Da nije moje susjede i školske kolegice iz djetinjstva koja je u svojoj TV emisiji o kuhanju napravila crème brûlée s lavandom, vjerojatno ne bih otkrila kulinarske priče o toj divnoj mirisnoj biljci. Na tragu priča iz rimskih i grčkih kuhinja, odlučila sam se upustiti u mirisnu avanturu otkrivanja novih kulinarskih užitaka. Nisam ni slutila kakva me iznenađenja očekuju!
Prvo što sam napravila bio je predivan sirup od lavande. Recept je sasvim jednostavan, treba kuhati šećer i vodu u omjeru 4:3 te u to dodati jušnu žlicu lavande. Ovisno o tome koliko jak sirup želite, možete umjesto cijelih pupoljaka upotrijebiti samo cvjetiće i tako dobiti blažu varijantu. Sirup je vrlo lijepog mirisa i okusa. Osim što ga možete piti samo razrijeđenog s vodom, temelj je mnogih slastica i napitaka. Šećer koji bi koristili u njihovoj pripremi, jednostavno možete zamijeniti ovim sirupom i tako svojim slasticama dati sasvim drugu notu.
Limunada pripravljena s lavandinim sirupom oduševila je svakoga tko je u moj dom kročio otkad su prvi ovogodišnji cvatovi dozreli za berbu. No kada sam ih pitala znaju li što piju, nitko nije znao reći točan odgovor! Čuđenju i nevjerici nije bilo kraja kad sam im otkrila neobični sastojak.
Vrlo ukusan čaj dobit ćete od obične šalice crnog čaja u kojeg ćete dodati malu žlicu sirupa.
Sljedeći korak bili su zanimljivi kokteli. Jedan od sasvim jednostavnih je Lavender vodka, također baziran na sirupu od lavande i limunovom soku, uz dobro znani alkoholni dodatak. I Lavender martini ima vrlo lijep okus.
Bezalkoholni koktel "Pretty girl" nastao je za dvije djevojčice iz moje šire obitelji, ali u njemu mogu uživati i ostale pripadnice ženskoga roda bez obzira na godine, iako će se njima možda više dopasti koktelčić zavodljivog naziva "Midnight lover" koji je zapravo alkoholna verzija prvog koktela.
A da zavodljiva priča ne bi završila u ponoć, ujutro se možete počastiti mirisnom kriškom kruha s lavandom uz kojeg tako neodoljivo izgleda žlica čokoladnog namaza. A kažu da i lavanda i čokolada potiču strasti...
Nisu pića sve što lavanda nudi. Široka je lepeza mirisnih jela. Na tragu maštanja o antičkim vremenima, otkrila sam da se lavandom može obogatiti već spomenuti kruh, kao i razni keksići i kolači. Tako su u mojoj kuhinji nastali i mirisni lavandini muffini, ali i predivno nježna torta "Lavandica". Shvatila sam da su kakao i lavanda savršen spoj. Radeći kremu za te slastice, rodila se ideja o laganom ljetnom jogodesertu s lavandom i sezonskim voćem i nisam pogriješila u procjeni. Svoj domaći jogurt proizašao iz kuhinje majke prirode obogatila sam voćnom kašom zaslađenom s malo sirupa od lavande i poslužila dobro rashlađenog. Vruć ljetni dan naprosto je tražio neko ledeno osvježenje. I opet korak po korak, na stolu se našao i mirisni sladoled. Predivna biljka sve mi je više otkrivala svoje čari.
Prisjećanje na sve ono što sam proučavala o lavandi navelo me da u ruke uzmem kuhaču i okušam se u konkretnim izazovima. Kako se lavanda može koristiti zapravo u svim jelima u kojima se koristi ružmarin, na čiju smo prisutnost u kulinarstvu mnogo više navikli, nekako mi se najprimjerenije za početak činilo napraviti neki umak za tjesteninu. Tako je nastala kombinacija povrća i tune s najnovijim začinom. Rezultat je bio izvrstan! Samo nekoliko dana kasnije na red je došla puretina - rolada punjena nadjevom od svježeg sira začinjenog lavandom bio je divan nastavak mog istraživanja. Zanimalo me i kakav bi okus imala uobičajena pizza kad bih origano zamijenila sušenim i izmrvljenim pupoljcima lavande - i opet me instinkt nije prevario! Pokazalo se da lavanda odlično pristaje raznim okusima.
