Nonić moj, reči mi, ako j' Martin bil svetac, zač ni prišal ze Semi Svetemi, leh ovako posebe, zad njimi? - Vnuk moj lepi, Martin je na početke šal ze Semi svetemi, ma j' bil fanj žejan, pak je po pute sako malo gutić storil z tikve i spražnjenu tikvu po seleh natakal, a vino mlado, aš drugega tu dobu ni bilo, ga j' zmutilo, pak ni više mogal koraka držat z drugemi. Zato j' prišal deset dan kašneje...
Ne,ne..to nikako(mislila sam još nešto dopisati,ali došla kćer pa me smantala,sprema se za školu
Upravo taj istarski štih i jeste poseban,držiš do tradicionalnog jezika,dok za sebe priznajem da mi se davno izgubio dijalekt od kud sam,još se maaalo "nazire",ali nije to to
ivona, ma i meni pomalo bježi, ima već dosta riječi koje se trebam sjetit kako se kažu jer su ih zamijenile neke modernije, današnje, pa čak i kad čitam stare zapise, ponekad i meni treba da mi netko kaže što znači poneka zbilja stara riječ koju ni ja nisam čula. ali dijalekti su za mene osobito bogatstvo riječnika koje bi i u školama trebalo puno više njegovati.
Iskreno, neke stvari sam čitao više puta, i pomoglo mi je što je u u Zagorju Martinje opaka fešta, pa sam mislim dobro sve razumio, dobro nam došel Sv.Martin, mlate se guske, patke,kesteni, mlinci, heljda, krvavice, pečenice, kiseli kupus ...
puno držiš do tradicije i u receptima također ....
hvala ti Antune! da, odavna se slavi kod nas Martinja, ali tu originalno ipak nema nikakve veze s vinom, kao u Zagorju, jer nama je zapravo Bela nedeja ono što je tamo Martinje. stvar je u tome što se grožđe ovdje bere već od kraja 8. do sredine 9. mjeseca (zbog klimatskih razlika) pa je i logično da je na Martinje naše vino već ohoho u upotrebi dok Zagorci tek startaju s tim
a smajlić... ma ja najviše volim ovog što se toliko smješka da i zube sunča
Volim tvoje članke i uživam u njima."Ni župan ne zija po sele" me nasmijao,sviđa mi se izraz zijati,koristim ga i ja često u govoru.E da nisam zijala po coolki ne bih naišla na tvoj predivan članak.Pozdrav
Draga predivno...kaj veli Arašćić, morala sam i ja par puta ponovo pročitat, al sam skontala, al ima nekih riječi kaj u Žumberku koriste (moja mama je od tam) .... pa je to jedan gemišt od jezika, kad već govorimo o običajima .... koka, skidam kapu i samo ti kažem, šibaj dalje....ak treba, imam veze u Etnografskom muzeju u Zg-u.... pusa legendi dragoj
Goranka sam, ali već jako dugo u Rijeci, pa sam sasvim dobro ovo pročitala. Jako lijep članak, a ono čega sve više nema - poznato mi je i iz mog kraja - nažalost.
Garići su mi blizu - moren poć pošpijat, ću ča vidit morda (nisan od pisanja po domaću)!
Pričati, pisati, pisati, pričati na - dijalektu. Takve se ljepote sve rjeđe nađe. Pročitala s uživanjem i, ne znam na kraju što mi je ljepše, opis starih užanci ili melodioznost narječja.
ma znam ja Miro da nemaš ti ništa protiv! a znam i to da je ova čakavština poprilično teška onima koji nisu često s njom u "dodiru". zato sam u jednom od komentara pitala hoću li pisat prijevod, neće mi biti teško...
hvala hamerinka! prve četiri godine svog života nisam niti znala da postoji ikakav drugačiji govor osim ovoga... a onda sam silom prilika uletila u kajkavski... i banijsko rastezanje... i zaljubila se u dijalekte, u njihove sličnosti i različitosti i upijala ih kao spužva vodu... i sad sam u nekakvoj fazi da zapravo vrlo malo komuniciram na književnom hrvatskom, i vidim da moji sugovornici to vole, pa se i oni opuste i progovore svojim "materinjim"! e to volim!
