmi. Hipotonične su neke slabo mineralizirane mineralne vode i, naravno, destilirana voda. Svrha podešavanja koncentracije iona elekterolita prema krvnoj plazmi je jasna; ne smije biti poremećaja ni u plus ni u minus smislu jer to može imati neugodne posljedice. Dakle, ako sportaš nema pri ruci izotonični napitak, on si može prepraviti hipertonični napitak tako da ga razrijedi vodom u omjeru 1 : 1.

Toliko ima gotovih (tekućih ili granuliranih) napitaka za rehidraciju da zaista nema problema oko izbora. Osim brojnih gotovih izotoničnih pripravaka, čajeva, gaziranih i negaziranih sokova, postoje i gotove rehidracijske otopine (primjerice za liječenje dojenčadi) koje odlično mogu poslužiti kod biciklista, boksača, maratonaca itd. Te su rehidracijske otopine točno sračunate da omoguće brz povratak elektrolita i tekućine u organizam dehidriranog čovjeka.

Autor: Ignac Kulier, dr. sc.
Ignac Kulier avatar

Nutricionist te specijalist za dojenačku i dječju hranu dugogodišnjim djelovanjem pokriva područje na relaciji hrana-zdravlje. Objavio je preko 50 stručnih i znanstvenih radova i desetke knjiga o prehrani.