Možda se pitate zašto se ne obratim ljekaru u svom gradu, ali ja zaista nemam ni u koga od njih povjerenja da bi im se obratila, a do dobrog ljekara mnogo toga stoji.
Početkom 2004. doživjela sam jaki stres, uslijed problema kojeg sam dugo nosila u sebi, a koji sam trebala da kažem određenoj osobi ali zbog straha i kazne sam odlagala, to sam nosila u sebi oko tri godine počev od 2000., a kulminiralo je 2004. kad sam ipak odlučila da kažem jer nisam više mogla da trpim grižnju savjest. Nakon toga sam doživjela slom da je to bilo strašno kao da mi je pukao mozak, bila sam totalno izgubljena. Pošla sam kod psihijatra koji mi je prepisao Maprotin po pola ujutro i uvečer, ali mi je bilo vrlo malo bolje, polako sam se vraćala u stvarnost, čak sam bila izgubila i čulo ukusa i izgubila na kilaži, ali to je sve bilo u samom početku. Onda sam hvala Bogu pisala na forumu jednom ljekaru iz Zagreba dr. Potočniku koji me je spasio i rekao mi da je ta doza vrlo slaba za moj slučaj i prepisao mi Zoloft, ali na žalost on više nije na forumu. Eto zbog čega nemam povjerenja u moje doktore. Sa korištenjem Zolofta pola tablete ujutro i pola uvečer bilo mi je mnogo bolje, ali postepeno. Ali svo to vrijeme sam stalno bila pod utiskom šta mi se desilo kako mi se desilo i to mi je stajalo na glavi. Onda sam se udala i tek poslije jedne i pol godine mi je bilo pravo dobro. Sad ne pijem ništa, donekle sam dobro ali osijećam da to nije to. Moj veliki problem je moja hrana jer se ne mogu kontrolirati. Ona mi dođe kao terapija, a s druge strane patim zbog kilaže, ugojim se pa držim drastične dijete i tako sve u krug da sad već imam 85 kg na 1.72 m visine. Ja znam da je to sve od depresije, mnogo sam osjetljiva na nečije primjedbe, volim da budem tip top ali debljina me guši, ne mogu zbog nje da se opustim da se rasteretim itd. Razmišljanje mi je dobro iako ponekad neke stvari koje znam da su bitne meni su glupe čemu to, tako da vodim veliku kontrolu nad svojim razmišljanjem. Molim Vas pomozite mi da li treba nešto da pijem i kako da obuzdam glad.

Pitanje: anta, 28.11.2006.

Hrana ne može biti terapija i Vaš problem je primarno upravo što ste svoje tegobe, a i sada to činite, pokušavate riješiti hranom. Kao što vidite to nije moguće, te se je sada javio novi problem - prekomjerna težina. Previše se, kao što navodite, osjećate pogođeni tuđim premjedbama što je nepotrebno. Isto tako želite „da uvijek budete tip top“. To nikada nećete moći biti za sve ljude koje susrećete.

Liječenje debljine, uz određeni režim prehrane, zahtijeva često i potporu kroz liječenje kod psihijatra ili psihologa. Tu ne mislim primarno na lijekove nego razgovore - psihoterapiju. Psihijatar odnosno psiholog će odlučiti da li je potrebno i uzimanje lijekova, vjerojatno antidepresiva. Što se prehrane tiče, treba uzimati više puta manje obroke namirnica koje su kvalitetne, ali ne kalorične. Veličinu obroka treba smanjivati tako da dođe do postepenog smanjivanja težine. Na tržištu postoje preparati koji utječu na smanjenje težine: Reductil i Xenical. Lijekovi se razlikuju u načinu djelovanja: Reductil djeluje na CNS te dovodi do smanjenja apetita, Xenical djeluje na smanjenje absorpcije masnoća iz crijeva. Da bi se započelo s primjenom lijekova potrebno je učiniti prethodno internistički pregled zbog mogućih nuspojava. Postoje cijeli timovi koji se bave upravo liječenjem osoba s prekomjernom težinom, a u timu je uvijek uz internistu uključen i psiholog. Treba naglasiti i dobru volju, motivaciju i strpljenje bolesnika da bi se došlo do rezultata.

Autor: Spomenka Ljubić, dr. med.

Radi kao liječnik specijalist internist, endokrinolog-dijabetolog na Sveučilišnoj klinici Vuk Vrhovac, trenutno na mjestu rukovoditelja Odjela za bolesti metabolizma. Doktor je znanosti iz dijabetologije i magistar znanosti iz kliničke farmakologije.