Kolesterol – HDL i LDL

Hiperlipidemija vodi bržem nastanku ateroskleroze te posljedično nastanku koronarne bolesti, infarkta miokarda, poremećajima cirkulacije i hipertenziji. Kardiovaskularne bolesti su među vodećim uzrocima smrtnosti, a poremećaji lipida među glavnim čimbenicima njihovog nastanka. Hiperlipidemija dovodi i do nastanka masne jetre, što nazivamo steatozom.

Lipoproteine dijelimo prema gustoći na: hilomikrone, lipoproteine vrlo male gustoće (VLDL), srednje gustoće (IDL), male gustoće (LDL) i velike gustoće (HDL). Oni se razlikuju u svojem značaju za nastanak ateroskleroze.
LDL kolesterol posjeduje veliku aterogenost, dok HDL kolesterol djeluje zaštitno. Glavna uloga HDL kolesterola je da prihvaća kolesterol i transportira ga natrag u jetru, što se naziva reverznim transportom, a posjeduje i antioksidativna svojstva. Da se umanji štetnost aterogenih lipoproteina, mora ih se odstraniti iz krvi. LDL kolesterol se uklanja pomoću posebnih receptora.
Makrofazi i glatke mišićne stanice, važni u procesu aterogeneze, posjeduju receptore, ali ne i regulatorne mehanizme koji ih štite od prevelikog ulaska lipida. Pretjeranim ulaskom LDL kolesterola, makrofazi i glatke mišićne stanice pretvaraju se u "pjenaste stanice", značajne za razvoj ateroskleroze.
Obiteljska hiperkolesterolemija posljedica je neodgovarajuće funkcije receptora za LDL kolesterol.

Količina kolesterola u stanici ovisi i o uklanjanju iz stanice pri čemu važnu ulogu ima HDL kolesterol. HDL je bogat kolesterolom, ali onim iz masnih pruga, ateroskleroznih nakupina u stijenci arterija i raspadnutih stanica, pa djeluje zaštitno. Snižene koncentracije HDL-a praćene su povećanim koncentracijama triglicerida.

Hiperlipoproteinemije dijelimo na primarne i sekundarne: Primarne se ogledaju u povećanoj koncentraciji kolesterola ili triglicerida ili u kombiniranom poremećaju. Obiteljska hiperkolesterolemija je posljedica neodgovarajuće funkcije receptora za LDL kolesterol. LDL ne može ući u stanicu i ondje se razgraditi. Vrijednosti LDL kolesterola u krvi su povišene, uz uredne vrijednosti triglicerida i HDL kolesterola.

Sekundarne hiperlipidemije posljedica su određenih bolesti. Najčešće se javlja uz šećernu bolest, osobito uz pridruženi metabolički sindrom. U šećernoj bolesti problem je povećana količina malih, gustih i aterogenih čestica LDL kolesterola. Metabolički sindrom obilježen je sniženim vrijednostima HDL kolesterola i povišenim trigliceridima, a uz to abdominalnim tipom debljine, hipertenzijom i inzulinskom rezistencijom. Kod izražene hipotireoze vrijednosti lipida mogu biti iznimno visoke. Uzrok je u nedovoljnoj sintezi tiroksina, važnog u sintezi receptora za LDL.
LDL kolesterol posjeduje veliku aterogenost, dok HDL kolesterol djeluje zaštitno.
Kod bubrežnih bolesti (nefrotskog sindroma, hemodijalize) snižene su vrijednosti HDL kolesterola uz porast LDL kolesterola i triglicerida. Težina poremećaja u korelaciji je sa stupnjem bubrežne bolesti. Manjak estrogena uzrokom je hiperlipidemije u žena u postmenopauzi, jer estrogeni uzrokuju porast koncentracije HDL kolesterola i receptora za LDL kolesterol te poboljšanje njihove funkcije.

U liječenju hiperlipidemije uz odgovarajuću prehranu i fizičku aktivnost važno je odabrati odgovarajući hipolipemik. Kod primarno povišenog LDL kolesterola lijek izbora je neki od statina zavisno od HDL kolesterola i triglicerida. Uspješnosti liječenja doprinose i lijekovi koji smanjuju apsorpciju lipida iz crijeva, a djeluju i na procese u jetri. Njihova učinkovitost je potvrđena u kombinaciji sa statinima. Kombinacija statina i fibrata je neophodna u određenim skupinama bolesnika.