Na trenutke „slave“ sestra i ja bismo se podsjećale kad bi u roditeljskoj spavaćoj sobi dignule kauč i izvadile sačuvana pisma. Kakvih je sve priča i želja tek u njima bilo? A sve je spajala ista spona: ludilo mladosti, hrabrost, entuzijazam i želja za malo slave.
Ah, kako mi je drago što sam danas otvorila Coolku!! Početkom šezdesetih sam pohađala srednju Muzičku, i imala prilike živjeti to doba. Ajme, kad se sjetim radio Luxemburga i "skidanja" Ray Charlsa i drugih hitova, jer se u tu subotu trebao izvesti aktuelni HIT na plesnjaku! Divno doba moje mladosti. Hvala ti na ovom članku
#2 Zagreb je moj grad djetinjstva, mladosti i odrastanja pa su i uspomene iz toga doba ostale u njemu, zauvijek (zacementirane, ha, ha...) No, sve opisano je doživljavala i Rijeka (evo ti Ribice i ona je dala svoj obol tome dobu), kao i Split, Osijek, Beograd, Ljubljana, Sarajevo.....
Mislim, zapravo sam sigurna da je navedena generacija imala ludu sreću biti pionirom revolucionarne mode (minice), muzike (r&r), slobode pristupa životu, oslobođenom dugovjekovne stege. Oni mlađi od nas, neće moći shvatiti što je značilo slušati taj Radio Luxemburg i sl. tj. da je to bilo konačno oslobađanje mladih od stege, nametnutih načela i put u slobodu.
Ajme, Umagica, i ja sam peglala šiške sa peglom, slušala radio L, htjele osnovati sastav u 7.razredu,a minice, borba s mamom da sašije kraće, a školske kute, žurim sad nekamo, još ću jedamput pročitati....
Riba, vi ste iz Rijeke dolazili u Opatiju i Lovran:Klub 72, Arkade, Mimi, ja par puta samo bila u Rijeci: Palach, Nafta ...
Krasan članak, mladost, ludost, i živa istina, svi mi želimo i čeznemo za trenutkom slave ili barem njenim dodirom. A riječ forcimer podsjetila me na najljepše dječje igre baš u tom ''kutku'' bakinog doma
Je li da sam u pravu? Nema tog subjekta koji ne poželi barem malo slave: za sebe, djecu, muža, za svoje kreacije...? Mladost; divnog li doba, kad misliš da možeš sve, imaš entuzijazam ali nemaš iskustvo, a onda kad to možeš, više nisi mlad. Zeznuo nas balans prirode.
Kako si nas lijepo vratila u dane mladosti i dane bezbrižnosti iako nam se tada činilo da i nismo baš bezbrižni.Nudile su nam se razne mogućnosti za "slavu" i uspjeh.Neki su malo zakoračili u taj svijet a neki maštaju i danas.Bili su to lijepi daniSmrzavale smo se u minicama dok nam noge nisu utrnule,ali sve za ljepotu...Visili smo na špici u ludim kariranim šiltericama,cvjetnim košuljama Antoankama,obilazili plesnjake,slušali živu glazbu,čekali da nas simpatija odabere za ples,navijali gramofone po cijeli dan,skupljali ploče poznatih pjevača,uživali kao što kažeš 100 na sat.....
Ha, ha na te sam šilterice mislila. A la Donovanke (sjeća li se itko još Donovana?), imala sam neku smeđu, čini mi se. A tek one lude gitarijade gore na Šalati?? U meni je sve kliktalo i kipjelo od života, od želje da budem u isto vrijeme - svugdje. Nisam spomenula Hrvojevu, Tucmana i sl. jer sam više dala osvrt na cijelo okruženje s malim naglaskom na grad moje mladosti i ludosti...
Želja za trenutkom slave držala me u drugom i trećem Ekonomske sredinom 70-tih kad sam sa čoporom "drugarica" iz razreda htjela osnovat plesni ansambl ... joooj naših proba po sobama i izluđivanja roditelja glasnom muzikom ...
O da.... sličan mojem, samo s tom razlikom što ste vi barem nešto radile u tom pravcu, a mi, k'o tri bukve, ništa. Ništa uložile, ništa napravile, ništa ni ostvarile.
Prvo se setim kako sam hipnotisano gledala u srebrne čarape koje je imala jedna devojka na igranci.Pa "vruće pantalonice"od brokata,mini suknja na vojničke čizme i maksi kaput.Često pomislim da smo mi imali najlepšu mladost,da je tada bila najlepša muzika,najlepša moda,najbolje žurke,najbolji filmovi,ma sve je bilo naj(iz našeg ugla).
