Još od srednjeg vijeka, Martinje je prema pučkom shvaćanju obilježavalo kraj jeseni, završetak poljskih ratarskih radova i početak zime. Vezano uz crkvenu godinu, spomendan svetog Martina pada vrlo blizu adventa (došašća), u kojem se tada postilo slično kao u korizmi pred Uskrs. Martindan je bio "posljednja prilika" za bolji mesni i mrsni zalogaj, pa je otuda nastao običaj blagovanja "martinjskih gusaka", pečenja posebnog kolača (kruha) te blagoslova i kušanja novog vina. Iako je post u međuvremenu znatno ublažen promjenom životnih okolnosti i crkvenih propisa, ovi običaji žive još i danas.
U našim malim dalmatinskim mistima i selima, komini su uvik bili centralno misto svih događanja.Tu se jilo ,pilo,igralo i jubilo.Pa tako i moja baka, svu spizu je spremalala na onom svom malom kominu.Još osjećam miris rašćike iz bronzina,pola iz prpe,soparnika,kruva ispod cripnje,janjetina sa ražnja i jaja iz luga.Gledajuć i živeći uz nju i dida, i ja sam bila dio svega toga.Sićan se bila sam jako uporno dite,dida sam danima izluđivala dok mi nije napravio male sinijice i cripnjicu od stare kaciole.E tada su počele moje igrarije na kominu, i do danas je ostalo tako.A lipo se kaže" ne pada kruška daleko od stabla".I moja dičica, gledajuć mene vole umišati prstiće.Eto tako, danas smo zajedničim rukicama napravili male babice-soparnikiće.
Babicom mi zovemo krnji soparnik,dakle soparnik koji je nastao od ostataka blitve i tista.Babice su obično manjih dimenzija i nepravilnijeg oblika od standardnog soparnika.Eto, pa pogledajte kako su slatke ove male babice,a još slađe ručice moje dičice koje su mi pomogle u postupku pripreme.
Znam, na Coolki ima vec mnogo recepata za burek, i sirnice i svemu tome slicno, ali htjela bih s vama podijeliti i ovaj receptic za sve tri vrste bureka. Jako mi je drag jer sam uspjela sama napraviti identican burek kakvog se sjecam iz mojih skolskih dana kojeg smo kupovali u Opatijskoj burekdzijskoj pekari za koju sumnjam da jos postoji!
Ne tako davno tipičan zagrebački nedjeljni ručak započeo bi domaćom juhicom, ajngemahtecom, nastavio se punjenim odreskom od teletine, uz prilog rizi-bizi, a za desert – kremšnite s čokoladom. Zagrebačke, dakako!
Sarma, što još napisati o tom jelu, ovaj recept je inačica mog recepta za ćufte, dakle što dinstati, i koja je osnovna razlika, umak si može svatko prilagoditi svom ukusu ….
Ovo su knedje, malo drugačije od bavarskih, jer u ove ide samo krumpir, bez dodatka brašna, pa samim tim su kompliciranije za napraviti.
Pokrajina Franken nalazi se na jugu Njemačke i poznata je po svojim konkretnim jelima, pečenjima i pravoj "muškoj" kuhinji.
Uz franačko bijelo vino, koje ima samo najbolje predikate i pečenu lopaticu, naći ćete se u tren oka u prazničnom raspoloženju.
Knedle mođete puniti prepečencom i špekom, suhom šljivama ili marelicama. Tradicija koju ne zaboravljamo .
Kuke smo išli brati i prije nego smo pošli u školu, bilo ih je na tone na "Rebića strani". Šparoga kad naraste napravi bodljikavu stabljiku, koja se koristi za pretakanje mladog mošta iz badnjeva. U Imotskom se kuke gotovo posvećeno beru, jako ih voli staro i mlado. Biljka se poslije proljeća zove "vija". Ja više ne berem šparoge, (iako znam gdje ih ima)- odem na plac i kupim ih! :)
Želim podijeliti s vama omiljeni recept za languše s kojima sam se susrela još u ranom djetinjstvu i još uvijek me nanovo oduševljavaju svojim specifičnim okusom i jednostavnošću izrade, a miris vrućih mekanih languša danas mami sve moje najmilije od najmlađih do najstarijih…
Njihov miris neodoljivo vuče i sve posjetitelje međimurskog proštenja na "Procinkulovo", a i našeg varaždinskog "Špancirfesta" gdje se na "languše" čeka u duuugačkim redovima…
Zavirite u još jedan receptić iz padela naših nona. Sačuvala sam pravi starinski štih kuhane palente s kukuruznim brašnom iz vodenog mlina - jedinog na Rječini, a preljev obogatila domaćom dimljenom pancetom. Dobar tek!
