Kao što je poznato, glikogen, koji je smješten u mišićima i jetri, gorivo je za pokretanje mišića, a gledano kemijski on je zapravo tjelesni škrob. Kod fizičkih napora on se kompleksnom reakcijom pretvara u glukozu i tako opskrbljuje sve tjelesne stanice. Budući da su rezerve glikogena u mišićima relativno male, troši se rezerva u jetri. Čim se rezerve glikogena potroše, tijelo osjeća umor i sve se teže kreće. Istovremeno se pokreće mehanizam za trošenje rezervi masnoća, ali taj proces ide malo sporije. Rezerve glikogena mogu se popuniti samo ugljikohidratima, a za taj proces potrebno je vrijeme, najmanje 24 sata.