Karamela12, u prvi mah sam i ja pomislila da se radi o kozliću (logično zvuči) jer nisam do tad čula takav naziv za proljetno janje. pa sam pitala moju susedicu (ima 90 godina) i zbilja mi je objasnila da su nekad "proljetno janje" (okoćenog u proljeće) zvali jarušić, a zimsku janjad su zvali normalno, janje ili jančić. Iskreno, nisam ni znala za tu razliku.
Podsjetila si me na jednu davno prezivljenu situaciju. Imala sam prijateljicu koja je bila iz Rovilnja i udavala se u Sarajevo. Dosli joj roditelji i obitelj,,,ma trebao nam je prevodilac hahahaha... Ja sam isto na nekim mjestima morala par puta da procitam ponovo,,,divan clanak o obicajuma u tvojoj Kastafcini!!!
Kona, da postoje vrlo različiti dijalekti. Mene je fascinirala sljedeća sličnost u različitosti:
Jedan moj barba s Hvara, težak, zna govoriti samo po Pitovsku(Pitve na Hvaru) i rijetko kada je bio van otoka, bio je ovdje i razgovarao s mojim susjedom(sad pokojni Tonić), koji je isto tako znao samo trdo po domaći ( govor Lovranšćine).Oni su se na temu trsja i općenito obrade zemlje, težašćine fantastično razumjeli i dugo razgovarali . Da nisam čula, ne bih vjerovala, jer to su za mene dva vrlo različita narječja, iako su oba čakavska.
Divno narječje, godinama idem u Istru, slušam, slušam i skoro ništa ne razumijem, ali slušam i dalje, jer ti dragi, stari ljudi, kao da pjevaju, a ne govore I još nešto, kada čujem domaće roženice i sopile srce mi zaigra
da, zapravo je lakše čitati jer će čitalac pročitati s naglaskom kojeg i uobičajeno koristi. No kad slušate razgovor na ovoj čakavici - jer svaki kraj ima svoju "sortu" - e treba to znat razumjet. Puno uzlaza, silaza, spajanja, baš kao da pjevate. I sad zamislite karameline stare u razgovoru na dvije slične, a opet vrlo različite čakavice!
Draga sandrine o narječijima bi ja mogla napisat cijelu kjigu komedija. Kad sam ja 1961 došla u Opatiju sa svojim kajkavskim, a većina Opatijaca je znala samo čakavski.Dolaskom radia i televizije svi smo naučili pomalo hrvatski .Ja sam brzo savladala čakavski , jer mi je bio jako sipatičan a i radila sam na takvom mjestu gdje sam svaki dan učila . A usamo početku ljudi koji su radili samnom iz Pobri Bregi Opatije valjali su se od smijeha. Ne samo oni nego i njihove familije svima sam uljepšavala dan neko vrijeme .Dok se nisam zainatila sama sasobom i naučila čakavski ,koji je zapravo u nijansama različit od mjesta do mjesta.
hamerinka, a zamisli mene u obratnoj situaciji, jadno dijete od 4 godine koje nije znalo ama baš ni riječi književnog, odjednom u vrtiću u Sisku, među djecom koja su me blijedo gledala jer nisu kužila ni riječ moju ali dobro je bilo što je to njima bilo jako simpatično i zanimljivo što pričam drugačije, pa sam stalno morala nešto pričat i kad mi se htjelo i kad mi se nije htjelo... valjda zato sad ponekad meljem bez prestanka
Draga sandrine samo jedan biser,kojeg pamtim zauvijek .Šef me poslao po marendu ireko mi je donesimi jednu puticu ima i malo šunkarice . Dok sam ja čekala na red gospe su govorile ja bi jednu pinku kruha a ja onda nisam znala ni ča je puntica a ni pinka . Pa sam šefu za marendu kupila jedu pinku kraha i malo salame. Kad sam se vratila s marendom ,šef je bio jako fini gospodin i nije mi niš rekal , ali drugi dva su se za trbuh držali od smeha, A ja sam mislila da je na meni nešto smiješno .Idanas poslije pedeset godina kad kupim pinku kruha sjetim se tog bisera .
sandrine
© Podravka d.d. 2003.—2012.
