1
hihi, ovo me podsjetilo na spremanje moje prve paste upravo na ovakav nacin! niko mi nije rekao da treba vodu prvo pustiti da prokljuca pa tek tad istresti pastu…moje prvo iskustvo, moj prvi pokusaj sa samo jedanaest godina, zavrsio je u kanti za smece…
......a onda je doslo vrijeme kad smo zbog neimanja elektricne energije morali spremati pastu upravo na nacin opisan u tvom clanku…
ko bi rekao da ce to danas postati “hot” ili “hit” prijedlog u kuhinji!
tracy, hvala za lijep clanak!
2
ja kad pravim umak, stavim malo vise vode u njega i u tom umaku kuham tjesteninu bas onoliko koliko treba, bude divno …. recimo puno bolje nego kad ju zasebno kuham :) ustedim i vrijeme i energiju :)
4
Amerikanci i njihove ideje?! Na kraju balade će potrošnja energenata i dalje biti (pre)visoka, pašta kao i niz jela na tanjurima običnog građanstva bezukusna, a oni koji si to mogu priuštiti (mjesto i novac) plaćat će i dalje u talijanskim restoranima velike račune za istinsko uživanje u pašti skuhanoj na talijanski načinn.
Moj doprinos uštedi energije je kuhanje pašte ( u puno slane, kipuće vode) do ključanja. nakon toga ugasim štednjak, pokrijem lonac i ostavim paštu u vodi. Za 10-tak minuta taman je al dente. I ukusna.
Vodu u kojoj se kuhala pašta koristima za juhu
koja je OK.
6
Umag-0280, slažem se s tobom i moj postupak je isti, inače moja baka je bila Italijanka pa sam od nje to i naučila, možda je u Americi drugačiji sastav testenine pa može i tako kako je navedeno gore u tekstu.
7
Kuvam testeninu u slanoj kljucaloj vodi kojoj dodam nekoliko kapi ulja, kuvam uvek koji minut manje nego sto pise na uputstvu.Kad sklonim sa ringle dodam casu hladne vode i ostavim 5-10 minuta, onda procedim.Ovo za hladnu vodu sam negde davno procitala, ne znam sta se postize time, ali mi je uvek testenina odlicna.Naravno, iskljucivo kupujem italijansku, ne moze se porediti ni sa jednom drugom.A sto se amerikanaca i njihovih saveta tice, daleko im lepa kuca!
8
vidis to za hladnu vodu cu bas probati… inace ne bi se slozila da je samo talijanska tjestenina ok, ja kupujem bas nasu tjesteninu i izvanredna je… istrani imaju super tjesteninu
9
Volim tjesteninu i rado pročitam svaku zanimljivost vezanu za nju.
Kuham ju u puno slane ključale vode, s malo ulja, na način kao i Umag.
Umag hvala na ideji za supu!
A Tracy hvala na još jednom zanimljivom članku!
11
Hvala za još jedan zanimljiv članak…...lijepo je pročitati tuđa iskustva, no ostat ću dalje na svom tradicionalnom načinu kuhanja tjestenine…................
12
Kad spremam testeninu u Zepter posudi prvo napravim umak koji bude malo redji. Dodam testeninu, prokljuca kratko i iskljucim ringlu. Posudu ostavim na ringli 10 minuta. Nakon toga serviram. Testenina nabubri, upije dovoljno umaka, ali ga i ostane. Koristim domacu testeninu od durum brasna i odlicna je!
13
#7 i #8 – hladna voda je šokira i ne lijepi se, nema šanse ni da bude raskuhana na taj način. isto i sa njokima, knedlicama, itd.
radim isto i uvijek imam super paštu ;-)
i domaći rezanci su mi bolji na taj način….
14
tracy , slatko si me nasmijala kad si rekla da su italijanima , strani jezici , spansko selo .
Moje iskustvo sa domacom tjesteninom (Hrvatska ) je odlicno , treba je samo malo manje kuhat i ostane odlicna.
Hladnu vodu dodajem kad trebam da zaustavim daljnje kuhanje tjestenine ( kad je spremam za salatu )
Ulje nikad ne koristim , i ne ljepi se ni talijanska ni nasa .
A sto da recem o kuhanju tjestenine u hladnoj vodi i amerima …........ajme meni
15
što reći… pročitala sam…nisam htjela ništa napisati… pita me Saša je si li pročitala..kažem jesam i dodam..američka posla… idu mi na živce.. ekologija.. staklenici… radit ću onako kako sam i do sada radila… voda ..dosta ..koliko ..nisam mjerila.. sol i kada proključa ,stavi i kuhaj…. volim al dente..probam ..ne cijedim… ovdje na moru naučila sam da se tjestenina može direktno staviti u toč i zajedno dinstati ..imam jedan takva recept..crna manistra,,prste za polizati..da mi je netko ranije rekao da se može tako raditi rekla bih, ti radi tako , ja ću po svome..ovo sam prihvatila..a amerima ostavljam da prave kako hoće..
