
Već tisućama godina ljudi se vinom hrane i krijepe, ali i liječe. Sumerani su među prvima spoznali ljekovitost vina i iza sebe ostavili su i najstariji pisani dokument, glinenu pločicu s recepturom za lijek koji sadrži i vino, nastalu 2 200 godine prije Krista. U antičkoj je Grčkoj vinom liječio i slavni liječnik Hipokrat koji ga je propisivao kao lijek za želučane tegobe, nesanicu i unutarnji nemir, ali i kao sredstvo za jačanje organizma, ublažavanje bolova, liječenje rana te bolesti očiju. U to doba vino se naveliko koristilo kao antiseptik pa su ga ljudi između ostalog dodavali vodi za piće kako bi je dezinficirali i zaštitili se od bolesti. I grčki je liječnik Galen vino koristio kao antiseptik i njime liječio različite upalne procese, rane i opekotine. O ljekovitosti vina pisali su i grčki pjesnici i filozofi, Homer ga je preporučivao kao dokazani afrodizijak, a Plutarh proglasio daleko najukusnijim lijekom.
I u antičkom su se Rimu vinom ublažavale i liječile mnoge poteškoće sa zdravljem, a filozof Plinije imao je toliko povjerenje u njegovu ljekovitost da je moć vina izjednačavao s moći bogova. No, osim za liječenje, ono se koristilo i u preventivne svrhe pa su za vrijeme Cezara vojnici svakodnevno dobivali vino za zaštitu zdravlja. U srednjem je vijeku o vinu i njegovom učinku na zdravlje pisao i sv. Augustin koji ga je preporučivao za jačanje želuca, ublažavanje fizičkih i duševnih boli te, naravno, za dobro raspoloženje i volju za životom. U njegovu je snagu vjerovao i sv. Benedikt koji je svim bolesnim ljudima savjetovao da za ozdravljenje dnevno popiju pola litre vina.
Hildegard von Bingen, koja je živjela početkom 12. stoljeća, a čiji su prirodni recepti aktualni još i danas, vino je između ostalog koristila za liječenje slabokrvnosti te za otapanje ljekovitih trava i pojačavanje njihova ljekovita učinka. U 18. stoljeću, liječnik pruskog kralja, Friedrich Hoffman, osmislio je ljekovitu kuru s vinom te napisao knjigu o liječenju vinom s brojnim receptima protiv različitih bolesti i poteškoća sa zdravljem.
No, u 19. stoljeću liječenje vinom gotovo da je zaboravljeno svugdje osim u Francuskoj u kojoj ljudi nikad nisu prestajali vjerovati u narodnu medicinu i ljekovitost vina. K tome, Francuzi su bili i među prvima koji su i znanstveno dokazali ono što su ljudi od pamtivijeka znali, da u umjerenim količinama vino, posebno crno, doista pogoduje zdravlju.
5 komentara do sada…
Dalje se slabo sjećam, kao kroz maglu, doktora, fratara i ostale rodbine kroz kuću..trajalo je to pet-šest dana.. Doktor je mami rekao, da ako ne pojedem ili popijem nešto da ću zasigurno umrijeti… Naime, sve, svaku sitnicu što bih pojela ili popila, odmah bih povratila i ništa se nije zadržavalo u meni duže od par minuta….Sjećam se, baka i djed se nisu odvajali od mene. Odjednom sam pitala djeda da mi donese iz konobe crnog vina!!! Nikada prije toga nisam probala vino. Sjećam se njihovog razgovora: “Bože što to dijete priča?? crno vino??.. donesi, Ivane, možda je to zadnje…” , sjećam se djeda sa bukarom na leđima ide u konobu.. kad je konačno donio vino, miris mi se zgadio, no začudo, nisam odustajala, već sam tražila da se u to udrobi kruha, što su oni i učinili… naravno, to se zadržalo u meni i poslije sam mogla normalno jesti i piti, vrlo sam se brzo oporavila. Doktor je mojim roditeljima rekao, da nije prvi put u njegovoj karijeri da vidi, da djeca tako sami sebi pomognu…
Obožavam vino, dugujem mu svoj život!!!! Vino i danas hrani moje roditelje, kad su u skromnim prosvjetnim mirovinama.
Vino je meni svetinja, učim o vinu godinama, a još mi je misterija..
Dali je to Moldavia
Lijep pozdrav, Uredništvo