Danas sam shvatila da imam fobiju od petica ;) ... da me ne shvatite krivo, nisu meni petice mrske i nisam se rijetko s njima susretala, ali na ovaj dan baš me kosnulo i 5 nula, a i ove dvostruke ;)
Od sjetnih trenutaka najlakše se liječim odlaskom u još dublja sjećanja, kopam po njima, prevrčem i tražim dok ponovno sve ne posložim kako treba, kao uostalom što rade sve razumne i racionalne djevice. Ove godine sam otišla korak dalje, zapravo stotinjak kilometara dalje 😉 . Po preporuci naše ml. kćeri prošlu subotu šetali smo Ulicom zaboravljenog vremena, e daaaaaa tamo su moje petice nešto značile 😉 . Kak' sam bila sretna kao da je samo jedna u pitanju 😉 , koliko sam i imala kad sam se s tim stvarima susretala.
Ali da bi znali o čemu pišem, vi koji imate ili ste imali toliko petica, možda bi bilo korisno i zanimljivo da zajedno prošetamo tim šorom 😉 ... možda i vi ugledate nešto što će vašu dušu ugrijati 😉
Cijela se priča odvija u jednom baranjskom selu u jednoj baranjskoj kući i jednoj Ulici zaboravljenog vremena. I dok još prolazite pogledom po jelovniku, naravno s jelima iz zaboravljenog vremena u ruci ćete već imati čokančić s rakijom od marelice s kojom odlazite u sjećanja 😉 . Svaki korak donosi novi uzvik, novo iznenađenje i staru sreću.
Koliko u toj ulici ima ambara, a svaki od njih ima svoju namjenu. Tako se u jednom smjestio obućar u drugom stolar u trećem mlinar u četvrtom kovač ...
Svaki od njih ima svoje draži i u unutrašnjosti skriva bezbroj dragih i zaboravljenih predmeta... U toj jednoj jedinoj ulici imate krčmu, bricu, mlinara...
Pogledi kroz njihove prozore donose radost, ali pogled u spavaće sobe, sobe sa garderobom, posuđem, zidnjacima ostavlja vas bez daha i riječi.
Osvježila sam sjećanje i oko poljoprivrednih pomagala, bicikala, a i prisjetila se da nismo uvijek imali kupaonice 😉 ...
I dok tako hodam ovom ulicom ne znajući jesam li na nebu ili zemlji sve mi je manje važno imam li jednu peticu ili dvije 😉 jer postajem svjesna da mi je sve ovo tako važno i drago stoga što imam baš toliko koliko imam. Dok sam imala dvije dvojke, dvije trojke, pa čak i četvorke sve ovo nisam tako doživljavala i gledala s ovim istim očima. Ili je za sve to ipak kriva marelica, koja je od duge šetnje ostala ispijena ;)
Kako god, bilo je lijepo osvježiti sjećanje... a ne trebam ni reći kako mi je nakon ove šetnje prijao perklet od smuđa i soma s domaćim rezancima 😉 ...moram li napisati da se u toj ulici koristila Vegeta i da na stolovima u vazama imaju Lijepe Kate ;)
Naravno da u košari imaju bundeve, da imaju prekrasnu zimnicu, najcrveniju papriku koju sam dosad vidjela, prekrasne vijence s lukom bijelim i crvenim.
Imaju i toliko potkova da ne vjerujem da mi sreća može okrenuti leđa pa da ovdje više nikada ne dođem, a nadam se da će potkove sljedeći put pomoći i uslužnom konobaru, koji je radi moje kartice ostao bez dodatka, a baš ga je zaslužio 😉 ... stoga zaključujem ovo treba ponoviti.
:(Još nema komentara