Valika Valika članak 12.02.2010.
Akcije

Za stolom u Kini

U neobično gostoljubivoj Kini za stolom vas osim obilja hrane i pića očekuju i ponešto drugačija pravila ponašanja.

Druge zemlje, drugi ljudi, drugi običaji. Dobijete li u Kini, zemlji poznatoj po velikoj gostoljubivosti, poziv na ručak ili večeru, znajte da vas osim obilja hrane i pića očekuju i ponešto drugačija pravila ophođenja i ponašanja u domu domaćina, u restoranu i za stolom. Stoga u Kini:

Domaćici ne nosite cvijeće!

Ako u Kini dobijete poziv na ručak ili večeru, očekujte poseban tretman, ali i obavezu da prvom prilikom uzvratite na isti način. Na večeru ili ručak dođite točno na vrijeme, jer je kašnjenje krajnje nepristojno. Domaćinu obavezno donesite poklon, a u izboru se vodite činjenicom da se posebno cijene parfemi, bombonjere, fini napici, markirani modni dodaci, ali i kvalitetni suveniri. Nakon što uručite poklon, nemojte se iznenaditi ako ostane neodmotan, jer je uobičajeno da se pogleda nakon što gosti odu ili tek sutradan. Poklon zamotajte u crveni papir jer crvena boja u Kini donosi sreću (svoj poziv na večeru možete poslati u crvenoj kuverti, ali nipošto napisan crvenom bojom koja se koristi za pisma kojom se najavljuje prekid međusobnih odnosa). Domaćici pak nipošto nemojte donijeti cvijeće jer je ono u Kini uobičajeno samo ako je u obitelji netko preminuo.

Nikad nemojte isprazniti tanjur!

Bez obzira jeste li pozvani u dom ili u restoran, na stolu očekujte pravo "brdo hrane" u kojoj možete po želji uživati umjereno ili neumjereno. No, uvijek pazite da svoj tanjur ni u jednom trenutku ne ispraznite do kraja, jer polizan tanjur u Kini nije kompliment, već razlog za ozbiljnu glavobolju. Prazan tanjur je velika blamaža i znak je da domaćin nije ispunio svoje poslanstvo jer nije ponudio ni dovoljnu količinu ni dovoljno različitih jela. Ako ste pozvani u restoran, svakako naučite jesti štapićima jer u mnogima nema pribora za jelo. U restoranima se ne naručuje samostalno, te je k tome nezamislivo da svatko jede samo ono što je izabrao kao kod nas. Hranu, i to vrlo raznovrsnu jer Kinezi vole isprobavati, i u količinama koje je teško pojesti, naručuje onaj tko je pozvao. Iako u Kini ne postoji riječ dobar tek, slično značenje ima izraz Man Man Chi što u prijevodu znači "jedite polako", koji se ne koristi baš često, ali ga svi razumiju.

Ne sjedajte za stol prije ostalih!

U Kini je u restoranima baš kao i u trgovinama i na ulicama, neobično bučno. Glasno izražavanje zadovoljstva hranom te glasni razgovori i glasno smijanje, nisu samo uobičajeni, već su i poželjni. Ako nema buke, to je jasan znak da gosti ne uživaju i da im hrana ne prija, pa vlasnik ima razloga za zabrinutost. Kako u takvim uvjetima razgovor, posebno poslovni, često i nije moguć, uobičajeno je da se za jelo rezervira zasebna prostorija s velikim stolom, ali i foteljama i počivaljkama koja nalikuje na dnevni boravak. Važno je znati da se za stol u restoranu ili u separeu, baš kao i u domovima, sjeda tek kad se okupe svi uzvanici. Do tada se stoji ili sjedi za posebnim malim stolom i razgovara. Inače s Kinezima nikad ne raspravljajte o njihovoj unutarnjoj i vanjskoj politici, ali jednako tako pred njima ne govorite negativno ni o vlastitoj zemlji i njenoj politici.

Ne brišite nos za stolom!

