Tri kralja – završetak božićnog blagovanja

I taj dvanaesti, kao posljednji od božićnih dana, kada se i posljednji put po običaju palila božićna svijeća ili ranije panj badnjak, pripada posebnome razdoblju u narodnim običajima i u obiteljskome životu i protjecao je po unaprijed zadanim "propisima".

To vrijeme u godini kada je, zimi, bilo najmanje posla te se najbolje jelo i uživalo u trudu uloženome u zemlju i blago.

Božić, primjerice, okuplja obitelj i tada se, osim simboličnih čestitara, nije odlazilo u goste. Na drugi dan Božića, Sv. Stjepana, izmjenjivali su čestitare prijatelji i rođaci. Na treći dan, Sv. Ivana, iz kuće se iznosila slama, a na četvrti dan, Herodovo ili Roduševo, simbolično se u spomen nevinoj dječici što je pobijena u Herodovu traženju konkurentskoga, novoga kralja, tek rođena Isusa, i tako redom. Na Novu su se godinu, kao Malome Božiću, uglavnom ponavljali božićni rituali kako bi se zazvali sreća, zdravlje i plodnost.

Koledanje

I u modernome vremenu upravo se u tome vremenu blagoslove kuće, ide "z križecom", te im i danas na vrata svećenik kredom ispisuje ili lijepi natpis uz oznaku godine i monograme imena triju biblijskih kraljeva. No, još su ponegdje živi običaji ne samo predkršćanskih čestitara, koledara, i lijepih koledanja, nego i čestitanja od kuće do kuće dječaka i mladića preodjevenih u tri kralja, u čast onih biblijskih Gašpara, Melkiora i Baltazara, uz niz božićnih prigodnica, uprizorenja vezanih uz rođenje maloga Boga. U mnogim su ih krajevima zvali i zvjezdarima jer su se ponegdje uistinu urešavali osvijetljenom zvijezdom poput betlehemske repatice. Tih božićnih dana pjevaju se starinske nabožne pjesme "Narodil nam se kralj nebeski", "Tri kralja jahahu", "U se vrime godišća"…

Zanimljivo je da su čestitari skupljali i darove, a osim (rjeđe) novca, najčešće je to, uz nazdravljanje ponajprije kuhanim vinom i rakijom, bila hrana. Naravno, uglavnom zimska, svečana, odnosno ostaci s božićnog stola. Tada su uistinu pri kraju i svečane pečenke i svečani kolači, bilo sitni suhi, bilo svečane, krasno ukrašene bogate dizane pogače, ali i jabuke božićnice, orasi, naranče, suhe šljive…

Blagoslivanje vode

I danas se u tome vremenu blagoslove kuće, ide "z križecom", te na vrata svećenik kredom ispisuje lijepi natpis uz oznaku godine.

Etnološka istraživanja spominju brojne običaje svojevrsnih čaranja vodom, što se izdaleka običajno povezuju s krštenjem i židovskim obrezivanjem. Mjestimice se javljaju uz Božić i Novu godinu, kada se s bunara u kuću ujutro donosila voda, koja bi se blagoslovila pa su se njome škropili kuća, staja, blago, dvorište, oranice, vinogradi…

No, upravo uoči ili na sam blagdan Tri kralja iz crkve bi se donosila sveta voda te bi se njome svetilo odmah ili kasnije po potrebi. Tri su kralja u južnim krajevima Hrvatske zacijelo odatle i nazivana Vodokršćem jer su u Poljicama, Retkovcima, jednako kao i međimurskome Svetom Martinu, posavskome Trebarjevu ili slavonskome Otoku (odakle sve potječu zapisi o tome stari najmanje stotinu godina) pred crkvu donosili vjedra vode, a svećenik bi u svako spustio malo blagoslovljene soli i križić pritom se moleći. Poslije bi se tom vodom, kao i onom što se blagoslovila kod kuće, blagoslovilo polja i vinograde, kuću, zemlju, štale i svinjce, živad, peć, vatru…

Kraj i početak

Prije nego što su patentirana plastična i razna druga ekološka božićna drvca, upravo se na blagdan Sveta tri kralja, odnosno Bogojavljenje, ono iznosilo iz kuće ili stana. Svečano bi se skidali ukrasi i spremali za idući Božić, a tada bi otpočinjao proljetni ciklus narodnih običaja. Iako su to dani nesputanog ludovanja i poklada, znalci tvrde kako u iduća dva mjeseca u narodnim običajima u nas jedva da i postoji značajniji dan i značajniji običaj.

Tako i na stolu nastupa neko međuvrijeme između prošle adventske radosti i obilja i predstojeće korizmene smjernosti i ustezanja. Ionako su se tijekom cijelog prosinca naposmjenjivali dani koji, gotovo zapovijedano (jer se po njima pretkazuje cijela predstojeća kalendarska godina) moraju biti svojevrsni rog obilja, finale prethodne godine, između kojih i pokoji predah, post. Tako su se religija i nutricionistika na temelju tisućljetnoga iskustva vrlo praktično sjajno preplele. Bilo je to vrijeme u godini kada je, zimi, bilo najmanje posla te se najviše i najbolje jelo, odnosno – kao u biblijska vremena – uživalo u trudu uloženome u zemlju i blago.

Autor: Božica Brkan, književnica i novinarka

Književnica i novinarka, koja je objavila knjige feljtona Enciklopedija špeceraja, kajkavskih pjesama Vetrenica ili obiteljska arheologija i roman Lift ili politička melodrama, a koautorica je i mnogih kuharica.