46 komentara do sada…
volim procitati tvoje clanke, uvijek su originalni.
a znas li da je sv. martin na tom putu, onako nacvrcan, blagoslovio kupinu misleci da je to vinova loza. zbog toga kupina onako bujno raste.
hahaha. i to sam čula! zato je valjda moja kupina dobro rodila, a kupinovo vino je fantastično ispalo
Meni je bilo ovo malo teže za pročitati,ali tebi svaka čast,za pisanje imaš dara,a to si pokazala već više puta!!!!!!Živila
ako je potrebno, mogu i prijevod dopisati! mada se izgubi u prijevodu onaj čar domaćih riječi....
Ne,ne..to nikako(mislila sam još nešto dopisati,ali došla kćer pa me smantala,sprema se za školu
Upravo taj istarski štih i jeste poseban,držiš do tradicionalnog jezika,dok za sebe priznajem da mi se davno izgubio dijalekt od kud sam,još se maaalo "nazire",ali nije to to
I ja stvarno volim, volim tvoje clankice prijo moja, al moram priznati nesto mi slabo ide ovaj madjarski! :)
Ne treba prevod
Malo sam se i ja namučila, ali ovako je baš interesantno. 
oooo smakušo moja draga!!! mađarski, kažeš... e tu bi i ja imala problem
samo ti pitaj što god ti zapne!
ivona, ma i meni pomalo bježi, ima već dosta riječi koje se trebam sjetit kako se kažu jer su ih zamijenile neke modernije, današnje, pa čak i kad čitam stare zapise, ponekad i meni treba da mi netko kaže što znači poneka zbilja stara riječ koju ni ja nisam čula. ali dijalekti su za mene osobito bogatstvo riječnika koje bi i u školama trebalo puno više njegovati.
gagasrce, pa zar ne da je tako još interesantnije, kad se maaaalčice pomučiš!
Iskreno, neke stvari sam čitao više puta, i pomoglo mi je što je u u Zagorju Martinje opaka fešta, pa sam mislim dobro sve razumio, dobro nam došel Sv.Martin, mlate se guske, patke,kesteni, mlinci, heljda, krvavice, pečenice, kiseli kupus ...
puno držiš do tradicije i u receptima također ....
Smajlića izaberi sama ....
hvala ti Antune! da, odavna se slavi kod nas Martinja, ali tu originalno ipak nema nikakve veze s vinom, kao u Zagorju, jer nama je zapravo Bela nedeja ono što je tamo Martinje. stvar je u tome što se grožđe ovdje bere već od kraja 8. do sredine 9. mjeseca (zbog klimatskih razlika) pa je i logično da je na Martinje naše vino već ohoho u upotrebi dok Zagorci tek startaju s tim
a smajlić... ma ja najviše volim ovog što se toliko smješka da i zube sunča
Volim tvoje članke i uživam u njima."Ni župan ne zija po sele"
me nasmijao,sviđa mi se izraz zijati,koristim ga i ja često u govoru.E da nisam zijala po coolki ne bih naišla na tvoj predivan članak.Pozdrav
A kad ce knjiga?
hvala cure! Tasho, zmajče milo, kad bude para bit će i knjige! za sad vi ovdje eto imate čast čitat moje piskarije
(nema kvačice na s!)
morala sam i ja nekoliko puta neke dijelove pročitat...al meni je ovo fenomenalno...drago mi je da je na dijalektu....ima dušu...
i da. krasan članak....
