23.09.2011.
Svaki put kad pravim ili jedem štrudlu s makom misli mi lete mojoj baki Mariji. Nije bila ni nježna ni umiljata bakica koja je mazila unuke, ali kad su bila u pitanju dizana tijesta, nikad joj nije bilo teško pripremiti nešto na naš zahtjev (moj brat je znao prepješačiti 5 km zbog njene štrudle s makom). Uživala je pripremati štrudle, kiflice s pekmezom, a tek njeni medenjaci, nedostižni. Uvijek sam mislila da samo njoj uspijevaju tako jer je tijesto mazila i pazila, i nikad joj se nije žurilo.
Recept nije bakin, pronašla sam ga prije dosta godina u starom maminom kuharu (kojem se više ne sjećam imena), kad više nije bilo ni mame ni bake da me nauče. Ali dodala sam mu i nešto svoje, nešto mamino i nešto bakino, nije na odmet.
U mom kraju ove štrudle se zovu kisele pite i pekle su se u krušnoj peći. To im je davalo zbilja poseban okus.