Odluka je pala. Idem u Novi Sad bez obzira na sve. Pretpostavljam da je tako bilo i u petnaestak obitelji naših dragih Coolinaričarki koje su odlučile doći na okupljanje u grad na obali Dunava.
Stigla je i tako očekivana subota. Krenule nas tri iz Beograda (čitaj: Nela, Jovanka i moja malenkost). Dan je osvanuo prekrasno sunčan, ali pomalo murphijevski. Prvo beogradski maraton zbog kojeg je bilo teško izaći iz grada, zatim jako nevrijeme uz vjetar i kišu (stali smo ispod nadvožnjaka, pa što bude). U Novom Sadu malo smo se tražili, ali nakon 20-tak minuta stižemo pred restoran "Moja inspiracija". Miletićanci još nisu stigli :), ali u restoranu su već sjedile Emili, Pingo, Gemini, Nale, Anarad i Trendel. Društvo se počelo okupljati. Stižu zatim Mignonne, Naada, MamaBo, Jovančica sa svojim kamermanom, zatim JelenaJelena sa svojim budućim koji je bio oduševljen dobivenom majicom "Kuham bolju pašticadu od tvoje mame" s kojom će se šaliti sa svojom budućom taštom. Na kraju stižu Femka, Mylkee, Yayafr i Micikamicika sa svojom djevojčicom. Pažljiva Mignonne nam daje akreditacije i svoje čuvene kolačiće za poklon, Gemini donosi licitarska srca i bajadere, Adnad magnet za hladnjak, a JelenaJelena čajne kolačiće na kojima je ispisala - Okupljanje, 19.04.2008. Novi Sad, Jelena2 (ponestalo je slova).
Prvo kreću osmijesi, upoznavanja i veseli razgovori, a onda smo malo trebali i raditi. Jovančica se kao prava novinarka dobro pripremila za svoj zadatak. Odradili su se prvi intervjui za emisiju o Coolinarici, koja će ići na novosadskoj televiziji iduću nedelju (27.04.), pa tko može neka gleda i javi dojmove, a mi ćemo, nadam se, uživati u ponovno proživljenoj atmosferi kada dobijemo DVD.
Švedski stol bio je pun dobrih zalogaja, dok su obitelji kod kuće, ostale kod npr. jučerašnjih lazanja. A tek kolači koje su donijele Coolinaričarke. Sve se moralo probati! Tko će u ovom trenutku brojati kalorije. Dvije torte, mini kolači s višnjama od Emili, toblerone od Nale, grčki mliječni burek od Anarad, tradicionalna međimurska gibanica od Onedrop, koju je donijela Mylkee, a tek slatke minijature od naše drage majstorice Mignonne. Neke su bile toliko prekrasne da su stajale pred nama jer nam je bilo žao pojesti tako prekrasne kreacije. I dok će sada neki od vas krenuti u potragu za navedenim kolačima, moram vam reći da nekih nema. Naime neki su pripremljeni za probu da vidimo kako nam se čine, a meni su osobno svi za 5+ (tehnički i umjetnički dojam). S nestrpljenjem čekam da nam ih autorice predstave i na Coolinarici.
Nakon ručka i zanimljivih razgovora, slijedi zajednička fotografija ispred restorana za uspomenu, a onda vožnja/šetnja do Petrovaradina (Jovančica bi mogla biti dobar turistički vodič ukoliko prestane biti novinarka - puno infromacija tijekom jedne šetnje). Neki su skoknuli i do sajma cvijeća. S Petrovaradina prekrasan pogled, slikanje, ali nažalost kiša nam ne da mira i ponovno nas ometa. Polako se pozdravljamo i odlazimo s idejom kako bismo mogli organizirati jedno veliko okupljanje koje bi relativno svima bio na pola puta. Vjerojatno bismo napunili sportsku dvoranu ili manji stadion. Mogli bismo angažirati i g. Strikomana za jednu njegovu milenijsku sliku u crvenim cool majicama.
I dok se "taljigam" vlakom natrag prema Zagrebu i pišem ove retke, razmišljam, a i neke od vas ste mi potvrdile isto, kako smo svi mi zajedno jedan veliki fenomen. Dok se globalno ljudi sve više otuđuju, mi se okupljamo i družimo. A sve to putem interneta i Coolinarike. Za svaku pohvalu!
Iako su mi neke od vas u šali predložile da na Coolinariku stavimo natpis "Pažljivo rukovati. Stvara ovisnost." - to se neće dogoditi jer nam je drago što ste svi vi ovdje i uvijek imate o čemu tipkati. Ostajte mi svi zdravo i veselo, kuhajte i slikajte, razvijajte cool prijateljstva i veselim se nekom novom susretu offline.
P.S. Za sve izmjene, nadopune i dojmove općenito koristite opciju Komentiraj. A za još atmosfere s druženja pogledajte sve unešene fotografije.