Bice, bice, brzih dana knjiga, vidjeces
e baš bi i to volila vidit!
a vidi kako nam je slatki datum pored avatara! 11.11.11. i arašić nam je na komentaru br.11! on si je to garant namještao!
Draga predivno...kaj veli Arašćić, morala sam i ja par puta ponovo pročitat, al sam skontala, al ima nekih riječi kaj u Žumberku koriste (moja mama je od tam) .... pa je to jedan gemišt od jezika, kad već govorimo o običajima
.... koka, skidam kapu i samo ti kažem, šibaj dalje....ak treba, imam veze u Etnografskom muzeju u Zg-u.... pusa legendi dragoj 
Joj što volim kad moram sav mozak dat na čitanje
... Svaka čast Sandra.
Goranka sam, ali već jako dugo u Rijeci, pa sam sasvim dobro ovo pročitala. Jako lijep članak, a ono čega sve više nema - poznato mi je i iz mog kraja - nažalost.
Garići su mi blizu - moren poć pošpijat, ću ča vidit morda (nisan od pisanja po domaću)!
Branka, a ja vam svima volim napinjat moždane vijuge, čisto da ne zakržljaju!
fato, fato, ma ča nisi, tr viš da i ti umeš ku po domaću!
o tvome pisanju izjasnila sam se par puta,necu se ponavljati vec samo dodati da je i ovo prekrasan clanak
prekeasan članak kao i uvjek,hvala ti od srca što dijeliš uspomene s nama
Pričati, pisati, pisati, pričati na - dijalektu. Takve se ljepote sve rjeđe nađe. Pročitala s uživanjem i, ne znam na kraju što mi je ljepše, opis starih užanci ili melodioznost narječja.
#23 Pa to dobro dođe
... odlična masaža moje sive mase 
...
prenaporno ... isprintati, uzeti olovku, podvlaciti i vjerujem da bih tada sve skuzila..a kako citam pogledom nema sanse da sve skuzim..
a da se razumijemo... meni je ovo super..ja stalno nagovaram sašu da piše po splitski...
ma znam ja Miro da nemaš ti ništa protiv! a znam i to da je ova čakavština poprilično teška onima koji nisu često s njom u "dodiru". zato sam u jednom od komentara pitala hoću li pisat prijevod, neće mi biti teško...
Malo vremena sam na coolki pa neznam baš dali osim tebe i mace papućarice napiše uvod ili priču na na narječju a ona su naše bogatstvo.Bravo!!!!
hvala hamerinka! prve četiri godine svog života nisam niti znala da postoji ikakav drugačiji govor osim ovoga... a onda sam silom prilika uletila u kajkavski... i banijsko rastezanje... i zaljubila se u dijalekte, u njihove sličnosti i različitosti i upijala ih kao spužva vodu... i sad sam u nekakvoj fazi da zapravo vrlo malo komuniciram na književnom hrvatskom, i vidim da moji sugovornici to vole, pa se i oni opuste i progovore svojim "materinjim"! e to volim!
odlicnoooo
Samo nastavi Sandrina, čitala sam i ja davno Jardasovu knjigu, vrlo zanimljiva.
Ja imam nekoliko narječja u upotrebi, lovi mi se svačije s kim češće razgovaram.
Samo se pitam u vezi jarušića, to bi trebao biti kozlić a ne janjčić.
Karamela12, u prvi mah sam i ja pomislila da se radi o kozliću (logično zvuči) jer nisam do tad čula takav naziv za proljetno janje. pa sam pitala moju susedicu (ima 90 godina) i zbilja mi je objasnila da su nekad "proljetno janje" (okoćenog u proljeće) zvali jarušić, a zimsku janjad su zvali normalno, janje ili jančić. Iskreno, nisam ni znala za tu razliku.