Ponesena pričom o mirisnoj janjetini starih Grka, koju su, usput rečeno, na isti način nešto kasnije "pripremali" i stanovnici mediteranskog dijela Francuske, pokušala sam i ja zamirisati svoje meso. Bez brige, nije od moje ruke niti jedno janje stradalo, riječ je o običnim ćevapima kupljenim u mesnici i o lijepim odrescima (dobro, znam da je i to nekad bila neka životinja). Dok je muški dio obitelji stručno potpaljivao vatricu za roštilj, iskoristila sam trenutak nepažnje i ubacila ogoljene stabljike lavande (koje su ostale nakon što sam porezala cvatove). Da samo znate kako je mirisalo... Naravno, mudro sam držala jezik za zubima kako i pristoji kad je roštilj u pitanju dok su se muški divili sami sebi.
I da skratim priču i zaokružim ovo svoje istraživanje, reći ću još ovo:
koristite lavandu kao i svaki drugi začin, osušene pupoljke možete koristiti cijele ili izmrvljene u svim jelima koja biste inače začinjali mirisnim mediteranskim travama, osobito ružmarinom. Nemojte pretjerivati, vodite se onom pametnom mišlju "manje je više". Dovoljno je samo prstohvat-dva da vaše uobičajeno jelo dobije sasvim drugu notu, diskretnu kako i pristoji. Previše lavande moglo bi pokvariti dojam i ostaviti prejak miris i okus koji će više podsjećati na sapun.
Možete pripremiti i vlastitu mješavinu začina u koju ćete uključiti i lavandu.
A znate li još...
- da danas u rodu lavanda postoji gotovo 50 vrsta, većinom iz intenzivnog uzgoja jer originalne samonikle biljke danas se rijetko mogu naći.
- da prvi službeni zapis o biljci Lavandula angustifolia Mill potječe iz XIII. stoljeća, naravno, uzgojena od vrijednih engleskih vrtlara, i da se upravo ta vrsta smatra pravom lavandom (vješti su ti Englezi!). Time su ujedno razdvojili lavandu od narda, drevne biljke od koje današnja lavanda potječe.
- da se danas većinom uzgajaju hibridne vrste, lavandini, koji imaju nešto jači miris od prave lavande zbog veće količine kamfora, ali nemaju tako izražena ljekovita svojstva kao prava lavanda. Današnji najveći uzgajivači lavande, Francuzi, zapravo većinom uzgajaju nekoliko vrsta lavandina.
- da se kod nas, u Dalmaciji lavanda počela uzgajati tek poslije Prvog svjetskog rata. Do tada se lavandu moglo naći kao samoniklu biljku. U početku su se uzgajali i prava lavanda i lavandini, a glavno područje uzgoja bili su otoci Hvar, Brač i Vis te dalmatinsko zaleđe.
- da je u vrtu obitelji Budrović na Hvaru, 1948. godine otkrivena jedna nova vrsta lavandina, koja se i izgledom, i mirisom ulja, ali i kvalitetom, razlikovala od onoga kojeg su zapravo uzgajali u početku. Danas tu vrstu poznajemo pod nazivom "domaća lavanda" ili lavanda Budrovka i upravo je to vrsta koja se kod nas najviše uzgaja diljem lijepe naše.
- da se tek prije desetak godina (za razliku od vrijednih i pametnih Engleza i ostalih mediteranskih zemalja) kod nas počela intenzivno uzgajati lavanda u Istri i kontinentalnoj Hrvatskoj... šteta, trebalo je to još davno.
Iskreno se nadam da su ove priče iz davne prošlosti, ali i iz moje kuhinje zagolicale vašu maštu. Lavanda je mnogo više od mirisa iz ormara. Vas ostavljam u razmišljanju o povratku prirodi, a ja krećem dalje u svoju avanturu zvanu lavanda.
