Prije nekih 20-tak godina ovaj je recept iz "Vrtove kuhinje" nekako dospio u "Glas Istre". Izrezala sam recept, sačuvala ga i od kad sam je prvi puta pripravila, čest je gost našega stola. Vrijedne domaćice iz Koprivničkih Brega okrile su recepturu svojih baka uz pripomenu da se nekada obvezno dodavala gusja ili račja mast, a u nedostatku grožđica, sušeno domaće grožđe. Pripremljena ovako USUHO, dok pod zubima krckaju šećer i orasi, doista je osobita.
Neki se dan Z. vratio kući s punom vrećom rukole. One prave, domaće, iz vrta. Malo robusnije, tvrđe, gorče.... Jeli smo je na salatu, pomiješanu sa grahom i krumpirom ili sa crvenim radičem gotovo svakoga dana, a kako se činilo da se kup nikako ne smanjuje došla sam na pomisao da se napravi i na rižoto. Sa sipama i nekoliko slanih srdela subotnji je ručak ispao bogovski.
Bakalar pripremljen na ovaj način svakako spada u najjednostvaniji i najmediteranskiji. Jednom sam si zadala zadaću - stići Portugalce u pripremi bakalara na 365 načina. Zasad teško stižem ali da je Badnjak svaki dan i da je bakalaru manja cijena, tko zna?
Kako volimo nove mirise u kuhinji i nove okuse blagdanskog stola, ove smo Stare godine Z. i ja odlučili tradicionalnu svinjsku pečenku, namijenjenu novogodišnjem ručku oplemeniti darom nama obližnje Motovunske šume, odnosno - tartufom. Podijelili smo posao, ja sam špikala pečenku on je nadzirao pečenje. Iako nisam ljubiteljica mirisa tartufa, okus mi je odlično "legao" možda i zato što je tartuf bio u društvu sa istarskim pršutom i odličnim vinom iz Momjana.
E, da, purica je definitivno postala klasičnim božićnim jelom. Svake je godine pokušavam pripraviti na neki drugi način, a ove sam godine pureća prsa dobro "okupala" u narančinom soku uz dodatak začina i vina te obilato posipala kikirikijem. Odlično je pasalo uz dinastani (domaći) kiseli kupus. Moj savjet: vrijedi probati!
Jedan od onih tzv. malih receptića, ništa pretenciozno ali nadasve ukusno. Kiseli kupus na drugačiji način, naročito pogodan kada u hladnjaku imate svega pomalo. Sutradan podgrijano - još bolje.
Moja Praktična kuharica iz 1957. nudi ovo jelo kao večeru ili predjelo. No kako je savjet da se jelo posluži uz umak od smrčaka mislim da ga slobodno možemo smatrati i glavnim. Jedini je problem kuharice što nema mjera za sastojke pa sam i taj posao morala odraditi.
Ljeto konačno posustalo ove 2011. godine pa iako je još toplo, jesen nam je ušla kroz vrata i sjela za stol. Za nedjeljni sam joj ručak ponudila umak sa tri vrste gljiva i okruglice od kruha, šunke, sira. Za desert je zaželjela kestene ali sam joj namjerno dala komadić ljeta, malo sladoleda, nek' si ne misli da je najglavnija, he, he...
Stigla jesen! Popodne pomalo kišno i dosadnjikavo. Kako petkom jedem samo voće, prebirem po bobama bijelog grožđa usput pregledavajući tjedni TV program, a onda se sjetim davnih (zimskih) večeri provedenih u zagrebačkom Studentskom centru kad su nam uz divlji ples na "Gimme Some Lovin" Spencer Davis Group nudili na pladnjevima smećkaste i sjajne bobe grožđa. Kako je TO bilo dooobro...
Prije spavanja mi je najugodnije pročitati poglavlje neke knjige ali i zaviriti u kakvu kuharicu. Ovaj tjedan sam se posvetila kuharici iz 1957. godine i pronašla zanimljiv recept za štrukle (bolje rečeno, štrukljiće) s vlascem uz preporuku da se iste ukuha u goveđu juhu. Kako s juhama naša obitelj započinje tek u kasnu jesen, učinilo mi se zgodnim pretvoriti ih u nedjeljenji prilog. Kuhani, zaliveni slatkim vrhnjem pa zapečeni, odista su kraljevski zalogaj.
Prošle smo srijede, vraćajući se sa fotografiranja starih škola Bujštine, Z. i ja svratili na ručak kod M. (Petrovija, Umag). Ja se najčešće prihvaćam provjerenih pizza ali on je poslušao moj pametan savjet i naručio OVO. A kad sam vidjela kako se sir topi i izlazi iz calzonea bila sam ljuta k'o pes jer sam mu bila zavidna. No kad je Z. po dobrom starom običaju otišao "pobrojati sve pločice u WC-u" ja sam na brzu ruku dobila opis recepta od gazdinog sina. I evo ga, nešto zaista dooooobro...