Osim glasnih razgovora i smijanja, u Kini je uobičajeno govoriti punim ustima te pušiti za vrijeme jela. Štoviše, dozvoljeno je i raditi sve troje, dakle istovremeno govoriti, jesti i pušiti. Da stvar bude još gora, u Kini nije nepristojno ni glasno mljackanje, srkanje i podrigivanje. No, kako je to samo dozvoljeno, a ne i poželjno, u tome ipak ne treba pretjerivati. K tome, za stolom možete čačkati i zube do mile volje, ali obavezno s rukom preko usta. No, u Kini nikad, baš nikad ne brišite nos za stolom, već to radite isključivo u toaletu. K tome, za stolom nakon što se poslužite, štapiće nikad ne ostavljajte okomito zabodene u zdjeli s rižom, jer oni u tom položaju simboliziraju preminule, ali i zlu kob te prizivlju zle duhove. Štapiće za posluživanje, baš kao i svoje uvijek ostavljajte pokraj zdjela i tanjura ili na posebnim stalcima.

Ne naručujte jela koja ne poznajete!

Ako u restoran odlazite u vlastitom aranžmanu u južnom dijelu Kine, posebno u pokrajini Guangdong, ne naručujte ako niste stopostotno sigurni da znate što se krije iza imena pojedinih jela. Ako ne želite proširiti svoje kulinarske vidike neobičnim jelima, zbog vlastite sigurnosti ne pouzdajte se ni u engleski jezik vlasnika ili konobara, jer iako u Kini svatko misli da zna engleski, govore ga samo malobrojni. Naime, moglo bi vam se dogoditi da vam serviraju jelo od mesa psa, mačke, ptice ili zmije, koje je u restoranima u tom dijelu Kine uobičajeno baš kao i meso svinje, koze ili zeca. U tom se podneblju smatra da se može jesti sve što hoda "leđima okrenutima prema suncu", dok u ostalim dijelovima Kine ljudima baš kao i nama ne padaju na pamet specijaliteti od mesa psa i mačaka.

Ne točite piće sami sebi!

U Kini, posebno u sjevernom dijelu, budite spremni i na učestalo nazdravljanje, najčešće omiljenom rakijom Maotai, koje vrlo brzo prerasta u natjecanje tko će više popiti i dulje ostati na nogama. Najčešće zdravice su Gam bei, Yahm sing i Yahm pai koje uglavnom znače "Ispraznite svoje čaše". Za nesudjelovanje u nazdravljanju morate imati dobar razlog, primjerice zdravstveni, a kako prilikom važnog događaja kao što je potpisivanje ugovora isprika nije moguća, u dogovoru s konobarom može se nazdravljati i bezalkoholnim pićem ili zelenim čajem. Inače u Kini, čaše baš kao i tanjur uvijek moraju biti pune do vrha, piće se dotače čak i nakon što se ispije jedan gutljaj. Natakanje pića u restoranima je obaveza konobara, a u domu domaćina koji sam sebi natače tek nakon što je svima dotočio makar i kap. U južnom dijelu Kine alkohol nije tako omiljen, jer ljudima nedostaje enzim koji u organizmu sudjeluju u njegovom razgrađivanju pa ga vrlo teško podnose.