Hvala za članak. tp://www.youtube.com/watch?v=mmdPQp6Jcdk&feature=related
Boze, koja su to lijepa vremena bila .... ah, draga moja Umag, tako bih rado otvorila pisma, moje spomenare, kutiju sa starim plocama ... al' sve je izgorilo .... proceprkacu malo po srcu, mozda ti javim sta sam nasla ... poljubac za ovu divnu pisaniju :)
Jučer sam na kratko vidjela tvoju priču, ali ostavila sam je "po strani" da je mogu kasnije lagano i u miru pročitati. Jer, tvoje priče zaslužuju da ih se čita sa puno pažnje. Prelijepa je i ova, i mene je vratila u neke moje dane "ponosa i slave", kad sam mislila da mogu pokoriti, ako ne svijet, a ono barem grad. Bila su to lijepa vremena, hvala ti
Tavučice, moje uspomene nisu izgorjele (u fizičkom smislu) ali ih je prekrila prašina neke druge vrste (u roditeljskoj kući osim tišine, vlage i zatvorenih vrata nema ničega, pa ni želje da se otklopi kakva "kutija) ali u srcu, to da, i u tvojem i u mojem...
Cure moje, moja (ili okolo moja) generacijo, garantiram vam da smo imale i najljepšu i najluđu mladost jer je sve bilo - prvi puta i to ne samo nama već i inače....
Vauu, kamo si nas odvela.....Draga Umag-280, kako si lepo , doživeto napisala ovaj članak.Ja sam se našla potpuno ovdje, baš tako, kot je Sephia napisala.
Ma ja mislim, da onaj koji nije bio mlad u tom razdoblju, u to vreme, žao nezna što je ova prava, najlepša, najludija a i najsvobodnija , ova prava mladost. Sretna sam, da sam bila tada mlada......a sad i bogatija za sječanja koji ostaju...večno
Nisam Slavi spomenula niti (meni posebno drage) Kameleone (s moje sadašnje geografske točke sad bi bili susjedi) koji su "prašili" na gitarijadama u Zagrebu. Kako su bili močni, kako dobri? Sjećam se njihovog pjevača ( ali ne i njegovog imena) i Tonija S. iz Robota koji su nam svima priredili višesatni dvoboj/spektakl. Bilo je bacanja i valjanja po pozornici, gitare su "pucale" a mi ispraznili sve ispušne ventile i dobro se proveli.
I ja mislim da ste imali najljepšu mladost, kad slušam priče od tate i svekrve i kad vidim žar u njihovim očima o slavnim bezbrižnim danima i muzici koju ste slušali......prekrasan članak
Ha, ha.... sad već imam viziju (i sebe i tvojih) kako, kao ostarjeli hipiji s cvijećem u kosi i sjajem u očima, lelujamo na neku psihodeličnu mjuzu. No, dijelim tvoju konstataciju. Tada se doista zbilo NEŠTO posebno. Treba samo poslušati (odgledati) sudionike Woodstocka koji nakon 40 godina s jednakim žarom pričaju o posebnom dijelu svojega života.
Možda je to posebno bio onaj osjećaj revolucionarnosti, nova muzika, nova odjeća, nove frizure, drukčije ponašanje, moja djeca SADA slušaju tu neku staru glazbu i pitaju me jesam li slušala Dylana i sl...
Jednom prijatelju iz gimnazije je otac plovio i donio iz USA LP ploče Led Zepellin, Blood Sweat and Tears, CC Revival, to smo pobožno slušali, inače bio je vremenski odmak od više mjeseci dok bi neke nove snimke prešle Atlantik a da ne spominjem "željeznu" zavjesu.
Daaaa, traperice, one prave, a ne ove polulasteksice u kojima je zimi hladno, a ljeti vruće. Prva ih je (u obitelji) dobila baš moja sestra, a baka bi ih prala ribačom četkom.
Pročitaj tati Bo, vjerojatno će se sjetiti onih koji su njemu obilježili mladost toga doba, a pogled će mu blistati .
E, slava, slava cini mi se da je zelja za istom prisutna kod svih generacija, a i ne traje samo kroz doba adolescencije... Da li to kasnije zovemo ambicija...? Da li nam u poznijim godinama ostaju samo secanja...?
Kao i uvek vrlo, vrlo zanimljiv clanak i od zaborava istrgnut mastovit dogadjaj, sa divnim secanjima na jedno kreativno vreme....
Sephia, a i mene nekako odmah asociralo na smrzavanje: suknja mini,rolka tanka, kaput maksi sa dubokim slicom, cizme -tanak dzon (one sa debelim, dosle malo kasnije),vetar duva, propuh na sve strane...bilo je i lepih letnih, leprsavih boja i dana...
Setih se i: Indexsi, Dinamiti, Beatlesi, Jenis Joplin, Doorsi..Taj Luxemburg cas se cuje, cas se gubi... filmova Blow-Up, Bonnie and Clyde...
Lepo je kada covek masta, zeli da promeni... nada se, ima puno neostvarenih zelja, ide napred... oh, kakve sve asocijacije probudi clanak u meni, naravno lepe...
