Umjetna sladila

Ako se uzmu u obzir statistički podaci o potrošnji šećera u SAD-u, onda se može vidjeti kakvo je kobno njegovo djelovanje na tjelesnu težinu. Tijekom 1986. godine u ukupnom kalorijskom dnevnom unosu doprinos šećera bio je 11%, a tijekom 2000. godine on iznosi 18%!
Slatko a bez kalorija, glavna je prednost umjetnih sladila, a radi se o zamjenama koje bi mogle vremenom potpuno izbrisati svoj uzor - šećer!

Najveći dio tog šećera unese se skrivenim šećerom iz raznih osvježavajućih napitaka. Na tipičnoj 2000-kilokalorijskoj prehrani to iznosi 300 kcal ili, preračunato, 14 žličica šećera dodanog potpuno nepotrebno, dakle onog šećera koji odlazi u masne naslage.

Vrijeme šećera kao sredstva za zaslađivanje sve više prolazi, najviše zbog nepotrebnih kalorija i karijesa u djece, a umjetna sladila na velika vrata ulaze u naš svakodnevni život kao vrlo solidna malokalorijska zamjena.

Doživljaj slatkog (kao i slanog) individualno je svojstvo svakog pojedinca, pa što je za vas jako slatko, za nekog drugog može biti nedovoljno! Dok je šećer namirnica, umjetna sladila su aditivi bez kalorijske vrijednosti ili sa simboličnim sadržajem energije.

Vrste sladila i šećer

Prije početka priče evo važne definicije; nutritivna sladila, šećer, med, sirupi, aspartam su one namirnice koje ulaze u metabolizam čovjeka te imaju energetsku vrijednost i slatki okus, a nenutritivna sladila su sve one druge tvari koje su dopuštene u svrhu zaslađivanja, a ne ulaze u metabolizam čovjeka (saharin, ciklamati).

Šećer

Šećer je rafinirana namirnica koja izuzev slatkoće donosi i nepotrebne kalorije, proizvod koji se dobiva ekstrakcijom sladora iz repe ili šeće rne trske, ali sve su optužbe - osim onih za karijes - izmišljene!

Zatim, potpuno su neosnovane optužbe da saharoza izaziva šećernu bolest, bolesti krvožilnog sustava uključujući i infarkt, gojaznost, hipoglikemiju, hiperaktivnost djece itd. Temeljita ispitivanja konzumnog šećera koja su obavljena osamdesetih godina u SAD-u, dovela su do toga da se oglasi svemoćna FDA specijalnim priopćenjem koje kaže:

"Osim za karijes u djece, nema nikakvih dokaza da šećer kao namirnica predstavlja bilo kakav zdravstverni rizik u slučaju konzumiranja uobičajenih količina i na uobičajeni način."

Zbog lošeg imidža šećera, krivicu su morale otrpjeti i sve one namirnice slatkog okusa gdje je šećer jedna od sastavnica (kolači, bomboni, napitci itd.). Šećer i dalje ostaje namirnica koju treba izbjegavati najviše zbog nepotrebnih kalorija. To je tipični slučaj gdje znanost (na temelju argumenata) pokazuje jedno, a ljudi vjeruju u nešto sasvim drugo!

Umjetna sladila ulaze na velika vrata

Prije desetak godina nitko (osim u krajnjoj nuždi) nije htio koristiti umjetna sladila pod motom kako se radi o "čistoj kemiji". Sada se ta kemija toliko udomaćila da se nalazi na svakoj blagajni samoposluge, pa je posve normalno da čovjek u lokalu sladi kavu tableticama, a ne šećerom. Zbog istog razloga gotovo su nestale s tržišta kocke šećera koje su nekad bile normalni dio svakodnevne opskrbe domaćica.

Trebamo slatko bez kalorija, i to je glavna prednost zamjena za šećer, a radi se o zamjenama koje bi mogle vremenom potpuno izbrisati svoj uzor - šećer!

Saharin

Prvo sladilo vrlo čudne sudbine bio je saharin, koji se na sceni nalazi preko 100 godina, koji sladi oko 200 - 700 puta više od šećera, a imao je svoje velike uspone i padove. Unatoč tome i danas ga možete nabaviti u ljekarnama!

Otkriven je davne 1879. godine i predstavlja organsku komponentu dobivenu sintezom iz nafte. Ako je netko živio dobro, onda je živio od proizvodnje saharina, sve do trenutka kad su bili objavljeni rezultati kanadskih ispitivanja koja su pokazala da navodno izaziva tumurozne tvorbe na mokraćnom mjehuru štakora.

I tada nastupa prava katastrofa koja se zove zaziranje javnosti od saharina, a trajalo je to desetak godina! Naravno, bile su pogođene i one posebne kategorije potrošača koje zbog bolesti moraju trošiti ovo sladilo svakodnevno (dijabetičari).

No, za divno čudo, drugi stručni radovi anulirali su one prve pa je utvrđeno da saharin korišten u normalnim količinama kao zaslađivač nije štetan po zdravlje ljudi i on se pojavljuje kao ptica feniks, ali sada u kombinaciji s ciklamatima (odnos 1:10) kako bi se izbjegao neugodan "metaličan" okus.

Dakle, nakon prvih 50 godina života, došla je "druga mladost" saharina. Njegova dnevna količina ograničena je na 50 mg. Organizacija poznata kao JECFA odredila je ADI - Acceptable daily intake ili preporučljiv dnevni unos za saharin 5 mg/kg tjelesne mase dnevno.

Bez obzira na starost i ograničenje, saharin je do sada najjeftinije i najraširenije umjetno sladilo na svijetu koje najviše koriste dijabetičari. Do sada nema nikakvih radova koji bi aludirali da dijabetičari zbog stalnog konzumiranja saharina pobolijevaju od raka više od ostale populacije.

Ciklamati

Ciklamati su došli znatno kasnije (1937. godine), a i po slatkoći zaostaju, tj. svega su oko 30 puta slađi od šećera. Na tržištu SAD-a pojavili su se pedesetih godina u gaziranim napitcima i dijetetskim pripravcima, ali komercijalni uspjeh nisu imali sve dok nisu kombinirani sa saharinom u odnosu 1:10.

U međuvremenu su se pojavila neka izvješća o kancerogenom djelovanju pa je stavljena njihova zabrana. Međutim 1982. godine Cancer Assessment Committee od FDA prostudirao je svu znanstvenu literaturu o ciklamatima i zaključio da ciklamati nisu kancerogeni!

Na temelju tog izvješća, ali i drugih radova, Nacionalna akademija znanosti (National Academy of Science) objelodanila je 1985. godine povratak ciklamata na scenu. Navedena smjesa ciklamata i saharina zadržala se sve do danas jer se tako najbolje gubi metalični naknadni okus saharina, a zajednička slatkoća je veća nego pojedinačna.

Nažalost, paranoja "kemijske kontaminacije" koja je zahvatila SAD, dovela je do optužbi na račun ciklamata koje su vrlo slične onima za saharin, tj. da izazivaju rak. Bilo je to dovoljno da se pod pritiskom javnosti skinu s liste onih aditiva koji su prepoznatljivi kao sigurni (GRAS). Ciklamati su inače odobreni za upotrebu u 50 zemalja svijeta.

Autor: Ignac Kulier, dr. sc.

Nutricionist te specijalist za dojenačku i dječju hranu dugogodišnjim djelovanjem pokriva područje na relaciji hrana-zdravlje. Objavio je preko 50 stručnih i znanstvenih radova i desetke knjiga o prehrani.