Moj profil

Večera iz kutije koja oduševljava milijune Amerikanaca

"Večera u kutiji" podrazumijeva kartonsku kutiju koja stiže pred vrata i sadrži sve potrebno za pripremu večere, od točno izmjerenih namirnica, do detaljnog recepta s fotografijama. Sve, osim kuhara.

Nakon smrznutih obroka koje treba ubaciti u mikrovalnu i naručivanja večere iz obližnjih restorana, jedinstvena povijest odnosa Amerikanaca prema hrani ili točnije pripremanju hrane, zakoračila je u novo doba. Treba priznati da su ideju "večere u kutiji" prvi osmislili Šveđani, ali su je Amerikanci, u posljednjih otprilike godinu dana, doveli do savršenstva.

"Večera u kutiji" podrazumijeva kartonsku kutiju koja stiže pred vrata i sadrži sve potrebno za pripremu večere, od točno izmjerenih namirnica, do detaljnog recepta s fotografijama. Sve, osim kuhara.

Učlanjenje se obavlja putem web-stranica, gdje također treba navesti broj tjednih dostava, kao i osoba. Osim toga, naručitelj ima mogućnost navesti koju vrstu hrane voli, povrće, meso, ribe, morske plodove i slično. Postoje neke, uglavnom manje, tvrtke koje dostavljaju isključivo večere koje slijede pravila određene dijete, npr. vegan ili paleo. Cijene se kreću od 8 do 12 dolara po osobi, vrijeme kuhanja između 30 i 50 minuta.

"Večera u kutiji" je kartonska kutija koja stiže pred vrata i sadrži sve osim kuhara što je potrebno za pripremu večere.

Tvrtke poput Blue Apron, Plated, HelloFresh, i još stotinjak drugih, svaki mjesec na vrata Amerikanaca dostave više od 10 milijuna kutija. Da se radi o ozbiljnim konkurentima, primijetili su restorani, kao i samoposluživanja, jer biznis "večera u kutijama" okrene u svijetu 1,5 milijardi dolara godišnje. Usporedno s dobiti, zaoštrava se bitka za svaku gladnu osobu koja se navečer vrati s posla. S tim ciljem je Blue Apron uveo dostavu vina koje se slaže s naručenim jelom, a HelloFresh je za svoje zaštitno lice izabrao Jamieja Olivera, koji je od zimus na njihovim TV reklamama.

Nisam mogla odoljeti. Naručila sam kutiju za nas četvoro. S obzirom da se nisam htjela učlanjivati, našla sam jednu manju tvrtku, koja nudi pojedinačne večere. Izabrala sam dan i jelo, klasični francuski beef bourguignon. Cijena 44 dolara.

U dogovoreni dan i vrijeme stigla mi je prilično velika kartonska kutija, otprilike 50x40, teška oko 5 kg. Kad sam je otvorila, na vrhu se nalazio papir s fotografijama pripreme, popis sastojaka, recept i vrijeme pripreme, 50 minuta. Kutija je s unutrašnje strane bila obložena stiroporom presvučenim aluminijskim papirom, kako bi što duže zadržala željenu temperaturu. Namirnice su bile izvagane i upakirane u plastične vrećice, čak i one tekuće poput vina (razvodnjenog!?). Pronašla sam maslac, luk, vrhnje. Kao i mahune koje su služile kao prilog. Jedino je nedostajalo brašno, koje je bilo na popisu, ali ne i u kutiji. I naravno sol i papar, koji su bili iz moje kuhinje. Čak je minimalna količina koncentrata od rajčica, točnije jedna žličica, bila upakirana u mini vrećicu, kao i dva oguljena režnja češnjaka. Na dnu kutije nalazile su se tri prilično velike vrećice leda.

Priprema nije bila nimalo jednostavna, ni brza. Istina, nije trebalo vagati, ali je trebalo oguliti i narezati krumpir, meso, slaninu, očistiti gljive. Trebalo je kremasti koncentrat juhe pomiješati s mlakom vodom. Večera je bila spremna za otprilike 70 minuta. Količina je bila dovoljna meni, ali ne i mojim sinovima. Okus nije bio loš, ali je djelomično podsjećao na zaleđeni beef bourguignon, koji se priprema u mikrovalnoj. Koncentrati rajčice i juhe su bili odlučujući u definiranju okusa. U svakom slučaju, pojeli smo sve.

Činjenica da su sastojci izmjereni, čime bi se trebalo izbjeći bacanje hrane, predstavlja jednu od glavnih pozitivnih strana "večera iz kutije". Međutim, mene je zabrinula količina ambalaže koje se trebalo riješiti.

Kuhanje večere koristeći svježe namirnice je neusporedivo bolje od kupovanja gotove hrane koju treba podgrijati. Osim iz zdravstvenih razloga, pretpostavljam da je veliki broj ljudi na ovaj način naučio što je timijan, šampinjoni, šparoge, te kako se čiste i režu. Pa, opet, taj sam dan razmišljala koliko tisuća ljudi upravo u tom trenutku jede beef bourguignon, koji ima predznak "domaći" jer je pripremljen u njihovoj kuhinji, ali ima isti, potpuno isti okus poput mojeg!?

Da li kuhanje počinje stavljanjem lonca na štednjak, ili puno ranije s planiranjem, kupovinom, iskorištavanjem i kombiniranjem namirnica koje su ostale u hladnjaku, vodeći računa o ukusima, vremenu i novčaniku? I još važnije, da li takav način kuhanja može preživjeti?

:(Još nema komentara

Budi prva/i, podijeli svoje mišljenje o slici i pomozi nekome u odabiru savršenog jela.