Kako je neuspjeh izgubio “ne”

20.00 - Sunce izgara i zalazi za otok. Koća je upravo isplovila, dakle, bit će ribe ujutro, pomislih. Sutra treba ustati rano, oko 6 i uputiti se po najfriškiju i najfiniju ribu. Jedva čekam. Možda bih mogla i "opaliti" koju fotku, kako bih svojim cool prijateljicama pokazala ove svježe i fine morske draži kad se vratim kući. One će znati cijeniti dobru fotku hrane Imam potrebu dokumentirati svu tu finu hranu. Mogla bih ujutro u P. na kavi pokušati uhvatiti internet, provjeriti mail i, naravno, zaviriti na "Coolku"... Da, sjedim na plaži s laptopom u ruci i pišem ovaj članak kojega kanim poslati na Coolinariku.

Radi se o tome da je Coolinarika postala dio mene, integrirana u jednom moždanom kutku, kojeg nosim gdje god da odem (i kad isključim mozak ona čeka na "stand by" da je kakva okusna divota probudi...). Jer svaki fini miris i pogled na kolače podsjeti me na Coolinariku i prijateljice koje su tamo. Svako novo planiranje ručka, rođendanskih i blagdanskih kolača ili kompletnog menija odvede me na Coolinariku. Ovome, dakako, pridonosi i činjenica da ja jako volim internet (neki tvrde da graniči s ovisnošću, ali meni je jednostavno sve na internetu - vijesti, serije, filmovi...) pa tako mislim na njega i na godišnjem odmoru (nakon prvih tjedan dana polurobinzonskog života, dašak tehnologije u mojoj svakodnevnici je nužan).
Coolinarika me usavršava u obrocima i desertima koje pripremam i koji su zahvaljujući toj web stranici postala prava, ukusna djela. No, ono meni najvažnije, potaknula je moju kulinarsku kreativnost. Kreativnosti mi generalno u životu nije falilo, ali polje u kojem se nisam nadala da ću je susresti je upravo kulinarstvo. Ono na čemu imam zahvaliti Coolinarici je upravo to - kako neuspjehu ukloniti prefiks "ne" i pretvoriti ga u uspjeh. Na ovoj stranici imate mnogo toga za naučiti od ljudi koji je čine.

Neki dan radila sam prhku pitu od višanja, koja se pretvorila u neuspjeh u smislu raspadnute gornje kore. Takva raspuknuta i pomiješana s crvenim nadjevom nije odavala dojam nečega vrijednog daljnjeg pokušaja i bila bi završila u smeću da me on nije potaknuo da ne odustajem... I tako je uz njegovo ohrabrivanje proradila i ona "unutarnja Coolinarika" u meni (čitaj: moje cool frendice i njihova kulinarska remek-djela, kao i kulinarski neuspjesi koje nesebično dijele sa svijetom, savjeti, upozorenja) i ja sam dodala brašna, zamijesila to ružičasto tijesto... Napunila ga ostatkom nadjeva...I rezultat su bile simpatične prhke kiflice od višanja. Nisu bile najbolje na svijetu, ali bile su moja malena unutarnja pobjeda i nije me bilo briga čak i ako će završiti u smeću.

Prije nekoliko godina ja nisam znala ispeći "pommes frites", tako da se naš jelovnik na godišnjem odmoru sastojao uglavnom od onoga što bi on skuhao i to je radio neusporedivo bolje od mene. Danas, 4 godine kasnije od te nesretne "pomfrit-epizode", stvari su, pogađate, bitno drukčije Moja "unutarnja Coolinarika" probudila se ponovo jutros, dok sam se, čekajući u redu u vjerojatno najmanjem Konzumu u Hrvatskoj, mrštila što nemaju gorgonzolu za sirni umak, a onda se dogodio klik, neka se druga namirnica našla u mojoj košarici, zadovoljni smiješak (toliko pročitanih i isprobanih recepata s "Coolke" naravno da je rezultiralo ovim buđenjem kreativnosti) i već sam smislila čitav ručak za to popodne (vrlo fino). Probudi se moja "unutarnja Coolinarika" gotovo svaki put kad na placu biram voće i povrće, probudila se i kad sam jedno jutro jela divan sladoled i poželjela ga uslikati, probudila se i kad sam vidjela stričeka kako prodaje divnu, svježu ribu u malenoj luci... Budi se ona često.

I zato hvala Coolinarici, tj. divnim ljudima koji je čine jer ju nosim gotovo svugdje. Nitko pa čak ni ja sama nisam mogla predvidjeti da će trenutak od prije godinu dana, kad me on potaknuo da objavim svoj prvi receptić ovdje (hvala ti, D.), moje sudjelovanje i druženje na ovoj stranici postati moj hobi i nešto što me toliko raduje. Na stranu negativne nuspojave ove web stranice (koje su ionako neizbježne pa svaki put kad se "Coolkini" forumi napune ružnim riječima odmahnem rukom i prijeđem na vedrije teme, jer me Don Quijote naučio da je borba s vjetrenjačama uzaludna, a i forum je trg na kojem svatko ima pravo iznijeti mišljenje), meni je Coolinarika svakodnevna inspiracija; dame s ove stranice naučile su me uživati u kuhanju, raznolikim kulinarskim običajima dalekih zemalja, naučile su me živjeti zdravije i prepoznati dobru hranu i, meni najbitnije, naučila sam kako kulinarske neuspjehe pretvoriti u uspjehe. Naučila sam kontrolirati strah od kompliciranijih kulinarskih pothvata i naučila sam da me nitko neće izgrditi ako pogriješim pa mi kolač ne uspije. Toliko sam toga naučila, a zamislite koliko toga još imam za učiti... Jedva čekam.