Nitko zapravo nikada nije izveo pouzdan zaključak, što je od ovih gore nabrojanih namirnica, koje imaju mjesto u svakoj kuhinji i kuhinjskom elementu, uistinu vrijedno naše pažnje iliti jednostavno rečeno zdravo i korisno. To je moje mišljenje, a vi možete imati i potpuno drugačije mišljenjekao i mnogim drugim stvarima, malo-malo osvane neka nova teorija o tome koja je najzdravija i najmanje štetna za ljudsko zdravlje i tako ukrug.... ovo što slijedi u nastavku su neka moja malena razmišljanja, poveznice prošlih i sadašnjih vremena, običaji, kuhinja moje bake, mame, ako hoćete i poznanika, prijatelja, susjeda, pa krenimo....
Mogu vam reći da su ovi redovi napisani iz potrebe malog odmaka od nekih misli i događaja okolo mene, ovih dana, a poticaj za pisanje je krenuo od jedne osobe, koju doduše poznajem samo s ovih stranica, ali ju toplo pozdravljam, hvala, prepoznati će se ona već, a možda se nađe i u ovim redovima koji slijede..... za početak jedna uvodna slika, što je na njoj, pitate se, neki bi rekli prava poslastica, a neki bi opet najradije zaobišli istu u velikom luku, vi procijenite sami....
Čovjek ne zna, da li bi se " smijao ili plakao od muke ili dileme...." tako se nekako kaže, ovu dilemu sam zapravo ja dodala, jer je nema u " originalu ". Na jednoj strani poznati kuhar koji priznaje samo fino maslinovo ulje, kaže stavlja ga u sve moguće i nemoguće kombinacije, čak i jaje na oko sprema na njemu, a na drugoj strani vlasnik jednog obiteljskog gospodarstva, peče to isto jaje na oko, na običnom šporetu na drva, koja usput tako fino cvrče na svinjskoj masti koju je kako reče sam proizveo, i ne može zamisliti zdraviju namirnicu od te ponekad ne po dobru spomenute masti.
Malo dalje eto nam i ulja od suncokreta, koje je nekako i najčešće na našim stolovima, barem u mom ravničarskom kraju. Ovu salatu od graha možete začiniti uz njegovu pomoć...ovo bih mogla nazvati pravim mixom, crveni grah koji nekako pripada meksičkoj kuhinji, kim u zrnu, crveni luk, a tu je i kadulja, pomalo neuobičajena za moju ravnicu, rekla bih samo je luk nekako domaći.....
Tu je i biljno ulje, koje među nama govoreći ne volim i ne upotrebljavam, bez obzira na njegovu nisku cijenu, jer mi ima neki neugodan miris pri prženju, ali neki ljudi upravo njega najviše traže, naravno zbog cijene, jer nadam se da nam je svima jasno u kakvom svijetu živimo, mislim na materijalno stanje većine. U vezi njega imam još jednu uzrečicu naših baka " jeftino meso, čorba za plot...", nadam se da ste razumijeli, što je pisac htio reći.....
Što bi nam se dalje moglo naći na putu, ako ne onaj sveprisutni, ali i omraženi margarin, kažu " čista kemija ", ali unatoč tomu ljudi ga kupuju i upotrebljavaju, nemilice se reklamira.... možda vam je još u uhu ona " ...u sve se miješa....", na sve se maže i tako dalje i naokolo ukrug.... mnogi ne mogu zamisliti dobar sendvič bez njega, još od djetinjih dana i onog prvog margarina u papiru....i tu se ponovno postavlja ono " vječno pitanje", kome vjerovati i do kuda će otići ta rasprava o kvaliteti i zdravlju, da li vjerovati proizvođačima, nutricionistima, reklamama ili raditi po nekom svom uvjerenju i nahođenju, veliko je pitanje....
Naše bake su radile i najfinije kolače upravo sa svinjskom mašću, jer drugo i nisu zapravo imale, pa pitam se zašto i mi ne bi probali. Za početak predlažem ove jastučiće sa pekmezom, naravno domaćim,ali ako nemate može i onaj iz dućana.
Ova poslastica nazvana " fanjki " nije napravljena sa mašću, ali možete ju ispržiti na njoj, znate ima mi neki finiji okus, jer vuče korijene iz vremena naših baka i mama, tu je i pohani kruh....
Po svemu sudeći ni svinjska mast nije više tako omražena kao prije, jer ima sve više zagovornika.... mislim da je bit svega mjera i umjeronost u svemu. Tu mi pada na pamet jedna zgoda iz one kulinarske emisije 3,2,1... kuhaj, kada je jedan od članova žirija, točnije Tomislav Špiček, poludio na situaciju, kada su kandidati ispekli krvavicu na maslinovom ulju ( kao opravdanje bi možda mogla poslužiti činjenica da su isti iz Istre, a kod njih je maslinovo zakon....). To se u mom kraju nikako ne bi moglo dogoditi, jer velika većina i ne zna za maslinovo ulje, što se baš ne bi moglo reći za mast. Tu ipak mislim na prošla vremena, dakle na mame i bake, jer ja tu i tamo upotrijebim maslinovo ulje, barem za začinjavanje salate. Mama je upotrebljavala kombinaciju ulja i masti, a baka naravno mast koju su sami topili. Dakle što mislite da li je ovo ispečeno možda na maslinovom ulju.
A što je s malacem, izgleda nam je on ostao za kraj. Prisutan je naravno u mojoj kuhinji, probajte ispeći jaje na oko na njumu, jako je fino, zašto da ne kao dodatak medu, dakle kruh sa medom i maslacem, tu su naravno i slastice, kojim on daje poseban štih. Još da mi je onaj bakin pravi ručno rađeni, gdje bi mi bio kraj. Ali tu su mamine priče u kojima i on ima veliku ulogu. Inače iz njenih priča mogu zaključiti da joj je " masni kruh s malko crvene paprike... " bio velika poslastica, naročito kada bi došao prvi paradajz iz bašće. Ja nisam obožavatelj istog specijaliteta, ali i danas mi je jedna slika pred očima, iz mojih djetinjih dana.... znate i igra je veliki umor, sjećam se da smo popodne trčali kući i tražili od naših mama komad kruha, netko bi ga namazao domaćim pekmezom od šljiva ili marelica, a poneki i svinjskom mašću, a gore debeo sloj šećera, tako se trka nastavila, netko sa pekmezom ( ja ), a drugi kombinacija masti i šećera ha,ha,ha.... nisam to nikada probala, ali sjećam se kako je to samo krckalo pod njihovim zubima. Na kraju brkovi od pekmeza i masna usta, eh, to se ne zaboravlja
Malo po malo dođosmo i do kraj ove " masne priče ", možda vam se svidjela, možda i ne, znate ukusi su različiti, ali eto ja sam se malko odmaknula od stvarnosti i grube realnosti, trebalo mi je to stvarno. Dakle mišljenja se i dalje razilaze oko ovih nabrojanih namirnica, mislim da je bit svega možda u kombinaranju istih, ili je stvar navike, novčanih mogućnosti, pitanje zdravlja i još mnogo toga. Znate teško je kada iznenada ode netko koga ste poznavali dugi niz godina, s kime ste gotovo dijelili isto dvorište, gledali na prozor svako jutro, razgovarali preko plota vješajući rublje i pri tome razmjenjivati brige, ali i lijepe stvari.... pisanje je moj način, moj bijeg, nešto samo moje.... lijepi pozdrav do nekog sljedećeg puta sa širokog slavonskog sokaka!
:(Još nema komentara