Monotonija: lasagne, lasagne sa bešamelom, lasagne sa 4 vrste sira... Onda uleti mali vražićak u liku zelene i divlje šparuge i razbije monotoniju. I podari užitak drugačijeg.
Jučer mi je bio prvi radni dan nakon odmora od punih 5 dana, što mi najteže pada, a kako smo suprug i ja za prvomajski praznik đirali/landrali Rovinjštinom nije bilo ni ostataka od nedjeljnog ručka. Penjući se stepenicama do stana, već sam nakon 1. kata osjetila predivan miris špalete, kad tamo, to se na našem stolu sve zeleni od šparuga, crveni od špalete i žuti od palente, pa onda, neka receptu bude ime: ..... a la Zlatan, po kuharu.
Moja kolegica s posla, a izvan posla i prijateljica nije baš vrsna kuharica, mislim, kuha ona jestiva jela ali joj nedostaje ono najvažnije - ljubav prema toj umjetnosti. Za razliku od nje, njezin sin je od mladih dana pokazao da ga kuhanje impresionira i zanima. U nekoj fazi pripremanja meksičkih jela, nahvalila mama sina i njegovo umijeće. Pa sam se zainteresirala, a on mi poslao nekoliko fotokopija. Ovo sam jelo radila nekoliko puta i mogu reči da nam se baš sviđa.
U znak sjećanja na sve dane provedene u tršćanskim shoppinzima kad bismo umorni od trčkaranja i nošenja vrećica znali predahnuti uz najbolji cappuccino i najbolje kremšnite.
Na ovoj sam stranici pronašla 4 recepta ali niti jednog s čokoladom pa je i to razlog objave recepta. A "mille foglie" ... zna se, zbog listanja lisnatog...
Pripremajući uvod u ovaj recept, prisjetih se jedne davne anegdote, s kraja 70-tih. Njezin je glavni junak poznati umaški doktor, gospodin V. Kada je odlučio graditi kuću, pozvao je predradnika i radnike i tumačeći im svoje želje u vezi gradnje, ponudio ih je cijenjenim istarskim pršutom. Vjerojatno i vinom ali to je za priču manje bitno. Uglavnom, radnici su obavljali svakodnevno svoj posao, kad tamo, nakon nekih 10-tak dana primijeti doktor da mu od pršuta nije ostalo ni „p“. Radnici su priznali (ne)djelo no obranili su se njegovom izvrsnošću. A doktor, sav brižan zavapi: „ Ste mi barem ostavili kost od pršuta? Da imamo za maneštru!“ E, to je kvaka! Kost od pršuta. Bez nje, istarske maneštre baš kao ni ova divna juha koju sam davno kušala u Kremenju, ne bi imale svoj specifičan okus.
Za današnju sam nedjelju imala određenih planova ali se umiješao umješač u liku muža i objavio "urbi et orbi" da bi on jeo teletinu i da će je sam spremiti. Mmmmm.. koja radost, već sam se vidjela u kupaoni sa sijaset pomagala oko dodatne njege kose, pedikure, manikure i sl. Ali je imao dodatnu zamolbu, u stvari uvjet. Conditio sine qua non, rekla bih, a to su - šuljki. Čula jesam, probala nisam. Pa mi je poturio neki listić koji je vrištao njegovim žvrljotinama, pa još pisano primorskim, tj. bribirskim narječjem. Propala manikura, pedikura, dodatna njega kose, ali oni su tu - ŠULJKI!!!Domaća autohtona pašta bribirskog kraja.
Bakalar po valencijski
Bregovska pita iz Koprivničkih Brega
Uskršnja pita sa špinatom i sirom
Kiflice punjene čvarcima i češnjakom
Rižoto sa rukolom i sipama
Bakalar na mediteranski
S mirisom Motovunske šume; varijacija na temu svinjske...
Pureća prsa marinirana u narančinom soku
Odresci sa kiselim kupusom
Zaliveni pužići sa špinatom
Gljive i okruglice na jesenjem stolu
Grožđe kao karamele
Štrukli s vlascem
Sredozemni duo - calzone sa punjenom pljeskavicom
Lasagne sa šparugama i sirevima (ili, kako razbiti...
Divlje šparuge sa špaletom na postelji od palente a la...
Meksiko na tanjuru (malo graha, malo slanutka, malo...
Tisuću listova ili - mille foglie ili - talijanska...
Istarska juha od graha na starinski način
Jel netko pitao za - šuljke?
© Podravka d.d. 2003.—2012.
