Zbog čega smo debeli?

Pojedemo li samo 100 g hrane više no što potrošimo, u razdoblju od godinu dana dobit ćemo 3,5 kg, a kroz 10 godina čak 31 kg.

Istinu obično ne tražimo u egzotici, nego u jednostavnim rješenjima. Kada vidimo krupnu osobu moramo pretpostaviti da jede više, odnosno da unosi više energije no što potroši. Pri tome određeni utjecaj mogu imati i žlijezde s unutrašnjim lučenjem, ali tu onda nema ničeg nadnaravnog, za razliku od sljedeća dva primjera.

Ako žlijezda štitnjača izlučuje u krv premalo hormona, smanjuje se izgaranje u organizmu i stvara se manje topline. Budući da se kod takve osobe ne stvara dovoljno topline, ona se mora više utopljavati, a ušteđenu energiju za grijanje ulaže u povećanje tjelesne težine. Kada tih hormona ima previše, situacija je obrnuta. Tada je osobi vruće i ona troši veliku količinu energije, a to znači uzete hrane, u stvaranje topline. Liječenjem se sve normalizira.

Drugi je primjer vezan uz hormon inzulin i bolest koja je inače vrlo rijetka (osobno sam se s njom susreo svega dva ili tri puta). Sasvim mali tumor u gušterači luči višak inzulina. Na poticaj tog hormona pada šećer u krvi i bolesnik osjeća neutaživu glad, osobito pred jutro ili ujutro. Kako bi spriječio glad, jede veće količine hrane, osobito one s mnogo šećera, čime bitno povećava unos, i tako dolazi do debljanja. Kada se uspije pronaći uzrok i operacijom izvadi tumor, sve se opet normalizira i suvišni se kilogrami "rastope".

Poremećaji u radu hipofize u mozgu, nadbubrežne žlijezde, povrede nekih dijelova mozga, pa čak i neki genetski sindromi mogu biti povod debljanju tako da pojačavaju apetit ili štede potrošnju energije, pa su tako već i manje količine hrane višak.

Stvarnost je često drugačija...

Ali čuda, poput onoga da netko jede a da se pritom ne deblja, se ne događaju. Istaknuo bih priču jedne vrlo angažirane knjigovotkinje, koja je, vjerujući kako je to zdravo, pila 8 čaša voćnog soka dnevno. No, to iznosi oko 1 600 kalorija, više nego je preporučeno kod dijete za mršavljenje. Izračunali smo da ona uzima oko 4 000 kalorija dnevno, koliko ne treba ni lučkom radniku, a cijelo je vrijeme mislila da jede "normalno".

Neke stvari ljudi jednostavno smetnu s uma. Svaki čovjek dnevno pojede određenu količinu hrane. Pojedete li samo 100 g hrane više no što potrošite, u razdoblju od godinu dana dobit ćete 3,5 kg, a kroz 10 godina čak 31 kg. Očito je da postoji kontrola, koja nakon nekog vremena ustanovi da li se tjelesna težina povećava ili smanjuje, te nekim mehanizmom (kao što su smanjenje apetita, povećanje kretanja, bolje ili slabije iskorištavanje hrane) utječe na to da se takvo stanje ne nastavi.

Ako se višak od desetak ili više kilograma ipak dogodi, onda je taj mehanizam zaslužan za održavanje mase na određenoj razini. Iako se stalno istražuje što se s hormonima žlijezda, kao i hormonima samog masnog tkiva, želuca i sl. (leptin, ghrelin) događa kod debljanja i mršavljenja, još smo daleko od prave istine i otkrivanja načina na koji se to može upotrijebiti za regulaciju tjelesne težine kada prirodna zakaže.

U borbi s kilogramima

U borbi protiv prekomjerne tjelesne težine postoje tri mjere zaštite:

• smanjenje unosa energije putem hrane
• povećanje potrošnje (fizička aktivnost)
• promjena navike, odnosno načina razmišljanja.

