Kako druženju dati neki drugi, novi smisao? Da se poznanice sretnemo i popričamo o nekim stvarima? Nismo sve baš prijateljice, ali rado se srećemo. I tako pala ideja - Večera za šest. Najprije smo ju razradile tri i odlučile koga još pozvati u društvo. Jedna je nakon dva susreta odustala, nema vremena i ne kuha joj se. Ok, nema problema, uskočila je dugogodišnja prijateljica jedne od nas i odmah se uklopila. I sada, nakon četiri godine druženja za stolom, izgleda da će nas biti sedam. Naime, dva puta jedna od stalnog društva bila je odsutna i nije mogla doći, pa smo pozvale "rezervu", da nas ipak bude šest. I ta se tako uklopila a i dopala i onima koje ju nisu znale, da je i ona od pridruženog povremenog članstva postala dio stalne ekipe. Jedna od nas imala je primjedbu da ima servis sa samo šest jednakih tanjura, ali je druga odmah uskočila i rekla: neka domaćica uvijek ima različiti tanjur od gošći.
I tako, sada polako zatvaramo četvrti krug našeg druženja.
Počelo je posve slučajno. Čavrljajući uz čašicu pjenušca jednoj od nas tri odjednom odjednom sine ideja da se nađemo na večeri, ali ne same, već da okupimo grupu, nešto pripremimo za jelo i tako. Potom smo ideju doradile da bi se svaku put našle kod druge. Nije dugo trajalo da smo sastavile ekipu od nas šest, sve su odmah pristale, i odmah smo se dogovorile gdje će biti prvi susret. Kod T. Tada je baš bila uselila u novu kuću pa je rekla da će ona biti domaćica, da sa nama proslavi useljenje.
Malo je pomišljala šta bi napravila, nazvala me i dala sam nekoliko prijedloga. Potom smo se dogovorile da joj malo i pomognem, već dugo nije bila spremala večeru za šest osoba. I tako je krenulo.
Na svakoj večeri dogovorimo se gdje i kada ćemo se ponovo sresti. Nemamo nikakvih pravila ni o "iću ni o piću". Izbor prepušten domaćici. Nekako se uvažilo da imamo hladno predjelo, ponekad i juhu, glavno jelo i nešto slatko. Dok se okupljamo, popijemo koji aperitiv, uz hranu neko fino vino, na kraju ponekad kava, ponekad ne, zavisi od raspoloženja.
Nikad se ne takmičimo koja bolje nešto spremi. Nije nam to cilj. Nama je cilj razveseliti članice našeg društvanca, ponekad pripremiti jela iz zemlje u koju je neka od nas putovala, a jednom godišnje idemo van, u neki restoran, da nas drugi služe. I jednom godišnje, između božićnih i novogodišnjih praznika, okupimo se na vanrednom godišnjem susretu. Tada svaka donese ono što se drugima najviše dopalo, a može se spremiti i nešto posve novo.
A spremale smo svašta. Jedna je majstorica za škampe na buzaru pa smo se davile time. A za predjelo rolice od sardina s limunom i lovorom. Druga nas je članica već pri prvom susretu oduševila jednim starim slovenskim jelom (mežerli - to je nabujak od iznutrica sa začinima) i divljači. Na jednom susretu domaćica nas je oborila s nogu sa aperitivom - već sam tu stavljala slike - u konjaku marinirane sjemenke nara/šipka i potom preliveno pjenušcem. Taj nam je koktel zaštitni znak postao, toliko nam se svima dopao. Jedna od nas ne voli kuhati, ali za naše društvo je dva dana u stresu i ja joj pomognem (šogorica, kako joj ne bi pomogla). Ali joj je hrana besprijekorna, zna ona naći zanimljivih stvari (kao recimo pečen tofu u sjemenkama sezama i sa šparogama). Naša zadnja pridružena članica bila je sva isprepadana kako mi kuhamo, a potom smo kod nje toliko uživale da smo s receptima odlazile kući. A i ja sam znala prirediti ugodna iznenađenja.
Imamo i jelovnike sa svakog druženja, negdje su spremljeni i recepti jela. Spremam i knjigu, samo za nas, nastat će nakon zaključenog četvrtog kruga. Baš je zanimljivo šta smo sve spremale i kako smo se potrudile. Već priprema stola pokazuje koliko nam je stalo da je atmosfera ugodna. Ali se ne očekuje od svake isto. Kot mene i još jedne stol je manje "upicanjen" nego kod ostalih, jedna je negdje između, a tri odskaču. I njih pet služe hranu "porcijsko", znači sve stave na tanjur, jedino ja hranu složim na pladanj pa si svaka uzima svoje (osim predjela i deserta). Našlo bi se još zanimljivih detalja, ali tko bi tu zamaro time. A i previše bi prostora trebalo.
Kuhamo sve i svašta. Ja sam jih jednom oduševila kljukušom, otišle kući s receptom u ruci. Ili juha od češnjaka poslužena u zdjelici od kruha. Već sam tu stavljala sliku bučine juhe u maloj buči. Imale smo i kolinje, kako ne. A bilo je i jela iz azijskih zemalja, a sada nas očekuje nešto s daškom Kolumbije (šogorica se vratila s puta). Tako da - nikad nam nije dosadno.
Glavno je da se družimo i uživamo. I da se pohvalimo: na fb imamo svoju stranicu, Večerja za šest, i prije dvije godine (ili tri?) pozvali su nas u jednu tv emisiju te nas predstavili kao poklonike dobre hrane i druženja. A pred praznike stigla je ponuda jednog vinara, koji je isto primijetio naše druženje, i ponudio da se on pobrine za piće. Samo da javimo jelovnik i da se dogovorimo koje vino. A pored njega uskočio još jedan, taj nudi i pjenušac.
Eto, svako malo pa se uz dobru hranu malo napričamo, prije svega nasmijemo se, opustimo. I veselimo se slijedećem susretu.
:(Još nema komentara