Da, draga Umag, Kameleoni koji su tad stvarno stigli do zvezdništva,slave, bili su generacijski bend: Danilo Kocjančič, Jadran Ogrin,Tulio Furlanić -bobni, Marijan Maliković solo kitara, Vanja Valić.......
Sjaj izgubljene ljubavi...,Looking for me, La Felicita...
KaMi... sjetih se i ja scene ulazaka u tramvaj; zima, snijeg, minica i maksi kaput kojem je dio, zbog brzine ulaska,bolje rečeno utrčavanja, ostao vani vijoriti, a ja se ne mogu maknuti od vrata, ha, ha...
Siluete, Elipse, Lutalice, Izohipse..... još neka sjećanja, a Dinamiti su žarili i palili (nakon Osijeka) na zagrebačkim Krugama i dok je onaj bubnjar (Ratko Divjak) činio čuda ja sam oči gubila na Bočeku .
Slažem se Arašiću, slava ili utrka za njom je vražja stvar, bilo gdje i bilo u čemu.
Da nisam naišla na ovu brankinu sliku promakao bi mi ovaj predivan članak
Sjećam se priča mojih roditelja koje datiraju iz tog doba i uvijek im pomalo bila zavidna jer su živjeli u "pravo" vrijeme i imali privilegiju biti dio toga
I uvijek sam se (kao dijete) pitala zašto na našem starom radio aparatu piše Radio Luxemburg
Ali onda kasnije kad sam imala 17,bilo mi je jako drago što sam baš tada poznavala dečka koji je osnovao band i pozvao mene-da baš mene da im budem pjevačica Ajme ponosa i sreće Ali samo smo postali a ne i opstali,no to nam uopće nije bilo važno-bilo je važno dobro se zabaviti i uživati u muziciranju pa makar i u podrumu daleko od publike-osim susjeda koji su jedva čekali da prestanemo stvarati buku
E da,zvali smo se "Nera" po boxer kujici prijatelja iz banda
Haha Vesna moja, ti mene uvijek pogodis u srce. Sjetila sam se komsije i njegovog sastava. Otac mu radio u Njemackoj i donio mu elektricnu gitaru. Poslije stigla dvojica njegovig rodjaka sa svojim gitarama, svirali nam po podrumima i komsijskim supama, sve se orilo, a mi mlade curice otvorenih usta ih gledali, kakvi Bitlsi mi smo imali nase stvarne svirace,,, a tek dugi crni kapiti sa crvenom postavom a tek minica, jos malo porvrnuta za jedan pojas( jer mama nije dala krace),,,koja vremena.
Poslije sve ponovo prozivljeno, sin hoce gitaru i zaradio neke pare i naravno kupio gitaru, sa svojim drugovima osnovali sastav "Star System" bilo i par koncerata po nekim domovima kulture, izmedju prijatelja i familije se naslo i neke publike,,,sada u kuci stoje tri gitare i ponekad nesto odsvira na klasicnoj za njegovu dusu! Umagice divna si uvijek pogodis u "damar" kako kazu u Bosni!!!
Veseli me kad vidim da nas vežu iste uspomene. Neposredno Ili posredno, kao kod mlađih čiji su pak roditelji bili "stigmatizirani" r&r.
Nekih godinu i pol, preko puta naše zgrade u garaži privatne kuće, naši mladi susjedi svakodnevno vježbaju na instrumentima. Koliko sam samo pokušaja slušala, Pink Floyd, Rolling Stones.... (zanimljivo, sve stara garda?!) i dok se poneki susjedi bune, ja - uživam. Svjedeno što su još nevješti, svejedno što iste dionice slušam od 17 do 20 sati, ja - uživam.To sam rekla i mami jednog od njih. I tada mi je žao što mi nismo bile upornije i negdje se uklopile, bilo glasom bilo vještinom svirke. Ali trebalo je i nešto više od oglasa, trebalo je zagristi, pravo. E to nismo.
Ej, Branka, ti crni kaputi sa crvenom podstavom....i ja imala takav, morala je biti "šok" kombinacija, he, he... Divna, divna, predivna vremena. Drago mi je da sam i ja bila dio njih.
Kad gledam mlade oko sebe, moram priznati, ne vidim im onaj (naš) žar u očima koji je pokazatelj želje za istraživanjem. Ovdje se određujem samo na spomenute stvari u članku. Kao da im je sve dato "na tanjuru" pa tek slušam kako se utrkuju tko će imati bolje i sofisticiranije stvarčice. Mi smo bili godinama iza "željezne zavjese" ne samo politički već i kulturološki.A kad su se vrata otvorila... možda je sve izgledalo ljepše nego što je trebalo biti,no bio je to na neki način znak za ulazak u slobodu, koju smo prodisali zaista punim plućima i otvorili put onima iza sebe.
