Clafoutis (francuski desert) otkrila sam prije par godina kada sam dobila prvu kuharicu Ane Ugarković. Njen recept mi se toliko svidio da sam ga radila u raznim kombinacijama i s raznim voćem, no nekako mi je uvijek bilo najdraže s trešnjama ili s višnjama. Ovog puta odlučila sam se za klasičnu verziju Clafoutisa jer mi je bilo žao miješati okus divnih proljetnih trešanja s bilo čime :)
Ovog tjedna smo M. i ja pomagali frendici u berbi trešanja. Ustvari, berbi trešnje jer je u pitanju jedno stablo, a mi smo bili pozvani više kao moralna podrška koja je na kraju pojela ono što je ubrala :) Najbolji posao na svijetu :)Kući sam donijela tek malenu porciju svježih trešanja, a sjetila sam se divnog deserta koji sam davno vidjela na blogu La Tartine Gourmande, a kojeg sam željela probati. U nedostatku pojedinih namirnica, nešto sam sitno promijenila, nešto dodala, nešto oduzela, te dobila savršeni desert bez brašna, a kojeg smo za sekund smazali!
Ako nemate odbojnost ni prema bademima, ni prema trešnjama (ne mogu zamisliti nekog takvog!), onda će vam se ovo zasigurno svidjeti – brza mućkalica, a pećnica odradi svoje! Trešnje čak ni ne morate čistiti, ja sam dio očistila, a dio ostavila cijele s peteljkama. Bilo nam je zabavno izvlačiti trešnje iz deserta :)
Kokosovo mlijeko. Bijela čokolada. Bourbon vanilija. Kad vam kažem!
Veliki sam ljubitelj kokosa i nakon šta me Nina navukla na kokosovo mlijeko, ovaj tjedan sam se vratila po još jednu limenku - čisto isplanirano :) Čim netko spomene sladoled, ima moju punu pozornost!! Samo kažem :)
Nina, samo za tebe!!!
Kaštelanska torta naziva se svečanom jer u nju (ni manje ni više) ide 12 jaja, a radila se tradicionalno za vjenčanja, krštenja, krizme, rođendane, no, shvatili ste – za svaku svečaniju prigodu. Nemojte da vas količina jaja natjera u bijeg, nisu stare dalmatinske none (bake) bile lude :) Mada jest kolesterolska bomba, ona se također sastoji i od badema koji je tradicionalno imala svaka kuća u Dalmaciji. Nemojte da vas ni količina šećera otjera, jer torta uopće nije slatka. Inače ne volim preslatke kolače i uvijek količinu šećera prilagodim sebi, ali ova torta zaista ne treba nikakva prilagođavanja. Ona je jednostavna i u toj svojoj jednostavnosti je savršena! Ako ste ljubitelj marcipana i čokolade, onda je ova torta pun pogodak za vas – jer ona nije ništa drugo do mekanog savršenstva – bez brašna, sa skoro pola kg bajama (badema) ona je pravi pečeni marcipan! Ipak, ono meni najdraže, u nju ide Prošek (slatko desertno vino) kojeg obožavam, mada nije toliko došao do izražaja.
Dutch baby jesu ustvari njemačke palačinke (Dutch= Deutch; baby možda dolazi od uzdaha „oh, baby“ dok su ih jeli?!? :)), ali su ukusnije i bolje od bilo kojih koje sam probala. Posebno je zanimljivo jer se ne prže, već se peku, a što im daje poseban štih i izgled jer se stranice tijesta u pečenu podižu uz rub kalupa. Služe se sa svježim voćem i odličan su doručak! Recept je adaptiran s bloga Bunkeycooks, iako sam ga poprilično izmijenila :) U opisu posluživanja sam navela na što trebate posebno paziti kod njegove izrade :)
Ako se ikada nađete u situaciji da na dar dobijete kutijicu malenih (domaćih) ružinih pupoljaka ili ih sami uberete, toplo vam preporučujem da napravite ružinu vodicu i iskoristite ju kao aromu u kolačima ili desertima! Ne samo da su lijepe, nego su i prekrasnog okusa :)
Zaista je jednostavno napraviti ružinu vodicu kod kuće. Spremni?
Oko 100 g (ružičastih) ružinih latica očistite od peteljki, operite pa stavite u jednu staklenu posudu. Zavrijte oko 300-400 ml obične vode (možete staviti i manje. Što manje vode, aroma ruže će biti izraženija) pa prelijte preko latica. Pokrijte ili zatvorite poklopcem. Kada je voda dosegnula sobnu temperaturu, staklenku ostavite u hladnjaku preko noći. Sutradan, latice ruže procijedite i dobro ih stisnite da voda izađe iz njih. Vodu koju ste dobili prelijte u malene bočice, zatvorite pa čuvajte u hladnjaku do upotrebe.
