Naputovala sam se ja po Evropama i Amerikama,ali ne vidjeh Veneciju do jučer,nikada.
Moja prijateljica Avelina poklonila mi je za rođendan putovanje u Veneciju.Rođendan mi je bio i prošao,a mi smo tek jučer stigle otputovati.
Hvala ti Ave za divan poklon,teško da ću te nadmašiti kad bude tebi rođendan!
Ugledala sam Serenissimu prvi put s mora,dok je vaporetto pristajao u luci.
.Očarala me svojim bujnim koloritom.
Rijekama turista iz cijelog svijeta.
Svojim čudesnim građevinama u koju je utkano tako puno povijesti.
Povijesni trenutak poput ovog,kad je moja noga prvi put dotakla tlo najčarobnijeg grada na svijetu morao se zabilježiti,naravno.
Izvadila sam fotić odmah-toliko toga želim slikati!
Savjetujem vam da ponesete najmanje dvije rezervne baterije,trebati će vam .
Ne znam kako je ljudima živjeti uz te kanale,i kakav je miris kad nadvlada južina.
Uzdahnula sam i ja kad sam vidjela Most uzdisaja.
Trg Sv.Marka,sa istoimenom crkvom koja se naslanja na Duždevu palaču,vjerojatno je jedan od najslikanijih motiva u cijelom svijetu.Ne pada mi na pamet biti iznimka.Fotkam,gledam,fotkam...upijam ljepotu.
Pahuljasti oblačići uljepšavaju ljepotu čipke od kamena.
Talijanski espresso,tko bi mu odolio?Sladoled nigdje nisam jela bolji nego u Italiji.Po kuglicu u svakoj slastičarni koja nam se dopala,a puno nam ih se dopalo.
Zaključile smo da nam ne trebaju suveniri,sakupljači prašine,pa smo kupile mješavinu začina za pastu.Jedva odabrale,koliko ih ima.
Venecijanske maske i premeti od murano stakla skupi su.Ako ih već želite imati,treba ih kupiti u suvenirnicama.Štandovi su prekrcani lažnjaka,no,kao i svugdje,svaka roba pronalazi svoje kupce.
Gondole bešumo klize kanalima,vođeni iskusnim godolierima.
Vožnja stoji 120 eura.
U gondolu stane 6 osoba,pa kad se trošak podijeli,i nije tako veliki.
Mi smo se toga iskustva odrekle,nije nam se hvatalo još četvoro ljudi iz grupe.
Gondolieri se pomno biraju među venecijanskim momcima.
Ako slučajno koji od njih premine,njegova udovica ima pravo iznajmiti dozvolu nekome na dvije godine.
Nakon toga vremena nema nikakvog prava na prihod od gondole.
A prihodi su veliki,očito.
Ako želite da vam gondolier pjeva,plaćate posebno.
Ako se želite slikati sa njime,plaćate.
Sve gondole su divno ukrašene.
Kanalom Grande klizila je jedna ukrašena cvijećem.Gondolijeri su bili obučeni u bijelo.
Mladenci su upravo izlazili iz vijećnice.
Primili čestitke i ukrcali se u gondolu.
Svatovi su ostali na obali.
Moja prijateljica se pitala kako to,mladenci via,a svati doma??
Pa nije to kao kod nas,kažem joj,žerat i lokat cijelu noć.
A možda su se samo otišli provozati se,pa se vratili,i nastavili feštu sa svojim gostima.
Morale smo dalje,nismo mogle čekati rasplet dileme.
U svakom slučaju,mladencima sretno.
Mlada me očarala haljinom i crvenim štiklama.
Nakon što nam je sunce dobrano spržilo vijuge,nas dvije turistkinje smo zaključile da nam trebaju šeširi.
Mudri trgovci,prodaju ih na svakom kantunu.
Odabrale smo šešire,fotkale jedna drugu,i krenule dalje.
Poželjele smo se slikati uz damu sa krinolinom,ali naravno i to se plaća.
Pa sam ja to izvela onako,diskretno-slikala damu u crvenoj krinolini dok je vrebala koga će namamiti da se slika s njom-i moju Ave svu u crvenom iza nje.
Primjetila je i nije joj bilo baš pravo.Francuskinja.Ce n'est pas fair,Madame,rekla mi je.E,znam,al kod nas ti je još uvijek parola snađi se,mislim si.
Vrijeme predviđeno za razgledavanje Venecije,prošlo je prebrzo.
Opet smo na pristaništu,čekamo vaporetto,koji će nas odvesti na otoke Murano i Burano.
Skinula sam šešir,vruuuće mi je,a i ne mogu se onako damski skockana vješat preko ograde da bih se fotkala.Jel tako?
:(Još nema komentara