Svaka njima čast danas, zaista imaju sve, ali sjećanja na ovakva vremena iz vašeg članka, to je neponovljivo.To je ono što oni nikada neće spoznati, upravo zato jer imaju slobodu od rođenja i priušteno im je sve! A vi bi draga Vesna imali svoj sastav, svoje pjesme, ali kobna je bila greška bake koja potjera "menadžera", zar ne? I kod mog sina el. gitara, zvučnici, pojačala, čuda, tu i tamo zasvira nešto, dodirne mi dušu uspomenom na dane mladosti...
Svasta smo komentarisali ispod clanka-evocirali svoje i tudje uspomene, ali nismo komentarisali fotografiju sa pocetka clanka. A, na istoj se nalaze tri lepe i vrlo, vrlo sik odevene mlade dame, koje ne bi bile demode da sad sidju sa slike Drago mi je da je clanak dobio malu slatku crvenu...
Draga Pompom (smajlićiiii!!!!) jadni je i istjerani menadžer bio ona posljednja kap koja se prelila preko bakine čaše, sve ostalo je znak upitnika. Bismo li stvarno nešto učinile ili bi stvar propala, samo kasnije, pitanje je. I slažem se sa konstatacijom da je današnjim mladima, djeci zapravo, sve dopušteno od trenutka dolaska na svijet, no, po mom sudu takva situacija zna dovesti do bumerang reakcije, pa se roditelji čude što se to desilo da im djeca ne slušaju nikoga.
Hvala KaMi, ja sam prva s desne strane, prst mi je zamotan jer sam ga ozlijedila radeći linorez, a u rukama, jasno, Plavi vijesnik.
Iako nisam bila dio tog vremena (rodena sam pocetkom sedamdesetih) iz nekog me je razloga oduvijek privlacila glazba i film iz ranijih godina...i uvijek i opet cu radije poslusati stare, dobre stvari i evergreene nego ovo sto danas nazivaju muzikom...i pogledati dobar stari crno-bijeli klasik filmske umjetnosti...
Jako mi se svidio clanak, volim Tvoj stil pisanja i bas sam uzivala citajuci ga... eh, da, Pero Zlatar...njegove "Sarmere bez pokrica" imam doma i s vremena na vrijeme ih opet i opet iscitam...lijep pozdrav...
Jako lijep članak i još ljepša vremena! Sjećam se mog rođaka koji je bio nešto stariji od mene i mojih sestara , pa bi nas oduševljavao svojim pričama, "puštanja ploča" i kasnog slušanja radio Luxemburga. On je tad već bio maturat a ja klinka od 10-ak godina, upijala svaku njegovu riječ, pjesmu, zgodu-nezgodu a tek kad je na ljeto došao iz Rijeke (tamo je živio) u novim Levisicama, mislila sam da neću preživiti dok tata ne dođe sa broda i donese mi iste. Moram reći da sam ih dobila al 2 broja veće ( za svaki slučaj) i lila sam "krokodilske" suze jer ih nisam odmah mogla nositi.
Kultni filmovi iz tog razdoblja koji su mi ostali u sjećanju: "Diplomac" iz '67. sa odličnom radnjom i još boljom muzikom Simona & Garafunkela (Mrs Robinson kao glavna numera), neodoljivi i sto puta odgledani "Odiseja u svemiru" iz '68. i ništa manje "Farenheit", animirani uz Beatlese "Yellow Submarine"... a za one nježnih osjećaja "Doktor Živago" iz '65, "Kako je Grinch ukrao Božić.." Što se kinematografije tiče, 70-te su bile daleko plodnije i meni zanimljivije.
Muzika i moda su zato preokrenule svijet naglavačke.
Lipa moja Zavajunčice, tata je mislio kao i svaki roditelj djeteta (pogotovo su muški tome skloni), kupi djetetu 2-3 broja veću odjeću, ionako će za tili čas stati u nju. Mama ih je trebala staviti na kuhanje par puta možda bi se stisle dovoljno
Sa malim vremenskim odmakom članak je pročitao i moj suprug..........i njega je članak vratio u djetinjstvo i mladost u Zagrebu i u vrijeme kada ga je za cijeli život „zarazio“ Glenn Miller sa svojim „Kotačima“ i ostalim besmrtnm melodijama.......
Umag-0280
© Podravka d.d. 2003.—2012.
48 komentara do sada…
Ah, kako mi je drago što sam danas otvorila Coolku!!
Početkom šezdesetih sam pohađala srednju Muzičku, i imala prilike živjeti to doba. Ajme, kad se sjetim radio Luxemburga i "skidanja" Ray Charlsa i drugih hitova, jer se u tu subotu trebao izvesti aktuelni HIT na plesnjaku! 
Divno doba moje mladosti. Hvala ti na ovom članku 
predobra, saftna, živa priča! i opet Zg
Predobra priča!Baš sam se uživjela!
