Zdrava dječja prehrana

Svatko bi želio imati ne gojazno, ali dobro uhranjeno dijete. Kod toga zaboravljamo da je razlika između drugo spomenutog djeteta i malo bolje uhranjenog većim dijelom u količini masnog tkiva, tkiva koje uglavnom služi kao pričuva energije. Svi treneri znaju da vrhunski sportaši ne smiju dobiti na težini jer onda gube na vještini i izdržljivosti.
Mladi je organizam u razvoju i treba raznovrsnu hranu da iz nje može "izvući" one vitamine i minerale koji su mu potrebni.

Dijete raste i povećava težinu svojih organa (na primjer jetre, mozga, crijeva, pluća itd.) te mišića s kostima. Za to treba raznovrsne namirnice, prvenstveno one s dosta bjelančevina. Ima ih u namirnicama životinjskoga podrijetla (meso, riba, mlijeko, mliječni proizvodi i jaja), ali i u mnogima biljnog podrijetla (mahunarke, soja, žitarice i dr.). Biljne bjelančevine nisu jednako vrijedne kao one životinjskoga podrijetla, ali za zdravog prosječnog odraslog čovjeka izgleda da su dovoljne, što se vidi kod vegetarijanaca. Djecu, koja rastu, i sportaše odnosno teške fizičke radnike vrlo je teško prehraniti strogom vegetarijanskom prehranom (ako se ne konzumiraju barem mlijeko i mliječni proizvodi).

Prema tome, pravilo broj jedan kod prehrane djece u rastu i razvoju je: dovoljno bjelančevina u hrani. To praktički znači jednu do dvije šalice mlijeka dnevno i barem jedan obrok s mesom, ribom, mliječnim proizvodima ili jajem. Malo više od toga nije štetno, ali mnogo više od toga jest. Ako je dijete mršavo, to može biti zato što ima manje masnoga tkiva. Koliko od djetetove težine otpada na masno tkivo, a koliko na mišiće, može se točno utvrditi vrlo kompliciranim rendgenskim pretragama (koje se rade samo u znanstvene svrhe), nešto manje točno, određivanjem debljine nabora kože kad je podignemo između dva prsta, a obično – iskustvenim pogledom na dijete.

Dijete s manjom težinom ali mišićavo nije ni u kakvom zaostatku prema dobro uhranjenom (ne debelom) vršnjaku. Tek u slučaju gladi ili koje dugotrajnije teže bolesti uhranjenije dijete moglo bi u početku imati neke prednosti.

Što je sve potrebno

Mladi čovjek treba i druge sastojke u hrani osim bjelančevina. Izgledalo bi da su najmanje važne masti. U SAD-u su sintetizirali jednu masnoću koja daje hrani okus, ali koju crijevo ne može nikako upotrijebiti, što bi bilo izvrsno kod pretilih ljudi. No, ubrzo su opazili da time u organizam prestaju pristizati neki vitamini koji su topivi samo u mastima, što je dovelo do zabrane uporabe tih masti u većim količinama.

Masti imaju i neke druge sastojke koji su neophodni organizmu, tako da je potpuna eliminacija masti iz hrane nemoguća (i nepotrebna). U engleskim školskim kuhinjama već su davno prekinuli posluživanje punomasnog mlijeka i daju samo obrano.

Životinjska mast (a tu spada i spomenuta masnoća u mlijeku i maslac) jedan je od najsigurnijih uzroka razvitka ateroskleroze kasnije u životu pa bi možda bilo korisno dijete već od najranijih dana početi učiti da suviše masna hrana nije dobra. I, dakako, treba pripremati hranu s biljnim, napose maslinovim uljem.

Masnoće poboljšavaju okus hrani, obično ih ima dosta i u slatkišima ali i u omiljenom pomfritu i čipsu. Bilo bi dobro već od ranog djetinjstva paziti na količinu masnoća u pripremi jela i izbjegavati životinjske masti (svinjsku, guščju mast i maslac). Maslac ima osobito dobar glas u zdravoj prehrani djeteta, a zapravo u sebi krije tempiranu bombu. Djeca vole suhomesnatu hranu, salame, konzervirane mesne proizvode i šunku. To su obično vrlo masni obroci. Mislite na to da će djeca jednom odrasti i da će morati plaćati pogreške mladosti. Djecu morate naučiti da jedu normalnu hranu spremljenu u kuhinji. Uporno nastojanje na tome da djeca moraju jesti baš sve više je odgojna mjera jer, dakako, ako odbijaju jesti jednu ili dvije vrste hrane, to im zdravstveno ne može škoditi.