Autor slike: iz4aks

13 komentara do sada…

  1. zmajor 12.02.10.22:38
    Akcije
    4 Moj muž i ja bili smo desetak dana u Kini prije pola godine i sve što ste napisali o mljackanju, pušenju, podrigivanju, sve smo to doživjeli i nismo se mogli načuditi. Na ulicama, ali i baš svugdje vlada neopisiva buka, neizdrživo!!! Bili u restoranu, u posebnoj prostoriji, separeu, gdje su nas odveli i ukazali nam tako posebnu čast, skoro smo se udavili od smrada cigareta(A JA SAM PUŠAČ), smrada hrane…općenito SMRADA!!! Čudna zemlja, čudni ljudi! Dojam: prljavo, bučno, smrad hrane u zraku, glasno do bola!!!
  2. una64 13.02.10.00:18
    Akcije
    5 ja sam zivjela u kini par godina… covjek se vremenom navikne na njihove obicaje. sto se hrane tice i njezinih mirisa, meni su bili prekrasni – dio su njihove kulinarske kulture, a pretpostavljam da se mnogima zeludac okrece od nasih krvavica, tripica i sl.
  3. Pomoravka 13.02.10.01:28 offline
    Akcije
    6 Hrana mi je fenomenalna ali sve ostalo nije, doduse ona hrana koju mi ovde jedemo nije ni prineta kineskoj hrani koju oni jedu u Kini.
  4. smile2204 13.02.10.08:57 offline
    Akcije
    7 Jako zanimljiv članak!!!Nisam bila niti vjerojatno ne budem išla u Kinu i stvarno mi je bilo zanimljivo čitat ovaj članak….mogu si dočarat svu tu buku i sve te mirise:))))
  5. Umag-0280 13.02.10.14:45
    Akcije
    8 Kao što Smile kaže: ”...nisam bila niti vjerojatno ne budem išla u Kinu…” ali sam o Kini i njihovim običajima dosta čitala pa primjećujem, iako im se ponašanje odnosno bonton ponešto razlikuje od našeg, da su se i oni promijenili. Ranije (čini mi se) su ti običaji bili za 180 st. različiti od naših, a eto, čitajući ovaj članak primjećujem da ima sličnosti, odnosno trebalo bi ih biti. Primjerice, držim se običaja da, budem li pozvana u goste, uzvratim pozivom. Domaćinima obvezno donosim poklone (dobro, mi se i dalje držimo naših u svezi darivanja cvijeća domaćici), ne zakašnjavam na dogovoreni ručak, večeru i sl. i živcira me tuđe zakašnjavanje… A što se tiče mljackanja, srkanja i sl. eh, čini mi se da kod nas ima sve više Kineza, ili barem onih koji se prave Kinezima.
  6. jjodie 14.02.10.17:12
    Akcije
    9 5+ za Valeriju.
  7. melori 14.02.10.20:47
    Akcije
    10 Hvala na članku, Valerija, ni ja vjerovatno u ovom životu neću vidjeti Kinu iako mi je to davna želja, ali volim čuti i saznati o različitim običajima drugih ma kako nama čudni izgledali. I mi smo čudni drugima, zar ne?
  8. lochibaba 14.02.10.21:18
    Akcije
    11 I obvezno naglasiti hladnu vodu, to je stvar koja me izluđivala u Kini!
    Baš svaki put su mi donijeli vruću vodu za piće!
    Al na glasno podrigivanje za stolom, nakon par “gam bei” se lako navikne ;-)
    Al obožavam Kinu, njihove čudne običaje, Drugu Galaksiju kako je ja zovem ;-)
  9. agatha 15.02.10.10:33 offline
    Akcije
    12 Sa kineskom kulturom prvi put sam se susrela čitajući romane Pearl Buck…Tako da nisam baš “šokirana” njihovim navikama navedenim u članku. Oduvijek sam bila fascinirana njihovom mudrošću, običajima i filozofijom. Nisam bila u Kini, ali sam bila gost u kineskoj ambasadi… Sjećam se slatkog mirisa ružinog ulja i vrelih vlažnih ubrusa koje su nam dali za brisanje ruku… I tridesetak raznoraznih jela, jedno ljepše od drugoga! Kad god boravimo u Parizu ili Londonu, obavezno posjetimo kineski restoran; ovaj u Splitu i nije baš najbolji (ali sretni smo da imamo barem nešto). Njihova je kuhinja odraz njihove drevne kulture: kontrast i umjerenost!
  10. adrianamole 22.02.10.14:02 offline
    Akcije
    13 Prije dvije godine sam sa obitelji bila u Kini i zaista smo uzivali. Iako mi je skoro sve opisano bilo poznato, sa velikim sam uzivanjem procitala clanak. To je fantasticna zemlja, sa divnim ljudima i interesantnim obicajima.