#2 Zagreb je moj grad djetinjstva, mladosti i odrastanja pa su i uspomene iz toga doba ostale u njemu, zauvijek (zacementirane, ha, ha...) No, sve opisano je doživljavala i Rijeka (evo ti Ribice i ona je dala svoj obol tome dobu), kao i Split, Osijek, Beograd, Ljubljana, Sarajevo.....
Mislim, zapravo sam sigurna da je navedena generacija imala ludu sreću biti pionirom revolucionarne mode (minice), muzike (r&r), slobode pristupa životu, oslobođenom dugovjekovne stege. Oni mlađi od nas, neće moći shvatiti što je značilo slušati taj Radio Luxemburg i sl. tj. da je to bilo konačno oslobađanje mladih od stege, nametnutih načela i put u slobodu.
Ajme, Umagica, i ja sam peglala šiške sa peglom, slušala radio L, htjele osnovati sastav u 7.razredu,a minice, borba s mamom da sašije kraće, a školske kute, žurim sad nekamo, još ću jedamput pročitati....
Riba, vi ste iz Rijeke dolazili u Opatiju i Lovran:Klub 72, Arkade, Mimi, ja par puta samo bila u Rijeci: Palach, Nafta ...
Krasan članak, mladost, ludost, i živa istina, svi mi želimo i čeznemo za trenutkom slave ili barem njenim dodirom. A riječ forcimer podsjetila me na najljepše dječje igre baš u tom ''kutku'' bakinog doma
Je li da sam u pravu? Nema tog subjekta koji ne poželi barem malo slave: za sebe, djecu, muža, za svoje kreacije...? Mladost; divnog li doba, kad misliš da možeš sve, imaš entuzijazam ali nemaš iskustvo, a onda kad to možeš, više nisi mlad. Zeznuo nas balans prirode.
Kako si nas lijepo vratila u dane mladosti i dane bezbrižnosti iako nam se tada činilo da i nismo baš bezbrižni.Nudile su nam se razne mogućnosti za "slavu" i uspjeh.Neki su malo zakoračili u taj svijet a neki maštaju i danas.Bili su to lijepi dani
Smrzavale smo se u minicama dok nam noge nisu utrnule,ali sve za ljepotu...Visili smo na špici u ludim kariranim šiltericama,cvjetnim košuljama Antoankama,obilazili plesnjake,slušali živu glazbu,čekali da nas simpatija odabere za ples,navijali gramofone po cijeli dan,skupljali ploče poznatih pjevača,uživali kao što kažeš 100 na sat.....
lijep članak, volim tvoj stil.. osmjehujem se, mladost je predivna.. zacementirana ostaje u zagrebu.. zauvijek.
Ha, ha na te sam šilterice mislila. A la Donovanke (sjeća li se itko još Donovana?), imala sam neku smeđu, čini mi se. A tek one lude gitarijade gore na Šalati?? U meni je sve kliktalo i kipjelo od života, od želje da budem u isto vrijeme - svugdje. Nisam spomenula Hrvojevu, Tucmana i sl. jer sam više dala osvrt na cijelo okruženje s malim naglaskom na grad moje mladosti i ludosti...
Želja za trenutkom slave držala me u drugom i trećem Ekonomske sredinom 70-tih kad sam sa čoporom "drugarica" iz razreda htjela osnovat plesni ansambl
... joooj naših proba po sobama i izluđivanja roditelja glasnom muzikom 
...
Jel' se vidi moj osmijeh od uva do uva???
O da.... sličan mojem, samo s tom razlikom što ste vi barem nešto radile u tom pravcu, a mi, k'o tri bukve, ništa. Ništa uložile, ništa napravile, ništa ni ostvarile.
Donovan,Adamo,Ket Stivens,Elipse,Siluete....
Prvo se setim kako sam hipnotisano gledala u srebrne čarape koje je imala jedna devojka na igranci.Pa "vruće pantalonice"od brokata,mini suknja na vojničke čizme i maksi kaput.Često pomislim da smo mi imali najlepšu mladost,da je tada bila najlepša muzika,najlepša moda,najbolje žurke,najbolji filmovi,ma sve je bilo naj(iz našeg ugla).
Hvala za članak. tp://www.youtube.com/watch?v=mmdPQp6Jcdk&feature=related
Boze, koja su to lijepa vremena bila .... ah, draga moja Umag, tako bih rado otvorila pisma, moje spomenare, kutiju sa starim plocama ... al' sve je izgorilo .... proceprkacu malo po srcu, mozda ti javim sta sam nasla ... poljubac za ovu divnu pisaniju :)
Jučer sam na kratko vidjela tvoju priču, ali ostavila sam je "po strani" da je mogu kasnije lagano i u miru pročitati. Jer, tvoje priče zaslužuju da ih se čita sa puno pažnje. Prelijepa je i ova, i mene je vratila u neke moje dane "ponosa i slave", kad sam mislila da mogu pokoriti, ako ne svijet, a ono barem grad. Bila su to lijepa vremena, hvala ti
http://www.youtube.com/watch?v=BS8RZsOZ1Dw
Tavučice, moje uspomene nisu izgorjele (u fizičkom smislu) ali ih je prekrila prašina neke druge vrste (u roditeljskoj kući osim tišine, vlage i zatvorenih vrata nema ničega, pa ni želje da se otklopi kakva "kutija) ali u srcu, to da, i u tvojem i u mojem...