P.S. Hvala jednoj dragoj osobi na prekrasnim paper cups :) Ona će se prepoznati!
Uvijek kada smo u šparogama, sjetim se anegdote iz srednjoškolskih dana. Naime, budući da sam u prvom srednje pjevala u školskom zboru (a taj zbor uključivao je i završno natjecanje u Češkoj), postojalo je nepisano pravilo „razmjene srednjoškolaca“ . Mi smo u Češkoj bili udomaćeni kod obitelji cura koje su pjevale u zboru, a krajem proljeća bi one dolazile k nama. Tako sam i ja udomila F.F. nije znala hrvatski, a ja naravno češki. To mi je u jednu ruku dalo priliku da se napričam engleski, ali prava koma je bilo sporazumijevanje F. i moje mame – uglavnom rukama, nogama, pokazivanja prstima... Ali, bila je cila slatka, plavokosa, niska, sramežljiva...„To je sok od naranče“.„To je stolica“.„Ja sam V.“.„To su šparoge“, pokušavala ju je učiti majka hrvatski jezik, ali kako da cura shvati? Samo se smijuljila, ali kada je spomenula šparoge, rekla je da to nije nikada jela i da bi volila probati. Kuriožasta (znatiželjna) kakva je, mojoj baki palo je na pamet da je odvedemo u „šetnjicu“, jer naravno, ne rastu šparoge na betonu. I tako smo nas tri otišle u šparoge, a cura se napadala, izgrebala, a na kraju kuhane šparoge sa prvim zalogajem izbacila (doslovno ispljuvala) iz usta. Eto ti kulture za stolom. Ali, ajde, barem se zaljubila u mog brata pa je tu bilo i pisama i telefonskih razgovora, no nikad više ni riječi o šparogama. Vjerojatno se vratila doma i svojima rekla da mi tu jedemo svakakve travke :)
U kroničnom nedostatku vremena uvijek se odlučim za muffine – ne toliko zbog toga što su brzi, već me uvijek iznova iznenade te malene divne porcije koje možete servirati u raznovrsnim papirnatim košaricama i ponuditi gostima.
Lemon curd svojom teksturom i okusom podsjeća na kremu, iako to zaista nije. Istraživajući po internetu, saznala sam da svoje porijeklo vuče iz Velike Britanije, no najčešće je spominjan u Engleskoj, gdje se u kasnom 19 st. služio kao desertni namaz na pecivima uz popodnevni čaj. Na policama supermarketa nalazi se do staklenki marmelada i džemova.
Prije nekog vremana dobila sam pregršt domaćih lješnjaka od našeg kuma, a nema mi ništa draže od pravog domaćeg poklona, pogotovo ako ga mogu upotrijebiti za jelo. Ovi mekani čajni kolačići zapravo su nastali sasvim slučajno, od sastojaka koji su mi se našli pri ruci, domaćeg maslinovog ulja umjesto maslaca, tamne čokolade, zadnje banane od doručka i domaćih lješnjaka.
Zdrava nedjelja u veljači :)
Riječ je o malenim Francuskim kolačićima koji se često nazivaju friands i koji su osobito popularni u Francuskoj, u Australiji i Novom Zelandu, a osnovna baza im je lagano čajno tijesto od bjelanjaka i grubo mljevenih badema. Ostale sastojke dodajete po svom ukusu, a meni se posebno svidjela kombinacija višanja i maka (nakon nekoliko pokušaja omjera sastojaka, uspjela sam ih napraviti po svom ukusu) :)
Nije najbrži recept na svijetu, ali je zato najbolji kojeg smo ikada probali!Recept je iz knjige Lori Longbotham „Luscious Lemon Desserts“ koju sam dobila od moj drage prijateljice Superkemije (Superkemična, hvala ti)!
Čokoladni Clafoutis s malinama i jabukama
Clafoutis s trešnjama (klasični)
Cherry amandines
Sladoled od kokosovog mlijeka i bijele čokolade
Kaštelanska svečana torta
Dutch baby s jagodama i aromom vanilije
Crumble s višnjama, jabukama i ružinom vodicom
Brioši s ružinom vodicom
Rižoto sa divljim šparogama
Zapečene tikvice s graškom i bobom (i krekeri od sira)
Muffini s nadjevom od višanja i kardamoma
Lemon Curd
Čajni kolačići od ribizla, maka i maslinovog ulja
Keksići od badema
Čajni kolačići od čokolade s lješnjacima, bananama i...
Čajni kolačići od višanja i sjemenki maka
Krafne
Kakao kolač iz mikrovalne za 5 minuta
Aromatični džem od limuna i kivija s crnim paprom
Limun mousse
© Podravka d.d. 2003.—2012.