Ovo sam jelo probala u jednom divnom hvarskom restoranu, pod vedrim nebom i uz čašu ( ok. ne baš samo jednu) finog vina. Nadam se da će mi kuharica oprostiti na ovoj krađi recepta i želji da ga podijelim s drugim coolinarcima.
Jednostavno, jeftino jelo - nazvala bih ga malo ljepše: va kotliće zmešano :) To je krumpir-gulaš, odnosno gulaš od krumpira s piletinom koji se nekad pripremao s kokoševinom i žličnjacima od kojih bi jelo bilo još gušće.
Faljen Isus Baka! dajem ti rić da je ovaj recept star ne sto godina može bit i povr sto, naučila me moja nana, a nju njena nana, a naninu nana njena nana i tako bi mogli kolko oš..a nema ništ bolje nego ga jesti uz gra, na njega me sitila Dijana, danas sa njenim graom, ako dobim nagradu, darivam je pol Dijani, a sad čuj.. triba ti
Mareee,Kateeee,di ste ,dođite amo amo ispeć soparnik!
Ajme nami Tone moja a ko će nan dati blitve,nema ni deka cilu je odnija led.
Ima, ima u mom blitvišću,upijat ćemo za tri soparnika.
Stipee,Stipeee ostavi se bukare, donesi lozine ugori komin,blitva je spremna idemo reljati soparnik.
Evo mene Tone moja,sad će tvoj Stipe, a evo i Juke i Badže,pa ćemo mi malo zašijat dok vi reljate, a mogli bi i nazdravit u čast naših mrtvih.
Ostavi se ti šijanja, mala nam je Bernardica gladna amo brže.
I onda kreće akcija,mjesenje,reljanje,iskrećanje u lug,pa izluživanje ,mazanje,križanje a ja gladnaaaa.
Baba,baba,kad će više?
Evo mome okenom zlatu.Bako ja ću s kraja.
Evo dite moje cili je kraj tvoj..Hvala bako....
Za istinske ljubitelje bazge,ovu slasticu moguće je napraviti samo u vremenu kada ima mladog bazginog cvijeta,a to je sada.Okus ove slastice je jedinstven.
Grobničko polje. Široka zelena ledina. Barem tako izgleda danas. No nekada se na tom velikom polju lelujao kukuruz koji je za stanovnike toga kraja život značio. Okretalo se tada na Rječini žustro mlinsko kolo moga pretka Martina, ono jedino koje se i danas okreće, staro više od 360 godina. I mljelo je ta zlatna kukuruzna zrna u brašno i krupicu od koje su brižne domaćice spravljale finu i mirisnu palentu koja se jela u svako doba dana - kao prilog i umjesto kruha. Jer bijelo pšenično brašno bila je tada rijetka dragocjenost, a kruh poslastica.
Nekad je Kvarnerski zaljev obilovao tunom. Brojne tunere na kojima su tunolovci strpljivo čekali svoj ulov, dokaz su tome. Danas tune u slobodnim jatima na Kvarneru gotovo i nema. Tunere propadaju, nagriza ih zub zaborava i morske soli… A tuna na naš stol dolazi iz uzgajališta ili iz konzerve. Ovaj rižoto kojeg sam upravo u spomen na stare tunere nazvala "Kvarnerski rižoto", spoj je mora i zemlje u jednom bogatom okusu i mirisu Kvarnera, onakvog kakav je nekada bio.
Baka je kuhala duuuugo, na "drvenom" šporetu, ili na peći koju smo zvali koza a neki se možda sjećaju, pa onda kiselina ili pomuženo pravo domaće mlijeko, ili bijela kava, od divke, dosta šećera, a može i kiseli kupus, čvarci ili slanina preprženi, pa preko svega…mljac mljac mljac…Kod nas je palenta već više od 5 stoljeća važan dio prehrane stoji u zapisima….
Kruh Svetog Martina
Babica-soparnikić
BUREK KAO IZ BUREKDZIJSKE PEKARE - sa sirom, mesom i...
Zagrebački odresci
Sarma
Lička palenta “u mrve”
Krumpirove knedle ( po originalnom franačkom receptu )
Marinirane šparoge
Međimurski languši
Postrgača
Tuna hvarska
Primorska kalandraka
Nasoljeni luk
Jota
Poljički soparnik
Pohani bazgin cvijet
Palenta s medom i marmeladom - doručak mojih predaka
Kvarnerski rižoto
Stare horvatske regule lepoga ponašanja
Palenta lička
© Podravka d.d. 2003.—2013.