Cure moje, moja (ili okolo moja) generacijo, garantiram vam da smo imale i najljepšu i najluđu mladost jer je sve bilo - prvi puta i to ne samo nama već i inače....
Hvala Sephiji i Bikici na podsjećanju na Donovana i Animalse (ako sam dobro kopirala link), aaahhhhhh...
Vauu, kamo si nas odvela.....Draga Umag-280, kako si lepo , doživeto napisala ovaj članak.Ja sam se našla potpuno ovdje, baš tako, kot je Sephia napisala.
Ma ja mislim, da onaj koji nije bio mlad u tom razdoblju, u to vreme, žao nezna što je ova prava, najlepša, najludija a i najsvobodnija , ova prava mladost. Sretna sam, da sam bila tada mlada......a sad i bogatija za sječanja koji ostaju...večno
Nisam Slavi spomenula niti (meni posebno drage) Kameleone (s moje sadašnje geografske točke sad bi bili susjedi) koji su "prašili" na gitarijadama u Zagrebu. Kako su bili močni, kako dobri? Sjećam se njihovog pjevača ( ali ne i njegovog imena) i Tonija S. iz Robota koji su nam svima priredili višesatni dvoboj/spektakl. Bilo je bacanja i valjanja po pozornici, gitare su "pucale" a mi ispraznili sve ispušne ventile i dobro se proveli.
I ja mislim da ste imali najljepšu mladost, kad slušam priče od tate i svekrve i kad vidim žar u njihovim očima o slavnim bezbrižnim danima i muzici koju ste slušali......prekrasan članak
Ha, ha.... sad već imam viziju (i sebe i tvojih) kako, kao ostarjeli hipiji s cvijećem u kosi i sjajem u očima, lelujamo na neku psihodeličnu mjuzu. No, dijelim tvoju konstataciju. Tada se doista zbilo NEŠTO posebno. Treba samo poslušati (odgledati) sudionike Woodstocka koji nakon 40 godina s jednakim žarom pričaju o posebnom dijelu svojega života.
Možda je to posebno bio onaj osjećaj revolucionarnosti, nova muzika, nova odjeća, nove frizure, drukčije ponašanje, moja djeca SADA slušaju tu neku staru glazbu i pitaju me jesam li slušala Dylana i sl...
Jednom prijatelju iz gimnazije je otac plovio i donio iz USA LP ploče Led Zepellin, Blood Sweat and Tears, CC Revival, to smo pobožno slušali, inače bio je vremenski odmak od više mjeseci dok bi neke nove snimke prešle Atlantik a da ne spominjem "željeznu" zavjesu.
Ah, a Brooklin žvakaće, Levisice prave.....
Živjela vaša generacija, jedva čekam da odem sutra do mojih i tati pročitam članak pa će imati o čemu pričati naredne dane
Daaaa, traperice, one prave, a ne ove polulasteksice u kojima je zimi hladno, a ljeti vruće. Prva ih je (u obitelji) dobila baš moja sestra, a baka bi ih prala ribačom četkom.
Pročitaj tati Bo, vjerojatno će se sjetiti onih koji su njemu obilježili mladost toga doba, a pogled će mu blistati
.
E, slava, slava cini mi se da je zelja za istom prisutna kod svih generacija, a i ne traje samo kroz doba adolescencije... Da li to kasnije zovemo ambicija...? Da li nam u poznijim godinama ostaju samo secanja...?
Kao i uvek vrlo, vrlo zanimljiv clanak i od zaborava istrgnut mastovit dogadjaj, sa divnim secanjima na jedno kreativno vreme....
Sephia, a i mene nekako odmah asociralo na smrzavanje: suknja mini,rolka tanka, kaput maksi sa dubokim slicom, cizme -tanak dzon (one sa debelim, dosle malo kasnije),vetar duva, propuh na sve strane...bilo je i lepih letnih, leprsavih boja i dana...
Setih se i: Indexsi, Dinamiti, Beatlesi, Jenis Joplin, Doorsi..Taj Luxemburg cas se cuje, cas se gubi... filmova Blow-Up, Bonnie and Clyde...
Lepo je kada covek masta, zeli da promeni... nada se, ima puno neostvarenih zelja, ide napred... oh, kakve sve asocijacije probudi clanak u meni, naravno lepe...
Nostalgija za tim vremenima, kada je sve bilo puno euforije, bez puno stresa, u mnogočemu su se počele odvijati nove stvari....