Ostaju ugljikohidrati (jela od žitarica, krumpira, riže, mahunarke i sl.). Takva hrana u organizmu izgara potpuno i na taj način odterećuje organe koje trebaju izbaciti nusprodukte njihove razgradnje iz organizma (bubrege, pluća). Ugljikohidrati izvrsno nadoknađuju izgubljenu energiju kod mladog čovjeka, a ako ih uzimamo u prevelikim količinama, naime preko onih količina koje su potrebne za izravnanje tih energetskih potreba, ugljikohidrati se pretvaraju u mast (organizam ih pretvara u rezervu). O potrebi te rezerve već smo govorili. Djeca (a i mnogi odrasli) vole slatko i slatkiše. Šećer je također ugljikohidrat i u "zdravoj" prehrani djeteta može praviti teškoće. Dijete najprije bira hranu koja mu je najukusnija, zasiti se šećerom i ne jede one sastojke koji su mu jednako potrebni. U slatkišima ima dosta masnoća te se, osim pretjeranog konzumiranja onoga što bi trebalo biti ograničeno, javlja i prvo potpuno suvišno debljanje. Zbog svega toga, kada je slatko u pitanju, trebalo bi od najranijih dana uvesti neka ograničenja: slatko je iznimka, svečanost, a ne hrana za svaki obrok.

Mršavost

Ako vam se čini da je dijete premršavo, a to vrijedi i za odrasle koji se iz estetskih razloga žele ipak malo udebljati, trebalo bi pokušati kombinacijom tjelovježbe i hrane bogatije bjelančevinama. To znači povećati prvenstveno mišićnu masu, kao što to rade bodibilderi.
Dijete s manjom težinom ali mišićavo nije ni u kakvom zaostatku prema dobro uhranjenom (ne debelom) vršnjaku.

Jasno je da povećanjem unosa kalorija i stvaranjem ograničenih količina masnoga tkiva nećemo prouzročiti neku posebnu štetu. Šteta može nastati ako se dijete (a i odrasli) polako nauči konzumirati veće količine hrane te mu to postane običaj. Često je upravo to uzrok problema s prekomjernom težinom u kasnijem životu. Roditelji, mislite na to!

Problemi mršavosti nastaju onda kada organizam gladuje, to jest kada dobiva manje hrane nego što treba za svoje funkcioniranje. To se događa kod neimaština, u ratnim uvjetima, ali i kod teških bolesti s dugotrajnijim gubitkom apetita kao što je slučaj i kod takozvane nervozne anoreksije. Tada organizam, u pomanjkanju hrane izvana, počinje "jesti" sam sebe. Najprije pokuša potrošiti sve rezerve masti, koje je zbog takve mogućnosti i spremio, ali poslije počinje izgarati vlastite bjelančevine, svoje vlastito živo tkivo. Kao za vrijeme opsade, kada stanovnici počnu cijepati namještaj da bi preživjeli hladnoću. To je ozbiljno stanje. Najprije stradaju obrambene snage organizma, potom fizička i psihička snaga te konačno nastupa smrt. Osobito je tragično stanje nervozne anoreksije prvenstveno mladih djevojaka, gdje je prividno sve u redu, a mladi ljudi umiru od gladi zbog psihičkog poremećaja.

Raznovrsna prehrana

Mladi je organizam u razvoju i treba raznovrsnu hranu da iz nje može izvući one vitamine i minerale koji su mu potrebni. Radi toga treba inzistirati na voću i povrću. Voće i povrće, kao namirnice bogate slabo probavljivom celulozom, povećavaju pokretljivost crijeva i time omogućuju normalnu probavu. Ako mladi čovjek ima redovitu raznovrsnu prehranu, nikakvi preparati vitamina nisu potrebni (iako dodaci vitamina A i D ne škode).

Sve što je dosad rečeno vrijedi, dakako, samo uvjetno. Ima pojedinaca među djecom i mladim ljudima koji, kada ih se ne tjera, stvarno konzumiraju hrane manje od najniže potrebe i praktički se izgladnjuju.

Mala su djeca zaigrana i kod jela te obrok treba produžiti dok ne pojedu dovoljno. Svakom djetetu treba pristupiti individualno, u suradnji s njegovim liječnikom. Ipak nemojte pretjerivati s količinama.

U SAD-u zvone velika zvona na uzbunu jer ima previše pretilih mladih ljudi i djece, a i kod nas se primjećuje sličan trend. Sličnost je i u tome što se mladi ljudi premalo kreću.

I zato ne zaboravite...

• Osigurajte djetetu redovite potpune obroke.
• Dajte djeci dovoljno bjelančevina (mlijeko, meso, jaja, sir...).
• Pokušajte naučiti dijete dok je još malo da izbjegava veće količine masne hrane.
• Pripremajte jela sa što manje masnoće, koristite biljna ulja.
• Nepravilnom prehranom povećavate djetetu masno tkivo – to je beskorisno, a za kasniji život i vrlo štetno.
• Slatkiši su dio obroka, po mogućnosti jednog, i neka budu kao svečanost.
• Nemojte se previše hvaliti da vam je dijete dobro, ali da je uvijek kod kuće i da uglavnom čita. Time ćete, doduše, izbjeći druge poroke, ali će se dijete ulijeniti. Djeca se moraju kretati!

Autor: Mirko Dubravčić, dr. med.

Osim rada na općoj internoj medicini na Internom odjelu, radi i na medicinskoj onkologiji u Centru za tumore splitske bolnice. Od 1980. godine počinje se profesionalno zanimati i baviti dijetetikom.