Počnimo s ovim trećim. Jedna od najvažnijih postavki mora biti: kada jedemo, budimo svjesni da jedemo, i održavajmo dnevne obroke (bez međuobroka). Osobito je pogubno, primjerice, grickati kekse dok gledamo napeti film. Gledajući film mi zapravo nismo svjesni što grickamo, i to nam gotovo nimalo ne povećava užitak gledanja filma. Tim malim količinama hrane, koje pojedemo ne misleći na njih (komadić kruha ili bombon), nesmotreno unosimo priličan broj kalorija (možda upravo ono malo više s početka priče).

No, s promjenama navika ne smijemo otići toliko daleko da sasvim promijenimo našu osobnost. Ono što pokušavamo postići treba biti što bliže onome na što smo navikli. Tek tako ćemo to moći unijeti u naš život i zadržati kroz neograničeno vrijeme. Radi toga prehrambene navike treba individualizirati, a tu ne mogu pomoći ni knjige, ni članci, nego samo živi čovjek: dijetetičar - nutricionist.

Povećanje fizičke aktivnosti možda je najlakši dio posla. Tu se, gotovo redovito, ubacuje kronično pomanjkanje vremena koje odvajamo za to. Život nam je zahtjevan, i čini se da imamo najmanje vremena za sebe. Tom se problemu može doskočiti odlaskom na posao ili u školu pješice ili biciklom, izbjegavanjem lifta, ranijim izlaskom iz sredstava javnog prijevoza ili parkiranjem automobila desetak metara dalje od odredišta i sl. Povećanje fizičke aktivnosti je nešto što se najčešće zaboravlja kod planiranja mršavljenja.

Smanjiti unos hrane najteži je problem. Vrlo je neugodno biti gladan i sanjariti o tome kako bi rado pojeli jedan dobar sendvič ili ukusan odrezak. Ili još gore, dvije mirisne krafne. Pitanje je uvijek kako prevariti taj osjećaj nelagode. To prvenstveno možemo postići hranom koja u većim količinama ima raspoređeno malo energetskih vrijednosti (kalorija). To nisu jela s puno masnoća (ulja, mast, maslac, margarin i sl.), to nisu slatkiši (gori je sadržaj masnoća nego šećera), ali to sasvim sigurno jesu crni kruh, jela od integralnog brašna i sl.

Sjetite se samo kako je bolje pojesti naranču nego iscijediti njen sok, jer naranča u sebi ima sastojaka koji zasićuju, a nemaju kalorija. Isto je tako korisno šećer u kavama i čaju zamijeniti tabletama umjetnog sladila.

Umjesto zaključka

U početku smo naveli da su hormonalni poremećaji kao uzrok pretjerane tjelesne težine vrlo rijetki, ali ako mislite da taj problem postoji kod vas, obratite se liječniku. Jer, ukoliko je to uzrok, može se nešto trajno učiniti.

Smanjiti unos hrane najteži je problem. Vrlo je neugodno biti gladan i sanjariti o tome kako bi rado pojeli jedan dobar sendvič ili odrezak.

Ipak, najčešći uzroci debljanja su prestanak pušenja, manjak kretanja, loše navike odabira hrane (jako masna, koncentrirana jela), starenje, te neki lijekovi.

Debljina nije samo estetski nedostatak, već i uzrok mnogih bolesti. Kada se zbog prestanka pušenja počnemo debljati, medicinari kažu da je debljanje veća opasnost po zdravlje nego cigareta. To ipak ne znači da ne možemo ukloniti i jedno i drugo.

Autor: Mirko Dubravčić, dr. med.

Osim rada na općoj internoj medicini na Internom odjelu, radi i na medicinskoj onkologiji u Centru za tumore splitske bolnice. Od 1980. godine počinje se profesionalno zanimati i baviti dijetetikom.