Ali slava, da kome ne godi taj laže, pa i ona sasvim malena,
uzmimo npr. SD ili RD, svakom autoru godi priznanje, pa svi čestitaju ....
Pa bih slavu malo gradirao
Slava
Slavica
Slavičica ...
a sve gode ...
Da, muškarci vole Slave, Slavice , Glorije i Slavke....
Da, draga Umag, Kameleoni koji su tad stvarno stigli do zvezdništva,slave, bili su generacijski bend: Danilo Kocjančič, Jadran Ogrin,Tulio Furlanić -bobni, Marijan Maliković solo kitara, Vanja Valić.......
Sjaj izgubljene ljubavi...,Looking for me, La Felicita...
KaMi... sjetih se i ja scene ulazaka u tramvaj; zima, snijeg, minica i maksi kaput kojem je dio, zbog brzine ulaska,bolje rečeno utrčavanja, ostao vani vijoriti, a ja se ne mogu maknuti od vrata, ha, ha...
Siluete, Elipse, Lutalice, Izohipse..... još neka sjećanja, a Dinamiti su žarili i palili (nakon Osijeka) na zagrebačkim Krugama i dok je onaj bubnjar (Ratko Divjak) činio čuda ja sam oči gubila na Bočeku
.
Slažem se Arašiću, slava ili utrka za njom je vražja stvar, bilo gdje i bilo u čemu.
Jako rado se sekam tog vremena!
Hvala na divnom clanku!
Da nisam naišla na ovu brankinu sliku promakao bi mi ovaj predivan članak
Sjećam se priča mojih roditelja koje datiraju iz tog doba i uvijek im pomalo bila zavidna jer su živjeli u "pravo" vrijeme i imali privilegiju biti dio toga
I uvijek sam se (kao dijete) pitala zašto na našem starom radio aparatu piše Radio Luxemburg
Ali onda kasnije kad sam imala 17,bilo mi je jako drago što sam baš tada poznavala dečka koji je osnovao band i pozvao mene-da baš mene da im budem pjevačica
Ajme ponosa i sreće 
Ali samo smo postali a ne i opstali,no to nam uopće nije bilo važno-bilo je važno dobro se zabaviti i uživati u muziciranju pa makar i u podrumu daleko od publike-osim susjeda koji su jedva čekali da prestanemo stvarati buku 
E da,zvali smo se "Nera" po boxer kujici prijatelja iz banda
Haha Vesna moja, ti mene uvijek pogodis u srce. Sjetila sam se komsije i njegovog sastava. Otac mu radio u Njemackoj i donio mu elektricnu gitaru. Poslije stigla dvojica njegovig rodjaka sa svojim gitarama, svirali nam po podrumima i komsijskim supama, sve se orilo, a mi mlade curice otvorenih usta ih gledali, kakvi Bitlsi mi smo imali nase stvarne svirace,,, a tek dugi crni kapiti sa crvenom postavom a tek minica, jos malo porvrnuta za jedan pojas( jer mama nije dala krace),,,koja vremena.
Poslije sve ponovo prozivljeno, sin hoce gitaru i zaradio neke pare i naravno kupio gitaru, sa svojim drugovima osnovali sastav "Star System" bilo i par koncerata po nekim domovima kulture, izmedju prijatelja i familije se naslo i neke publike,,,sada u kuci stoje tri gitare i ponekad nesto odsvira na klasicnoj za njegovu dusu! Umagice divna si uvijek pogodis u "damar" kako kazu u Bosni!!!
Veseli me kad vidim da nas vežu iste uspomene. Neposredno Ili posredno, kao kod mlađih čiji su pak roditelji bili "stigmatizirani" r&r.
Nekih godinu i pol, preko puta naše zgrade u garaži privatne kuće, naši mladi susjedi svakodnevno vježbaju na instrumentima. Koliko sam samo pokušaja slušala, Pink Floyd, Rolling Stones.... (zanimljivo, sve stara garda?!) i dok se poneki susjedi bune, ja - uživam. Svjedeno što su još nevješti, svejedno što iste dionice slušam od 17 do 20 sati, ja - uživam.To sam rekla i mami jednog od njih. I tada mi je žao što mi nismo bile upornije i negdje se uklopile, bilo glasom bilo vještinom svirke. Ali trebalo je i nešto više od oglasa, trebalo je zagristi, pravo. E to nismo.
Ej, Branka, ti crni kaputi sa crvenom podstavom....i ja imala takav, morala je biti "šok" kombinacija, he, he... Divna, divna, predivna vremena. Drago mi je da sam i ja bila dio njih.
Bas je lijepo procitati kako je nekada bilo, sto vas je tada veselilo, zabavljalo...i uzivjeti se u pricu...zamisliti sebe u tom vremenu.
