Zlatni kuhar 2006.

Od 19. do 23. studenog 2006. Opatija je bila domaćin velikog kulinarskog događanja pod nazivom "Dani hrvatskog kulinarstva" u sklopu kojeg se odvijalo i najznačajnije nacionalno kulinarsko natjecanje "Zlatni kuhar" koje za cilj ima popularizaciju kulinarstva, gastronomske turističke ponude i hrvatske kulinarske baštine te poticanje kuhara na upotrebu domaćih proizvoda. Ovim se natjecanjem Hrvatski kuharski savez i konkretno uključio u projekt što ga pod nazivom "Čovjek ključ uspjeha u turizmu" provodi Hrvatska turistička zajednica.

Svi sudionici natjecanja "Zlatni kuhar" ove su se godine natjecali pojedinačno (bez pomoćnika) u pripravljanju domaćih jela, jela inspiriranih hrvatskom kulinarskom baštinom kao i u pripremi jela suvremene međunarodne kuhinje. Natjecanje je započelo u ponedjeljak sa svečanim hladnim platama, u utorak su se pripremala hladna jela od zadanih namirnica i topla glavna jela od namirnica po izboru. Prvi dio natjecanja završen je u srijedu popodne pripremom toplog jela od zadanih namirnica, kada je i dobiven poredak najboljih. Ovog puta je, zbog podjele desetog mjesta između dvoje natjecatelja, u finale umjesto desetero ušlo jedanaestero natjecatelja.

Sva jela je ocjenjivao stručni žiri prema zadanim kriterijima: skladu boja, kompoziciji, kreativnosti kao čimbenicima vanjskog izgleda te skladu okusa, omjeru sastojaka i načinu pripreme kao čimbenicima okusa jela.

Finalni zadatak bila je priprema svečanog menija od četiri slijeda jela (juha, predjelo, glavno jelo i desert) prema zadanim, ali kuharima nepoznatim namirnicama za pripremu kojeg su imali pet sati vremena. S najviše bodova, lentu "Zlatnog kuhara" zasluženo je ponio Miroslav Dolovčak iz zagrebačkog hotela "The Westin" s kojim je odmah nakon proglašenja razgovaralo uredništvo Coolinarike.

Upravo ste osvojili titulu Zlatni kuhar 2006. Bilo je "gusto", od Marije Kuzminski, kuharice iz Hotela "Turist" u Varaždinu, bili ste bolji za 0, 46 boda. Kako se osjećate?
Uzbuđeno! Bila je jako mala razlika između natjecatelja i nijanse u bodovima su odlučivale. No žiri je ovako odlučio pa...

Da li je to vaš najveći kuharski uspjeh?
Da, ovo je svakako jedno od najvećih priznanja koje sam dobio.

I kako ste uspjeli?
Nisam razmišljao o rezultatu, iako je naravno postojala želja za pobjedom. Pritisak stvara "ručnu" kočnicu pa se uz veliki napor dobiju slabiji rezultati. Biti neopterećen i pokušati sve odraditi maksimalno dobro najbolji je recept za uspjeh.

Koliko Vam je vremena trebalo da osmislite nagrađena jela s obzirom da ste prema propozicijama bili upoznati s namirnicama tek neposredno prije početka natjecanja, a bili ste i ograničeni vremenom pripreme?
Inspiraciju dobijete tijekom rada. Krenete i onda ideje same dolaze. Dok razmišljate o tome što bi, a što ne bi trebalo, teško ćete nešto smisliti, ali kada počnete raditi, vidici se otvaraju i sve se posloži... I eto, uspjelo je. Ideja je nagrađena.

Kada i kako ste se odlučili za kuharski poziv?
Pa ne znam ni sam više, bilo je to davno... Tamo negdje u sedmom, osmom razredu osnovne rekao sam roditeljima da hoću biti kuhar. Ostali su malo zatečeni, ali su me podržali. Izgleda da nisam pogriješio, s ljubavlju radim ovaj posao već 25 godina, a ova nagrada je kruna svega što sam do sada postigao u kulinarstvu.

Sudjelujete li inače na ovakvim natjecanjima?
Da, sudjelovao sam na svim natjecanjima Hrvatskog kuharskog skupa, znači na 12-ak natjecanja do sada. I prošle sam se godine također natjecao na "Zlatnom kuharu" i bio četvrti.

Što mislite o domaćoj gastronomskoj ponudi u turističkim mjestima?
Važno je da se u hrvatskom ugostiteljstvu i turističkoj ponudi shvati da gost ne dolazi samo zbog lijepe plaže, šetnje uz more i općenito prirodnih ljepota, već da traži nešto više. Gostu treba omogućiti sadržaje zbog kojih će se željeti vratiti natrag u Hrvatsku, a tu važnu ulogu igra i kvalitetna gastronomska ponuda jela bazirana na tradiciji, ali prilagođena modernom načinu života.

Koja vam se svjetska kuhinja najviše sviđa ili je smatrate najinteresantnijom?
Svaka je kuhinja interesantna na svoj način, tu se ne bih mogao odlučiti za jednu. Svatko nešto voli, a nešto ne voli. Ne znači da svi imamo isti ukus i nećemo uvijek svi isto izabrati. A mi kuhari smo tu da zadovoljimo ukus svakog gosta.

U Vaš hotel dolaze gosti iz cijelog svijeta. Kada pogledate unatrag 10-ak godina, da li se danas traži nešto drugo na jelovniku, da li je nešto posebno u trendu?
Kuharstvo se mijenja kao i moda. I u svijetu i u Hrvatskoj je trend laganija hrana što je povezano s današnjim načinom života. Sve je više sjedilačkih poslova, ljudi se manje kreću i traže nešto manje kalorično, a opet ukusno. Traži se piletina, puretina, riba, povrće, sve na žaru. Popularni su i vegetarijanski i makrobiotički jelovnici. Ponovno se u modu vraćaju umaci.

Kako je kod Vas doma, tko kuha i osmišljava jela kod kuće?
Privatno ipak najviše kuha moja supruga. Ona je isto kuharica po struci pa zajedno sudjelujemo na brojnim natjecanjima, iako ovaj put na "Zlatnom kuharu" to nije bilo moguće, zbog propozicija koje nisu dozvoljavale pomoćnika u timu. Ona mi je, kao i uvijek, bila najveća podrška i zahvaljujem joj na tome.

Neispunjene želje...
Htio bih da kuharska struka postane priznata u Hrvatskoj, kao što je u svijetu, jer ona to u potpunosti zaslužuje. Svjestan sam toga da će za to trebati vremena, ali nadam se tome, a ovakve manifestacije poput "Dana hrvatskog kulinarstva" i natjecanja "Zlatni kuhar" te osnivanja Hrvatskog kuharskog saveza, najbolji su put prema tome ostvarenju.

Može neka vaša mala kuharska tajna s kojom će jelo uspjeti?
Treba voljeti posao koji radite, u kulinarstvu to znači da jelo treba pripremiti s ljubavlju i onda se to osjeti. Ostalo dolazi eksperimentiranjem i iskustvom.

Ukoliko želite sami isprobati nagrađene recepte i osobno se uvjeriti zašto su baš oni bili najbolji, okušajte se u pripremi nekog od 10 recepata Miroslava Dolovčaka.