16
dobar članak, no moja mila bi se okrenula u grobu, ko i lidijina baka.. u našoj mediteranskoj tradiciji je da se tjestenina kuha u ključaloj vodi i to puno nje, da se je šokira hladnom vodom i da malo vode od kuhanja stavi u šug… i najbolja je tako.. slažem se da treba biti otvorenog duha i probati sve, no tjestenina je jedna od svetinja.. nju sama pravim i ne odričem se lako starih provjerenih, uspješnih navika.. možda sam ipak u nekim stvarima konzervativna.. u svakom slučaju, ti uvijek imaš dara za odabir vrlo interesantne i za raspravu pogodne teme.
17
Ovaj clanak mi djeluje onako potpaljivacki, i sudeci po komentarima mislim da je i postigao cilj ;) Podsjeca me na igru gluvih telefona, cinjenice iskrivljene do tacke vrenja…
Sorry, Tracy, ali i ovaj clanak kao i onaj o Starbucks-u mi bas nikako ne predstvalja ono sto ja znam o Americi, nasu svakodnevnicu…Isto kao kad bi rekli da se u Hrvatskoj svaki dan jede sarma za rucak…
18
Uvijek je zanimljivo i korisno čuti i naučiti nove stvari. Ja sam npr. tek nedavno od Superkemične i njenog supruga čula da je voda od pašte super za podlijevanje umaka ili za juhu i sad sam i ja počela primjenjivati tu praksu. Nikada ne mjerim koliko sam vode stavila…dovoljno da prekrije tjesteninu i još malo, pa ako sfali dodam, no to se rijetko kad desi. Posolim vodu, pouljim mrvu kad ne zaboravim :) i ponekad ju se sjetim isprati u hladnoj vodi…no ok mi je i sa i bez ispiranja. No nikad ju još nisam stavila kuhati u hladnu vodu…hm, ne sjeda mi to baš…al tko zna, možda probam jednog dana kad mi ne bude žao riskirati tjesteninu :).
Još jednom, zanimljiv odabir teme, baš potiče na raspravu, no nikako ju ne vidim kao opis američke svakodnevice već kao opis novotarije u gastro-svijetu, prvenstveno u Americi.
I slažem se, Talijani i strani jezici su ko slon i balet :D!
19
Hvala svima na pažnji i komentarima!
Moram priznati da dosad nisam probala novi “eko” način pripreme tjestenine. Što ne znači da i neću. Moj je jako tradicionalan, tj. puno kipuće vode, kuhanje prema uputstvima i dodavanje malo vode od kuhanja u umak.
Ali, vidim da svatko ima svoj “najbolji” način. Mislim da tako treba i ostati.
Nije mi bila namjera da bilo čiju kuhinju omalovažavam. Žao mi je ako je tako ispalo!
20
Tracy, hvala za članak, uvjek je zanimljivo saznati nove metode, a da li ćemo ih isprobati ili ne, naš je izbor. Ja mogu samo iznijeti svoje iskustvo… Kad mi je bilo 17 god. provela sam nekoliko prekrasnih dana u Rimu, kod naših kućnih prijatelja. Teta Alessandra je kuhala najbolju tjesteninu na svijetu, a ja sam sa puno interesovanja pratila svaki njen pokret.Prvo: uvjek je radila uz pjesmu! :) ja sam i danas sigurna da je to jedan od onih “tajnih začina” – ako niste od volje za kuhnje, radije taj dan kupite ćevape ili burek (ili pustite drugoga da nešto spremi). Alessandrin je lonac bio velik, pun vode. Rekla mi je, istina, na lošem engleskom, da se voda posoli kad proključa, a tjestenina ubaci u lonac kad voda “počne pjevati “Traviatu” :D dakle – kad ključa tutta forza! Tjesteninu miješati i nikako ne prekuhati, mora biti “al dente” – najbolje ju je probati povremeno, ne držati se slijepo minutaže na pakiranju. Zatim se pricijedi i “šokira” kockama leda ili ledenom vodom, odmah poškropi s malo maslinovog ulja, prelije umakom (ili se dalje radi po receptu) i posluži. Na stolu uvjek stoji mlinac u kojem su svježi komadi parmezana, koji svatko samelje kako i koliko želi (kao što kod nas stoji mlinac s paprom).
Voda od tjestenine, koja je puna škroba, svakako se iskoristi za zgušnjavanje umaka, juhe ili sl.
Ja osobno najviše volim domaću tjesteninu (“Cetina”-Omiš ili istarske fuže) a kad mi treba neka poseban oblik, onda svakako uzimam talijansku “Barillu”...
