Za cous-cous se kaže da nije žitarica nego tjestenina. Zanima me postoji li kakav stručni naziv za takvu grupu namirnica ili se jednostavno može reći da je cous-cous tjestenina? Spadaju li bulgur, quinoa, amaranth i proso u žitarice ili negdje drugdje? Jesu li leća i slanutak povrće ili spadaju u neku drugu grupu?

Pitanje: Mallory, 24.07.2008.

Cous-cous je proizvod od pšenice tj. žitna kaša podrijetlom s Bliskog istoka (Jordan, Libanon, Palestina) i Magreba (Alžir, Maroko) dobivena mješanjem "ljepka" od tvrde pšenice (semoline) i vode u pari. Poslužuje se topla ili hladna začinjena raznim mirodijama. Dodavanjem šafrana kaša je žute boje i svojstvenog mirisa. U pravilu se jede prstima iz zajedničke posude tako da svi ukućani sjede okolo i svatko grabi sebi. Proces pripreme kaše dosta dugo traje i oko toga je u pravilu uposleno više žena. Gotova se kaša se može osušiti u obliku pelata i servirati nakon mješanja s vodom. Danas se cous-cous priprema industrijski i servira diljem svijeta.

Bulgur je kuhano pšenično zrno koje je osušeno priorodnim putem, a zatim mehanički izlomljeno. Služi za pripremu kaše. Quinoa i amaranth spadaju u drevne žitarice koje su bogate bjelančevinama, a kod nas su vrlo malo poznate. Proso je zrnevlje drevne biljke (Panicum millaceum) koje se od pamtivijeka koristi u prehrani siromašnijeg stanovništva. S obzirom da ne sadrži gluten kao ostale žitarice koristi se u dijetetici.

Leća i slanutak spadaju u mahunarke i generalno se tretiraju kao grah i soja. Radi se o izdašnim namirnicama koje se nažalost rijetko nalaze u našim obrocima.

Autor: Ignac Kulier, dr. sc.

Nutricionist te specijalist za dojenačku i dječju hranu dugogodišnjim djelovanjem pokriva područje na relaciji hrana-zdravlje. Objavio je preko 50 stručnih i znanstvenih radova i desetke knjiga o prehrani.