Tagovi ( Što su tagovi? )

15 komentara

1. #1 31.08.2007., Little-fish

   Evo odgovora koji pada “s neba” u najvažnijem trenutku. Čitajući ovo, par puta sam pomislila “ajme, dobro je”, “vidi i ovo”, “gle kako jednostavno”, ali…poznavajući današnju djecu teško da bi se koje odlučilo na ovakav menu za školu. Ja bih, osobno, bila presretna ako moja mala predškolarka, dogodine, prihvati ovakav način prehrane. Pokušat ću!

2. #2 01.09.2007., tracy

   Ja imam problem da svojoj djeci za školu moram pripremiti tzy. lunch box, tj. i marendu i ručak. osim toga, škola je nut free, što znači da moram izbaciti sve što sadrži orašaste plodove i razne sjemenke. tako se izbor jela svede na jadnih nekoliko kombinacija. Voće teško prolazi, “jer ga nitko ne jede”, pa preostaje riža i tjestenina, sendviči, polpetice. I to je to. Teorija je jedno, a praksa…

3. #3 01.09.2007., MurtilaFjora

   Moja predškolka od ponedjeljka je školarac! Što će biti s marendom – bumo vidli!, bat sigurno je da će voće nosit sa sobom bilo in ili out, jerbo je nejedenje istog barem triput dnevno za nju tragedija! Starijoj je pandam voću majoneza koju uz velike napore ni dalje ne mogu svesti na triput tjedno.

4. #4 02.09.2007., Milicza

   Moji će u ponedjeljak u školu, i ja imam sreću i blagoslov da idu u jednu od rijetkih škola u HR koja ima vlastitu kuhinju(koja ima jednosmjensku nastavu i zadovoljava sve naionalne obrazovne standarde,a u ZG-u je!), u kojoj još postoji gotovo izumrla vrsta teta kuharica, koje kuhaju variva,juhe,žgance,pečenja,špinate,poriluk,sarmu i sl.Za doručak je obavezan prirodni sok od nekog svježe istisnutog voća,biraju slatki ili slani doručak npr.probala sam ječmenu kašu,pa to je ludo dobro,ponekad imaju i prežganu juhu i sl.sireve,namaze od sira itd.za slatki doručak imaju ili pahuljice ili namaze od lješnjaka i čokolade i sl.Od učiteljica dobijem povratne informacije kako se jede.Voće je obavezno svaki dan u lunchboxu,kao i kolačić ili mala roladica,jer moji nisu djeca koja ništa ne jedu,već uništavači hrane,drobilice svega jestivoga treniraju 3x tjedno,pa mi to i nije čudno….Nakon svega ,ipak mislim da sam već glavninu posla odvalila kod kuće,ne bi njima pomoglo nikakvo jelo u školi ni politika prehrane, da od kuće ne nose navike koje nose.
   Gore iznesene ideje sam sa zanimanjem pročitala i cijenim to što ste ih podijelili sa nama.

5. #5 03.09.2007., Abigail

   moje dijete je još u dnevnom boravku prestalo jesti u školi jer je hrana bila očajna. Primjer dnevnog menija: za doručak kao-kao kolač i čaj, za ručak “juha u šalici” što je zapravo juha od kocke izlivena u šalicu bez rezanaca, povrća ili sl., a nakon toga tijesto s čokoladom (na kuhano tijesto si djeca posipaju kakao). Popodne još užina naranča i kroasan… Uglavnom mi smo dijete i dalje slali u boravak, obavezno je doručkovao kod kuće, a u školu je nosio i ručak i užinu na opće zgražavnje učiteljice i ostalih roditelja. Neki su roditelji mislili da ne radim kada stignem djetetu svaki dan spremati hranu, ali to nije točno, I muž i ja radimo puno radno vrijeme i imamo još jedne dijete u vrtiću, ali nikad mi nije bilo teško složiti ručak za dijete. Sada više ne ide u boravak i dok većina djece i dalje ruča u školi prije ili poslije nastave, on si doma sam podgrije ručak koji spremim dan ranije. Istina da nekad nisam znala što bih mu pripremila jer on voli svaki dan nešto drugo, ali u najtežim situacijama bi mu spakirala Rio mare salatu i neko integralno pecivo i to bi s užitkom jeo. Radila sam mu sendviče u lepinjama koje sam pekla doma, a u njih sam stavljala tofu, piletinu, tunu, zatim ribanu mrkvu, zelenu salatu i sl., pekla sam slane muffine, bilo je i raznih salata s tjesteninom ili rižom+povrće, meso, tuna, leća; voli sushi pa je nekad tražio da mu i to spremim iako nisam voljela slati takvu hranu(iako ju jedemo doma)da ga ne smatraju čudakom (te ne jede u školi, te jede čudnu hranu..). Učiteljica je svaki dan gledala što ima za ručak, a jednom je u sendviču imao klice alfe-alfe koje sam uzgojila na prozorskoj dasci…došao je doma ponosan jer ga je učiteljica pitala što jede pa me kontaktirala da joj dam savjet kako da i ona to uzgaja..Uvijek je nosio i voće, voli ga pa sam bila sigurna da će ga pojesti…Mislim da je sreća u svemu tome da je moje dijete pomalo “egzibicionist” i voli biti u centru pažnje i drugačiji od drugih. Da nije tako, da ga je ta njegova hrana odvajala od prijatelja u negativnom smislu, ne bih ustrajala na tome da ju nosi…