22
Meni je članak prilično intereantan iako moram priznati da se ne bi se baš okušao u toj priči. Kada kuham paštu onda definitivo zaključam ful puno vode u loncu, posolim tek kada proključa i paštu dodajem kada kao što Agatha kaže Traviata propjeva. Ne dodajem ulje niti je ispirem hladnom vodom nego uvijek prije posluživanja kad ju ocijedim zadržim malo vode u kojoj se kuhala i pouljim s maslinovim uljem tek tada.I malo svježe mljevenog crnog papra. Istina, ne pjevam pretjerano (lijepo :-D) ali zato uporno slušam muziku i improviziram.
Ne lijepi se i ne bude prekuhana.
Dodše, nedavno sam probao paštu koja je skuhana na drugačiji način, ne zna točno kao je išao proces, nisam bio prisutan, ali ko me sjećanje ne vara mislim da je đir bio proključati vodu, ubaciti paštu i maknuti s vatre, i pašta se sama skuha. Jeo sam rigatone na takav način napravljene, i bili su al dente i nimalo gumasti. Ne znam nisam svjedočio procesu, no rezultat je bio odičan.
Bez obzira ja ću se držati pjesme, ključale vode i miješanja ;-)!
24
Ko voli zilave spagete neka ih takve sam jede… Ja Licno kuham tjesteninu jedno desetak puta godisnje tako da nece bas mnogo utjecati na potroshenu naftu… no moj SUV itekako hoce :o) pa ga i dalje ni u kom slucaju ne mjenjam za neki mali autic…
25
Dobro je svačije ideje vidit i saslušati, pa tako i ovu sa kuhanjem manistre u hladnoj vodi, ja mislim da ću se držati dobre stare metode naših nona:))
27
Super članak.Pastu kuham u ključaloj slanoj vodi al dente, procjedim i saltiram u padeli sa šugom.Ali, probat cu ja ovaj nacin, iz prostog razloga sto za mene usteda znači ekologija i kultura života.Naravno ako američki način ne bude dobar ,vračamo se na staro.
28
Tracy, primi moje izvinjenje, malo sam grubo se izrazila. Zasmetali su mi netrpeljivi komentari i predrasude o Amerikancima kao narodu. Clanak je interesantan, mada se radi samo o novotarijama u gastro svijetu, kao sto Cooharica rece, a ne o americkim navikama.
29
Draga tracy, tvoji recepti su mnogo bolji nego ovaj novi izum.Naravno, svako ima pravo da izmisli nesto novo, ali ako se stvari toliko dugo vremena rade na neki nacin, ima neki razlog.Pravilo je da za svakih 100gr testa ide 1l vode i 10 gr soli.Isto tako, testo se stavlja u vrelu vodu da ne bi gubilo ukus i sve svoje sastojke i gluten koji sadrzi.
30
Izvinite, ali mi nije jasno na koji nacin se stedi nafta ako se sve kuva 18-20 minuta?Nisam bas sigurna da je neka usteda.Druga stvar, kuvati testo kao rizoto postoji vec 100 godna.I nije im neki izum novi.
31
Mislim da je McGee svojim člankom i prijedlogom htio dati mali doprinos “zelenoj revoluciji”. Shvatila sam to kao vrstu upozorenja da svi možemo barem negdje uštedjeti na energiji, bilo u kuhanju tjestenine, gašenju svjetla ili drugom.
Što se tiče ovih 18 do 20 minuta, ne znam da li ste ikad primjetili da je negdje plin jači ili slabiji. Kad stavim veliki pokriveni lonac s otprilike četiri litre vode na najveću ploču trebam čekati najmanje 10 minuta da voda zakipi, onda dodam sol i moram čekati još dvije da ponovo provrije i onda bacam tjesteninu i kuham od 10 do 14 minuta (ovisno o vrsti).
S druge strane u Italiji i Hrvatskoj mi redovito sve zagori i iskipi jer sam se odvikla od tv. “brzog plina”.
32
Tracy, hvala za sjajan članak!
Potakao toliku diskusiju, što jest sjajno!
Kuvam klasično resteninu; vrijuća posoljena voda,
kratko 5 – 6 minuta >)posuda zepter), ugasim, malo stane poklopljeno, procedim prewijem hladnom vodom kratko i dalje već prema potrebi recepta..
Baš ču ovo probat jednom, ko zna !?
Nije baš sve toliko loše iz te Amerike :)
filmova ima sjajnih , pa da ne nabrajam.
Ako će ovaj način pomoći zaštiti planete i sveta glasam ZA!
