irena članak 27.05.2005.

Slovačka

Iako uvezeni morski plodovi polako osvajaju slovačko tržište, od ribe prevladavaju šaran i pastrva uzgojeni u Slovačkoj

Geografski položaj

Iako uvezeni morski plodovi polako osvajaju slovačko tržište, od ribe prevladavaju šaran i pastrva uzgojeni u Slovačkoj.

Slovačka se nalazi u srednjoj Europi, na 49 036 km2. Glavni joj je grad Bratislava, a ostali veći gradovi Košice, Nitra, Prešov i Banská Bystrica.

Najveća rijeka je Dunav. Klima je umjereno kontinentalna. Uzgajaju se žitarice, šećerna repa, krumpir, lan i duhan.

Povijesni utjecaj

Razvoj slovačke kuhinje i navika kod stola nekoliko je puta mijenjao smjer, ovisno o tome kako su se različite civilizacije naseljavale na područje današnje Slovačke. Položaj Slovačke u središnjoj Europi omogućio joj je uvid i doticaj s različitim kulturama. Kao dio bivše mađarske države, bila je pod velikim utjecajem rimske kulture, a karakteristike zapadnoeuropske kulture pojačali su kolonisti koji su, uglavnom iz njemačkih država, naseljavali Slovačku od ranog srednjeg vijeka sve do 20. stoljeća.

Običaj posluživanja hranjivih i toplih jutarnjih obroka (tipično germanski) preživio je do 20. stoljeća. Danas se u ruralnim krajevima prehrana zasniva na juhama s kruhom, tjesteninom i kašama od žitarica. Za vrijeme radova na zemlji nekada se posluživao dvostruki doručak. Najprije se oko 4 do 5 ujutro pojelo nešto poput kruha sa slaninom ili sirom, a popilo se i malo rakije. Drugi je doručak slijedio oko 9 ili 10 prijepodne, a obavezno je bilo nešto kuhano. Ručak se sastojao od hladnog obroka, a sljedeći kuhani obrok uslijedio je navečer, nakon povratka s polja.

Prehrambene navike bile su drukčije u planinskome dijelu od onih u nizinama, a razlikovale su se i u odnosu na socijalni status i bogatstvo.

Velike seljačke obitelji skupljale su se oko istoga stola (sjedilo se uvijek na istome mjestu, već prema obiteljskoj hijerarhiji), a jelo se iz jedne posude. Stol se smatrao svetim komadom namještaja, a sve što nije bilo hranjenje i molitva, spadalo bi u grijeh.

Karakteristike kuhinje

Kao i gotovo sve europske zemlje, slovačka je kuhinja kroz stoljeća u svemu primala utjecaje svojih zemalja susjeda (Češke, Poljske, Mađarske, Austrije i Ukrajine), pa tako i u gastronomskom smislu. Iz tog "europskog lonca" ipak su se izdvojili specifični specijaliteti slovačke kuhinje.

Kao dio bivše mađarske države, bila je pod velikim utjecajem rimske kulture, a karakteristike zapadnoeuropske kulture pojačali su kolonisti.

Najsličnija češkoj, slovačka se kuhinja ipak razlikuje većom upotrebom začina, po čemu je zapravo slična mađarskoj, čije je gulaše također prigrlila i lagano prilagodila. Od mesa je najučestalija svinjetina (odresci, rebrica, koljenica, jetra). Poznati Szegedinsky gulaš također se sastoji od svinjetine, kiselog kupusa, začina i kiselog vrhnja. Palačinke od krumpira punjene svinjetinom (zemiakove placke) vrlo su zasitne i začinjene. Najpopularnija je ipak pohana svinjetina – vyprazany bravcovy rezen.

Osim svinjetine i govedine, dosta se jede i piletina (pohana, pečena ili kuhana), puretina (pureća prsa pripremljena na jedan od sljedećih načina: pržena i punjena šunkom i sirom, s voćem, ili prepečena). Sezona pačetine i guske je u jesen, a njihovo se meso poslužuje s knedlicama, palačinkama s mašću i kuhanim kupusom.

Iako uvezeni morski plodovi polako osvajaju slovačko tržište, od ribe prevladavaju šaran i pastrva uzgojeni u Slovačkoj. Šaran je obavezan na božićnom meniju: pržen, pohan, s orasima, češnjakom ili u pivskome tijestu. Pastrva se peče ili puni nadjevima od badema, šunke i sira, ili se poslužuje jednostavno kuhana.

Začinjena i pikantna jela uravnotežuju se prilozima u obliku knedli, mesnih okruglica, krumpira na sto načina, riže (poslužuje se sama ili začinjena šunkom, curryjem, graškom ili gljivama), gljiva i tjestenine. Tipična slovačka kuhinja uključuje i brojne varijante kozjega sira (ostipok, hyncica, korbacika i, najpoznatiji, Liptovska Bryndza (sir s paprikom).

Evo i nekoliko karakterističnih jela slovačke kuhinje:

Popularniji slovački desert su palačinke: punjene džemom (s lekvarom), sladoledom i čokoladnim umakom (so zmrzlinou a cokoladou), svježim sirom i grožđicama (s tvarohom a hrozienkami), s orasima, čokoladnim umakom i šlagom (s orechami, cokoladou a slahackou); ponekad prelivene alkoholom i flambirane (uglavnom u restoranima).

Gule ili parene buchty su žemljice punjene džemom i kuhane na pari. Tjesteninu s makom, rastopljenim maslacem i šećerom (sulance) naročito vole djeca. I ovdje se jedu štrudle, najčešće punjene jabukama, te razni kolači i torte (sa sirom, voćem, medom), sladoledni kupovi, voćne salate i kompoti.

Autohtona pića: pivo Zlatni fazan, rakija Demanovka, koja se radi od dvadesetak vrsta trava, šljivovica, borovicka (rakija od smrekinih bobica).

Fast Facts