OGREBOTINA
Vrelo Une i Cerovačke pećine
Ako vas ikada put nanese, ili još bolje, ako ciljano idete prema Vrelu Une, pripremite se na posebnu ljepotu. Malo, intimno izletište ostavit će vas bez daha.
Do samog izvorišta iz Zadra smo krenuli preko autoceste i izišli u Sv. Roku, kroz Gračac i Srb. Prolazeći kroz ta mjesta može se osjetiti gotovo opipljiva pustoš i podsjetnik na ne tako davni rat.
Prošavši Srb dolazimo do mjesta na kojem piše Una i vođeni putokazom skrećemo odmah pokraj mosta lijevo. Automobile smo parkirali uz napuštenu kuću i neasfaltiranom cestom krećemo u potragu za novim putokazom koji će nas dovesti na Vrelo. Penjemo se nekih 15-ak minuta, "kozjom stazom", koja je mjestimice zaštićena konopima. Malo smo skeptični da li smo na pravom mjestu, ali ubrzo, penjući se, čujemo žubor vode i ostajemo zadivljeni ljepotom mjesta, tirkiznom bojom izvora koji izvire iz podzemlja. Vrelo Une nalazi se na 448 metara nadmorske visine, najveća dosegnuta dubina je 205 metara, a temperatura vode je 7-8°C. Iznad Vrela su vodopropusne, jurske, vapnenačke stijene. Rijeka Una teče kroz Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, a duga je 212 km, od toga prvih 12 km, protječe Hrvatskom.
Vraćajući se istom cestom prema Gračacu, odlučujemo posjetiti Cerovačke pećine. Pri kupnji ulaznica dogovaramo da idemo u Donju pećinu i upozoreni smo da je temperatura u pećini nekih 8°C te dijele i jakne onima koji nemaju ništa adekvatno za te uvjete.
Cerovačke pećine su najveći spiljski kompleks u Hrvatskoj, otkrivene sasvim slučajno prilikom gradnje željezničke pruge. Čekajući vodiča, čak smo imali priliku doživjeti da nam teretni vlak prođe točno iznad glava. Gornja pećina je duboka 1295 m, a Donja 2779 m, dok je između njih znatno manja, Srednja pećina. Uspinjemo se nekih 15 minuta do ulaza u Donju pećinu koji je zatvoren željeznim vratima, a već pri ulazu, na nekih 100 metara dalje mogu se vidjeti velike količine fragmenata keramike, koja je po svemu sudeći pripadala Japodima - ilirskom plemenu, koje je u pretpovijesti obitavalo u Lici. Na nekoliko mjesta u pećini vodič nas upozorava na "gnijezda" pećinskih medvjeda, tragove grebanja pandžama i "medvjeđa brušenja". U ovim su pećinama pronađene kosti medvjeda, ali i fosilne kosti ljudi.
Ako upotrijebite maštu vidjet ćete snjegovića, mačku, kamene svatove..., rezultat stalnog kapanja vode, tisuću godina starog procesa gradnje siga. Zbog jedinstvene prirodne ljepote i brojnih nalaza iz davne prošlosti Cerovačke pećine su 1961. godine zaštićene kao geomorfološki spomenik prirode, a od 1981. godine dio su Parka prirode Velebit.
Nama će izlet ostati u dugom sjećanju, nadam se da ćete i sami krenuti u istraživanje ovih ljepota.
-
Uvjeti korištenja i autorska prava
© Podravka d.d. 2003.—2012.
29 komentara do sada…
Jučer smo bili, malo lutali okolo (iz Zadra smo krenuli, bez GPS-a), ali stvarno je lijepo. Onu boju još nisam vidjela (zaključili smo da je petrolej plava). U Cerovačke nismo stigli jer su već bile zatvorene, ali to će nam biti drugi izlet. Super
Ja odavno imam u planu obići pećine i samostan na Krupi,a sad kad sam pročitala ovaj tvoj članak proširujem izlet i na vrelo Une.
Hvala
obožavam čitati ovakve tekstove
Ovo je stvarno steta propustiti, a ja planiram odavno Krupu, pa nikako, sve mi je tu , kao blizu, pa sad cu, pa nikako, ali hocu
!
Bila sam na vrelu Une prije par godina,prekrasna nedirnuta priroda,iskonska ljepota