6. #6 03.09.2007., tracy

   Ponekad imam osjećaj da trčim na mjestu. Probala sam s home made pecivima svih oblika i sadržaja, muffinima slanim i slatkim, keksima, slanim štapićima, šarenim salatama, neobično izrezanim voćem, makrobiotikom, juhama. rezultat je bio jedan glasni WOW!!! kad je neki Thomas u razredu iz plastičnog lunch boxa izvukao komad bijelog kruha (od onih koji traju dva mjeseca, pa ti misli kako) namazan prst debelim slojem kikiriki maslaca u koji su bili ugurani Smarties bomboni svih boja! Kako da se borim protiv Thomasove mame (ili tate) i njihove bezgranične mašte?

7. #7 03.09.2007., Milicza

   Digni ruke, draga Tracy,protiv takvih roditelja nemaš šanse,ali znaš što,tješi se onom narodnom:”Jabuka ne pada daleko od stabla”.
   Ja sa grčevito držim kuhanja kod kuće,spremanja zimnice,posjećujem redovito recepte koji mi se svide,novosti u kuhinji,ponekad nešto i sama uzgojim,kontroliram porijeklo i tako to,a shopping centri su nas uvjerili da nam trebaju stvari koje uopće ne trebamo.Djeca jedu junk-food od najranijeg djetinjstva,kako i ne bi, kad roditelji izlaskom sa djecom smatraju odlazak u mall i jelo tamo.Pitam se koliko te djece je vidjelo pripremu hrane kod kuće,ali ono od početka,zamijesiš tijeso,ispečeš kruh…Pa već i neke moje kolegice na faksu nisu mogle doći k sebi od čuđenja da se majoneza može napraviti kod kuće!Ne živciraj se.Ponekad nisam ni gledala što i kako radi moja mama,a sigurna sam da radim isto kao ona.

8. #8 03.09.2007., MurtilaFjora

   Ništa mi nije jasno!
   Ovaj tjedan imaju nastavu od 11.30 do 13.00 a moram spakirat jelo i napitak. Što će joj to ako će doma marendat prije, a ručat poslije toga? Pokušala sam je nagovorit na jabuku (ne zaboravimo, luda je za voćem!) kao pandam i jelu i piću, al ona šizi i nabraja mi tko sve jede krafne. Pred spavanje smo utanačile sendvič od rižinih kolutića i domaći sok, uz jabuku, dakako, al me strah da će taj dogovor preživjeti sutrašnji odlazak na nastavu…

9. #9 04.09.2007., Milicza

   Barem nemaš Thomasove inventivne roditelje na grbači,pojest će ona tu jabuku,kad tad.

10. #10 04.09.2007., Abigail

    srećom kod nas u školi roditelji “nemaju” čak ni toliko vremena da naprave sendvič kao Thomasovi roditelji…

11. #11 04.09.2007., anamari

    Imamo sreće da u školi imamo dobro organizirani ručak i marendu, jedini problem je u tome što nije organizirano u prvom tjednu nastave. Djeca najviše vole (naravno) pizu, koju mogu kupiti uz put, ali ja pokušavam prije posla spakirati domaći sendvič i komad voća, a za ručak skuham maneštricu ili juhu bogatu mesom i povrćem, pa im ostavim u termosici za hranu. Trudim se da se u frižideru uvijek nađe i jogurta i nekog voća koje oni vole, pa neka se sami posluže.