33
Bojim se da nacin kuhanja paste nece puno uciniti za ovaj nas planet, ali postoje mnogi drugi nacini koji bi mogli. Svi naravno trebamo krenuti od sebe. Sama pasta u hladnoj vodi ne mjenja puno na stvari. Ja sam misljenja da opcenito treba kuhati “planski” i iskoristavati zagrijane plate i rernu, otpatke od hrane i pakiranja od hrane reciklirati, manje voziti auto, vise pjesaciti i jos puuno, puuno toga sto svaki pojedinac moze uciniti za nas planet. Kad bi svatko od nas dao malo sebe za spas planeta, nebismo se morali brinuti za buducnost i opstanak nase djece na Zemlji.
tracy
© Podravka d.d. 2003.—2012.
36 komentara do sada…
......a onda je doslo vrijeme kad smo zbog neimanja elektricne energije morali spremati pastu upravo na nacin opisan u tvom clanku…
ko bi rekao da ce to danas postati “hot” ili “hit” prijedlog u kuhinji!
tracy, hvala za lijep clanak!
Moj doprinos uštedi energije je kuhanje pašte ( u puno slane, kipuće vode) do ključanja. nakon toga ugasim štednjak, pokrijem lonac i ostavim paštu u vodi. Za 10-tak minuta taman je al dente. I ukusna.
Vodu u kojoj se kuhala pašta koristima za juhu
koja je OK.
Kuham ju u puno slane ključale vode, s malo ulja, na način kao i Umag.
Umag hvala na ideji za supu!
A Tracy hvala na još jednom zanimljivom članku!
radim isto i uvijek imam super paštu ;-)
i domaći rezanci su mi bolji na taj način….
Moje iskustvo sa domacom tjesteninom (Hrvatska ) je odlicno , treba je samo malo manje kuhat i ostane odlicna.
Hladnu vodu dodajem kad trebam da zaustavim daljnje kuhanje tjestenine ( kad je spremam za salatu )
Ulje nikad ne koristim , i ne ljepi se ni talijanska ni nasa .
A sto da recem o kuhanju tjestenine u hladnoj vodi i amerima …........ajme meni
Još jednom, zanimljiv odabir teme, baš potiče na raspravu, no nikako ju ne vidim kao opis američke svakodnevice već kao opis novotarije u gastro-svijetu, prvenstveno u Americi.
I slažem se, Talijani i strani jezici su ko slon i balet :D!
Moram priznati da dosad nisam probala novi “eko” način pripreme tjestenine. Što ne znači da i neću. Moj je jako tradicionalan, tj. puno kipuće vode, kuhanje prema uputstvima i dodavanje malo vode od kuhanja u umak.
Ali, vidim da svatko ima svoj “najbolji” način. Mislim da tako treba i ostati.
Nije mi bila namjera da bilo čiju kuhinju omalovažavam. Žao mi je ako je tako ispalo!
Voda od tjestenine, koja je puna škroba, svakako se iskoristi za zgušnjavanje umaka, juhe ili sl.
Ja osobno najviše volim domaću tjesteninu (“Cetina”-Omiš ili istarske fuže) a kad mi treba neka poseban oblik, onda svakako uzimam talijansku “Barillu”...
Ne lijepi se i ne bude prekuhana.
Dodše, nedavno sam probao paštu koja je skuhana na drugačiji način, ne zna točno kao je išao proces, nisam bio prisutan, ali ko me sjećanje ne vara mislim da je đir bio proključati vodu, ubaciti paštu i maknuti s vatre, i pašta se sama skuha. Jeo sam rigatone na takav način napravljene, i bili su al dente i nimalo gumasti. Ne znam nisam svjedočio procesu, no rezultat je bio odičan.
Bez obzira ja ću se držati pjesme, ključale vode i miješanja ;-)!
osim..da volim čitat tvoje članke :) ..i nadam se će ih biti još puno :)
Što se tiče ovih 18 do 20 minuta, ne znam da li ste ikad primjetili da je negdje plin jači ili slabiji. Kad stavim veliki pokriveni lonac s otprilike četiri litre vode na najveću ploču trebam čekati najmanje 10 minuta da voda zakipi, onda dodam sol i moram čekati još dvije da ponovo provrije i onda bacam tjesteninu i kuham od 10 do 14 minuta (ovisno o vrsti).
S druge strane u Italiji i Hrvatskoj mi redovito sve zagori i iskipi jer sam se odvikla od tv. “brzog plina”.
Potakao toliku diskusiju, što jest sjajno!
Kuvam klasično resteninu; vrijuća posoljena voda,
kratko 5 – 6 minuta >)posuda zepter), ugasim, malo stane poklopljeno, procedim prewijem hladnom vodom kratko i dalje već prema potrebi recepta..
Baš ču ovo probat jednom, ko zna !?
Nije baš sve toliko loše iz te Amerike :)
filmova ima sjajnih , pa da ne nabrajam.
Ako će ovaj način pomoći zaštiti planete i sveta glasam ZA!