Kad gledam mlade oko sebe, moram priznati, ne vidim im onaj (naš) žar u očima koji je pokazatelj želje za istraživanjem. Ovdje se određujem samo na spomenute stvari u članku. Kao da im je sve dato "na tanjuru" pa tek slušam kako se utrkuju tko će imati bolje i sofisticiranije stvarčice. Mi smo bili godinama iza "željezne zavjese" ne samo politički već i kulturološki.A kad su se vrata otvorila... možda je sve izgledalo ljepše nego što je trebalo biti,no bio je to na neki način znak za ulazak u slobodu, koju smo prodisali zaista punim plućima i otvorili put onima iza sebe.
bas je cool clanak
Svaka njima čast danas, zaista imaju sve, ali sjećanja na ovakva vremena iz vašeg članka, to je neponovljivo.To je ono što oni nikada neće spoznati, upravo zato jer imaju slobodu od rođenja i priušteno im je sve! A vi bi draga Vesna imali svoj sastav, svoje pjesme, ali kobna je bila greška bake koja potjera "menadžera", zar ne? I kod mog sina el. gitara, zvučnici, pojačala, čuda, tu i tamo zasvira nešto, dodirne mi dušu uspomenom na dane mladosti...
Svasta smo komentarisali ispod clanka-evocirali svoje i tudje uspomene, ali nismo komentarisali fotografiju sa pocetka clanka. A, na istoj se nalaze tri lepe i vrlo, vrlo sik odevene mlade dame, koje ne bi bile demode da sad sidju sa slike
Drago mi je da je clanak dobio malu slatku crvenu...
Draga Pompom (smajlićiiii!!!!) jadni je i istjerani menadžer bio ona posljednja kap koja se prelila preko bakine čaše, sve ostalo je znak upitnika. Bismo li stvarno nešto učinile ili bi stvar propala, samo kasnije, pitanje je. I slažem se sa konstatacijom da je današnjim mladima, djeci zapravo, sve dopušteno od trenutka dolaska na svijet, no, po mom sudu takva situacija zna dovesti do bumerang reakcije, pa se roditelji čude što se to desilo da im djeca ne slušaju nikoga.
Hvala KaMi, ja sam prva s desne strane, prst mi je zamotan jer sam ga ozlijedila radeći linorez, a u rukama, jasno, Plavi vijesnik.
Iako nisam bila dio tog vremena (rodena sam pocetkom sedamdesetih) iz nekog me je razloga oduvijek privlacila glazba i film iz ranijih godina...i uvijek i opet cu radije poslusati stare, dobre stvari i evergreene nego ovo sto danas nazivaju muzikom...i pogledati dobar stari crno-bijeli klasik filmske umjetnosti...
Jako mi se svidio clanak, volim Tvoj stil pisanja i bas sam uzivala citajuci ga... eh, da, Pero Zlatar...njegove "Sarmere bez pokrica" imam doma i s vremena na vrijeme ih opet i opet iscitam...lijep pozdrav...
Jako lijep članak i još ljepša vremena! Sjećam se mog rođaka koji je bio nešto stariji od mene i mojih sestara , pa bi nas oduševljavao svojim pričama, "puštanja ploča" i kasnog slušanja radio Luxemburga. On je tad već bio maturat a ja klinka od 10-ak godina, upijala svaku njegovu riječ, pjesmu, zgodu-nezgodu a tek kad je na ljeto došao iz Rijeke (tamo je živio) u novim Levisicama, mislila sam da neću preživiti dok tata ne dođe sa broda i donese mi iste. Moram reći da sam ih dobila al 2 broja veće ( za svaki slučaj) i lila sam "krokodilske" suze jer ih nisam odmah mogla nositi.
Hvala ti draga na još jednom divnom članku !
Kultni filmovi iz tog razdoblja koji su mi ostali u sjećanju: "Diplomac" iz '67. sa odličnom radnjom i još boljom muzikom Simona & Garafunkela (Mrs Robinson kao glavna numera), neodoljivi i sto puta odgledani "Odiseja u svemiru" iz '68. i ništa manje "Farenheit", animirani uz Beatlese "Yellow Submarine"... a za one nježnih osjećaja "Doktor Živago" iz '65, "Kako je Grinch ukrao Božić.." Što se kinematografije tiče, 70-te su bile daleko plodnije i meni zanimljivije.
Muzika i moda su zato preokrenule svijet naglavačke.
Lipa moja Zavajunčice, tata je mislio kao i svaki roditelj djeteta (pogotovo su muški tome skloni), kupi djetetu 2-3 broja veću odjeću, ionako će za tili čas stati u nju. Mama ih je trebala staviti na kuhanje par puta možda bi se stisle dovoljno
Sa malim vremenskim odmakom članak je pročitao i moj suprug..........i njega je članak vratio u djetinjstvo i mladost u Zagrebu i u vrijeme kada ga je za cijeli život „zarazio“ Glenn Miller sa svojim „Kotačima“ i ostalim besmrtnm melodijama.......