Podsjetila si me na jednu davno prezivljenu situaciju. Imala sam prijateljicu koja je bila iz Rovilnja i udavala se u Sarajevo. Dosli joj roditelji i obitelj,,,ma trebao nam je prevodilac hahahaha... Ja sam isto na nekim mjestima morala par puta da procitam ponovo,,,divan clanak o obicajuma u tvojoj Kastafcini!!!
Na žalost , sve manje je blaga oko nas, pa novi naraštaji neće ni znati razliku između koze i ovce.
Kona, da postoje vrlo različiti dijalekti. Mene je fascinirala sljedeća sličnost u različitosti:
Jedan moj barba s Hvara, težak, zna govoriti samo po Pitovsku(Pitve na Hvaru) i rijetko kada je bio van otoka, bio je ovdje i razgovarao s mojim susjedom(sad pokojni Tonić), koji je isto tako znao samo trdo po domaći ( govor Lovranšćine).Oni su se na temu trsja i općenito obrade zemlje, težašćine fantastično razumjeli i dugo razgovarali . Da nisam čula, ne bih vjerovala, jer to su za mene dva vrlo različita narječja, iako su oba čakavska.
O jeziku rode da ti zborim....
Divno narječje, godinama idem u Istru, slušam, slušam i skoro ništa ne razumijem, ali slušam i dalje, jer ti dragi, stari ljudi, kao da pjevaju, a ne govore
I još nešto, kada čujem domaće roženice i sopile srce mi zaigra 
Članak pročitan sa razumijevanjem,
lakše je čitati nego slušati
Hvala ti!
da, zapravo je lakše čitati jer će čitalac pročitati s naglaskom kojeg i uobičajeno koristi. No kad slušate razgovor na ovoj čakavici - jer svaki kraj ima svoju "sortu" - e treba to znat razumjet. Puno uzlaza, silaza, spajanja, baš kao da pjevate. I sad zamislite karameline stare u razgovoru na dvije slične, a opet vrlo različite čakavice!
Draga sandrine o narječijima bi ja mogla napisat cijelu kjigu komedija. Kad sam ja 1961 došla u Opatiju sa svojim kajkavskim, a većina Opatijaca je znala samo čakavski.Dolaskom radia i televizije svi smo naučili pomalo hrvatski .Ja sam brzo savladala čakavski , jer mi je bio jako sipatičan a i radila sam na takvom mjestu gdje sam svaki dan učila . A usamo početku ljudi koji su radili samnom iz Pobri Bregi Opatije valjali su se od smijeha. Ne samo oni nego i njihove familije svima sam uljepšavala dan neko vrijeme .Dok se nisam zainatila sama sasobom i naučila čakavski ,koji je zapravo u nijansama različit od mjesta do mjesta.
Sandrine, Sandrine...
hamerinka, a zamisli mene u obratnoj situaciji, jadno dijete od 4 godine koje nije znalo ama baš ni riječi književnog, odjednom u vrtiću u Sisku, među djecom koja su me blijedo gledala jer nisu kužila ni riječ moju
ali dobro je bilo što je to njima bilo jako simpatično i zanimljivo što pričam drugačije, pa sam stalno morala nešto pričat i kad mi se htjelo i kad mi se nije htjelo... valjda zato sad ponekad meljem bez prestanka 
Damira... reci...
Draga sandrine samo jedan biser,kojeg pamtim zauvijek .Šef me poslao po marendu ireko mi je donesimi jednu puticu ima i malo šunkarice . Dok sam ja čekala na red gospe su govorile ja bi jednu pinku kruha a ja onda nisam znala ni ča je puntica a ni pinka . Pa sam šefu za marendu kupila jedu pinku kraha i malo salame. Kad sam se vratila s marendom ,šef je bio jako fini gospodin i nije mi niš rekal , ali drugi dva su se za trbuh držali od smeha, A ja sam mislila da je na meni nešto smiješno .Idanas poslije pedeset godina kad kupim pinku kruha sjetim se tog bisera .
Bila i uživala...jako me lijepe uspomene,vežu za Kastav...