12. #12 06.09.2007., andreja

    Drage mame, slažem se s vama da je teorija jedno a praksa ispada sasvim drugačija. Kako se mi nosimo s raznim Thomasima koji umjesto voća nose grickalice i svakakve čokoladice… ? Jednostavno djeci, iz dana u dan, od malena (prava profi deformacija ;)) doslovno tupim, što je zdravo i zašto je baš to zdravo (npr. ima vitamina koji su dobri za lijepu kožu, omega kiseline za bolje pamćenje gradiva …i sl., mogućnosti su nebrojene). Trudim se, što je moguće češće, djeci pokazati kako se priprema domaća hrana, kako se biraju namirnice na placu i sl. ali ih nikad ih ne silim da jedu nešto I što kategorički odbijaju. Srećom uvriježila se navika da se svakog jela uvijek može probati barem dvije- tri žlice (ili griza). A i nikada im ne branim grickalice, čokoladice, hambije…pa im do njih nije pretjerano stalo.
    Malo po malo, s vremenom, djeca su počela sama razmišljati o onome što jedu “kao o dobrom ili lošem gorivu za ljudski auto”. A klinci bi ipak radije izabrali brzu jurilicu koja ne kašljuca i zastajkuje putem.
    Da skratim, u ovo (pred)pubertetsko doba postaje im sve važnije kako izgledaju, žele biti brzi, jaki ali ne i debeli (jer vide kako izgledaju prijatelji koji piju puno cole i jede tone čipsova), žele lijepu kožu, sjajnu kosu, mozak koji dobro pamti i itd. I to je karta na koju igram ;), jer u svakoj hrani ima neki sastojak oko kojeg možemo polemizirati.
    Naravno hrana nije samo to, još je možda važnije da jelo bude ukusno i lijepo dekorirano na zgodnom tanjuru. Ne sjećam se da su ikada odbili nešto što ima dobru boju, fini miris, zanimljivi oblik… pa makar bilo i novog okusa. A s vremenom su i sami povezali da se nakon zdravijih namirnica osjećaju bolje i mogu dulje biti aktivni a da ih nakon fast fooda vrlo često boli želudac, pogotovo ako se masnog i slatkog prejedu kasno navečer.
    I kako su ono stari Kinezi rekli: “Samo strpljenje pretvorit će dudovog svilca u svilu.”

13. #13 21.09.2007., LuLa

    Čitam što pišete i ne mogu a da se ne uključim. Još uvijek sam u šoku od nekidan, kada je moja prvašica došla kući i rekla da su za užinu dobili JEDNO ŽIVOTINJSKO CARSTVO. Ljudi pa što je ovo??? Tko se ikada najeo od toga? A na jelovniku je, btw, pisalo – voće. A da ne kažem da se svaki dan trese od gladi kada idemo kući. Naravno, sendvič jede tek tada jer se sramila jesti prije, među djecom. A ako i pojede nešto u školi od onoga što ponese od kuće, to uglavnom podijeli s drugima koji ne nose ništa.
    A imam i pitanje – kakve su to škole ‘nut free’. Kuzim kaj je to, ali nisam imala pojma da to postoji u našim školama. Još sam početnik što se škola tiče.

14. #14 22.09.2007., MurtilaFjora

    dobili smo ponudu školske marende:
    1. sendvič šunka sir (na slici se vidi da je kruh gumen), 2. zalogajčić sa slanim sirom x2 + jogurt, 3. školjka s vanilijom + voće, 4. kroasan s marmeladom + voće, 5. rupčić sa slanim sirom + jabuka, 6. školjka sa slanim sirom + jogurt, 7. piroška s čokoladom + voće, 8. pleter s višnjom + sok, 9. pleter s vanilijom + mlijeko, 10. školjka s vanilijom + sok, 11. krafna s marmeladom x2, 12. rupčić sa slanim sirom + jogurt.
    Znači, osim jelovnika 1 i 11, sve je lisnato tijesto i varijacija na nj. Marenda košta 5 kuna.
    Do sada su dobivale sendviče u rižinim kolutićima il integralnom kruhu, jabuke, banane i sokiće. Starija genijaka je i rižine kolutiće pokušala obložiti majonezom, pa joj je sve isklizalo… Mlađa je našla štos kako sebe utješiti što joj se netko ruga, pitali je da jesul rižini kolutići stiropor, ona se iskesila i rekla da su ukusniji; za jabuku su joj se isto narugali, a ona sutra tražila i jabuku i bananu, ko ih šljivi kad ne znaju!
    Dogovor: prvo pojesti voće il jogurt, onda kolačić, na dan sa sendvičem i krafnama nosi se jabuka od doma (jabuka je ko sok, rekoh ja).

15. #15 22.09.2007., Cuki

    Šta nije jučer na dnevniku bila reportaža o zdravoj prehrani u školama?! Moram priznati da su ove marende koje Murtila spominje napredak od mojih školskih dana (debela feta bijelog kruha s paštetom ili eurokremom i šalica zašećerene vode koju su nazivali čaj) ali ne mogu ne primjetiti kroničan ne dostatak proteina na ovim jelovnicima i previše loših ugljikohidrata i masnoća. Ove obroke o kojima snowwhite priča ne mogu ni komentirati, pa ko bi dao svom djetetu kruh sa šarenim šećernim mrvicama!? Zar je stvarno toliko teško sastaviti uravnotežene jelovnike!?

povratak na vrh