CCoolinarika

Već dulje vrijeme željeli smo uvesti CC licence i evo ih. Povodom ove sretne vijesti, napravili smo mali razgovor s Tomislavom Medakom, dragim članom Coolinarika zajednice te voditeljom CC Hrvatska.

Goodcoolmood: Haj Tomo, napravili smo Creative Commons licence, Njava s ekipom nije spavao i sad stvar radi. Kako ti izgleda?

Tomislavmedak: Creative Commons licence odlično su "legle" na Coolinariku - i na Coolinariku kao servis i u čitavu priču oko kulinarstva, razmjene recepata i uživanja u hrani. Znanja o pripremi hrane su nešto što nam prenose naše majke, naše bake, naši frendovi, znanje koje nastaje kroz kulinarsku vještinu kreativnog nadovezivanja na već postojeće - ukratko, znanje koje je proizvod kolektivnog stvaralaštva - poput jezika. Stoga je gotovo prirodno za društvance poput ovog na Coolinarici, koje nastoji s drugima podijeliti kako postići najukusniju hranu, da može koristiti licence za slobodne sadržaje ne bi li sa svima podijelili i prepustili svoje nove uvide "u kruhu i mesu", sve doživljene podražaje u riječima i slikama i pretvarajući to javno dobro kulinarskog znanja u užitke sabrane u receptima. Recepti su najslasniji kada uz kušanje hrane zajedno uživamo i usvajamo nova saznanja skupa ;)

Goodcoolmood: Nekako mi se čini da naši korisnici intuitivno shvaćaju da recepti ne mogu nastajati iz čistog zraka i da moraju biti oslonjeni na prethodne majstore. To je veoma opća stvar, ali u našim lokalnim kulturama još uvijek pomalo nerazumljiva. Kako ti objašnjavaš svojim sugovornicima logiku prior arta i naravno njenu vezu sa CC?

Tomislavmedak: Recepti, strogo gledano, ne smatraju se intelektualnim vlasništvom. Osnovni načini pripremanja hrane oslanjaju se na prethodnu praksu i prethodno znanje, prenošena umijeća znanih i neznanih velikih i malih majstora kuhinje. Načini pripreme često su proizašli iz materijalnih zadatosti nekog prostora i vremena, ušli u primjenu iz promatranja međudjelovanja pojedinih namirnica, a ne potezom genija nekog grand chefa. Primjerice, konzerviranje sardina u soli, sušenje lososa nad dimom, usirenje mlijeka. Stoga nad receptima kao popisima namirnica i postupaka ne postoji autorsko pravo. Ali, autorsko pravo postoji nad svakim izričajem koji je nastao iz tih recepata - opisima, pričama, slikama, zvukovima koje pripremljena hrana mami u nama. Creative Commons licence stoga omogućuju da se sve ono sagrađeno nad tim receptima, a to su u slučaju Coolinarike opisi, zapažanja, članci i fotografije, dalje može dijeliti i nadopisivati kao što se recepti dijele i nadopisuju. Creative Commons licence upotpunjavaju javna dobra kulinarskih recepata oslobađajući za dijeljenje i prerađivanje izraze autorstva koji nastaju iz tih recepata.

Goodcoolmood: Još od početaka planiranja Coolinarike znamo da je čin dijeljenja recepata između prijatelja nešto jako privatno i toplo. Kultura dijeljenja je na webu implicitna i sve se nekako poklopilo. S druge strane imamo oko sebe stotine čimbenika koji raznim sredstvima žele spriječiti dijeljenje sadržaja. Kako misliš da će se rasplesti taj ping pong između web sloboda i nesloboda?

Tomislavmedak: U Creative Commons licence ugrađen je dobar duh dijeljenja koji poznajemo iz toga kako stvari nezaustavljivo kolaju webom, ali koji odavno zapravo poznajemo iz kulinarstva. Dobra ilustracija tog duha dijeljenja su nagrađivani animirani filmovi Ane Hušman "Meršpajz" i "Plac". Ana tim filmovima, licenciranim pod Creative Commons licencom Imenovanje - Dijeli pod istim uvjetima koje stvara najviše sloboda za daljnje stvaranje, pokazuje kako javno dobro kulinarskog umijeća može tvoriti polazište za "slobodno" stvaralaštvo dijeljenja i zajedničkog stvaranja. Slušajući tu njenu poruku, beogradska glazbena skupina MistakeMistake preuzela je dijelove filma "Plac" za svoj spot "Produži". Ana, također, pokazuje tezu da su kuhanje i hranjenje proizvod društvenih i kulturnih okolnosti: implicitnih rodnih uloga u sferi pripreme hrane, odvajanje čistog od nečistog, isključivanje i uključivanje stranog.

Taj duh dijeljenja kreativnih zajednica na internetu, međutim, kolidira s interesima velikih nositelja autorskih prava - medijskih i kulturnih industrija - industrija čiji se ekonomski model zasniva na oskudnosti kulturnih dobara i kontroliranom pristupu informacijama. No, telekomunikacijskim mrežama i digitalizacijom sadržaja doba tog ekonomskog modela, temeljenog na autorskom pravu nastalom u doba analogne tiskarske tehnologije reprodukcije kulturnih dobara je isteklo. Budućnost pripada onima koji će sadržaje otvarati, nuditi više sadržaja i stvarati više sloboda za korisnike. Budućnost pripada nama. Kao što je jedan glazbeni futurolog primijetio: glazba dostupna kao voda. Osim ako interesi tih velikih industrija ne uspiju promijeniti tehnološko ustrojstvo interneta, tako da će posredstvom ponuđača internetskih usluga moći kontrolirati koja vrsta informacije može proći, a koja ne smije proći. No, time će nestati nešto više od kulture dijeljenja - nestat će internet kakvog poznajemo, internet koji je donio do tada neviđene slobode izražavanja, okupljanja i medija. To je ulog borbe industrije protiv "piratstva". Moja je procjena - nema šanse!

Autor: Vuk Ćosić

Rado jedem hranu i pijem piće.