Hiperaktivnost ili hiperkinezija djece sindrom je prepoznat od pedijatara kod predškolskih dječaka i djevojčica kao "poremećaj u koncentraciji" (Attention Deficit Hyperactivity Disorder) ili skraćeno ADHD.
Sve namirnice kod kojih je utvrđena intenzivno žuta boja tartrazin provociraju alergijske reakcije i hipearaktivnost u djece.
Hiperaktivne bebe slabo spavaju, često se bude, imaju česte kolike i preskaču obroke jer se ne mogu smiriti pri hranjenju. Nikakva pažnja ili nježnost majke ili sestre ne može smiriti takvo dijete.
Kad beba malo odraste, primjećuje se tzv. rasuta pažnja, tj. dijete se ni na što ne može fokusirati. Govor i proces razmišljanja imaju cijeli niz defekata. Unatoč upozorenjima, takvo dijete sve dira i ruši.
Problem nije bio registriran pa ni previše zanimljiv sve dok dr. Feingold iz San Francisca, Kalifornija, nije sedamdesetih godina iznio teoriju da je hiperktivnost u djece posljedica prehrane s puno aditiva, osobito nekih prehrambenih boja (tartrazina) i konzervansa (natrijeva benzoata).
Premda njegova istraživanja nisu bila znanstveno utemeljena, teza je široko prihvaćena kako u stručnoj tako i u nestručnoj javnosti, a aditivi su upravo od tada došli pod lupu stručnjaka. On je više puta proširivao tezu pa su tako u fokus došli salicilati, a vrhunac je postigao kada je razlogom pojave sindroma hiperaktivne djece naveo šećer.
Za i protiv Feingoldove teorije
Naravno, desetak godina nakon toga stručnjaci su testirali sve njegove navode o aditivima pojedinačno, ali nisu mogli utvrditi uzročno-posljedičnu vezu aditiva u prehrani i hiperaktivnosti u djece. Osobito nisu mogli dovesti u vezu šećer s hiperaktivnom djecom.
Zaključak i preporuka njegove teorije jest zabraniti djeci konzumiranje svih namirnica u kojima ima prehrambenih boja, salicilata i natrijeva benzoata, a broj takvih namirnica je ogroman. Nakon što je pretrpio neuspjeh jer nitko od stručnjaka nije potvrdio njegovu tezu, dr. Feingold se nije povukao, nego je i dalje nastavio širiti svoju teoriju.
Korist od Feingoldove teorije u tome je što je povećala osjetljivost roditelja prema raznim dodacima u namirnicama koje djeca konzumiraju, a to je otvorilo put boljoj kontroli. Negativne posljedice neminovne su za one roditelje koji previše bukvalno shvaćaju nepotvrđene znanstvene teze. Naime, ako se iz prehrane isključi voće, koje gotovo uvijek sadrži male količine salicilata, onda će se isključiti i dragocjeni izvori C vitamina te drugih zaštitnih tvari iz voća.
Novija istraživanja
Dr. Feingold je iznio teoriju da je hiperktivnost u djece posljedica prehrane s puno aditiva, osobito nekih prehrambenih boja i konzervansa.
U Velikoj Britaniji postoji vrlo jaka udruga (HACSG) koja se bavi hiperaktivnom djecom i pomaže roditeljima takve djece. Njihov je pristup utemeljen na stajalištu spomenutog dr. Feingolda, tj. hiperaktivnost smatraju posljedicom aditiva u prehrani.
Njihova istraživanja obavljena su 1983. i 1987. godine. Dr. Neil Ward, kemičar na Sveučilištu Surrey, utvrdio je da od 357 djece koja su imala dijagnozu hiperaktivnosti čak 87% djece ima jake alergijske reakcije na umjetne boje i 72% na konzervanse koji se standardno koriste u namirnicama.
Škotski psihijatar dr. Ian Menzioes uspio je uklanjanjem umjetnih aditiva iz prehrane ukloniti sindrom hiperaktivnosti u djece predškolskog uzrasta. Kao glavni čimbenici (triggeri, tj. "okidači") spominju se dječje slastice – pločice, flipsovi, čokoladice s punjenjem, krekeri, bomboni, lizalice i voćni sokovi. Zanimljivo je da sve namirnice kod kojih je utvrđena intenzivno žuta boja tartrazin provociraju alergijske reakcije i hipearaktivnost u djece.
Ima također stručnjaka koji analiziraju dječje ponašanje, pa čak i konzumiranje namirnica s određenom količinom kofeina. Naime, kofein se u djece najviše konzumira u cola napitcima. Ako dijete predškolskog uzrasta pretjera s colom, i to se ponavlja svaki dan, može doći do tzv. kumulativnog djelovanja kofeina.
Oko uzroka i liječenja ADHD-a ima mnogo kontraverzi i teško je naći dva priznata stručnjaka s istim ili sličnim stavovima.
No, svi se slažu u jednom: kada se postavi takva dijagnoza, trebalo bi promijeniti životno okruženje i prehranu djeteta.
