Sloj do sloja – lisnato tijesto

Zagonetku ste sigurno riješili i već znate da smo vam opisali lisnato tijesto.

Ali prije pripreme ovog ukusnoga hrskavog tijesta krenimo od njegova povijesnog početka.

Odabiru nadjeva za ove svilenkaste prozirne listove tijesta skoro da nema granica, a ukusno je i samo, narezano na prutiće i posuto sezamom.

Od bijelog brašna, vode, soli i malo ulja rade se lagana vučena tijesta, a ono što se u njega odijeva najčešće je sir, meso, povrće, voće (tada ga zovemo savijačom), a kada se želi prikazati u egzotičnom svjetlu (jer takvo mu je i podrijetlo – perzijsko), nadijeva se orašastim plodovima i medom, zalije šećernim sirupom i nazove baklavom. K nama je došlo preko Turaka (burek), vole ga Austrijanci i Mađari, a i Grci su ga rado prigrlili pa od njega rade zamamna predjela i deserte. Od grčkog i dolazi naziv filo (phyillo = list), kako tanko tijesto zovu u svijetu.

Naše su ga vrijedne i strpljive bake radile same, a uz dodatak maslaca ili margarina (možda su i vas naučile: zarolati, preklopiti, premazati maslacem, ostaviti da malo odstoji pa opet razvaljati, premazati i preklopiti) dobile su lisnato tijesto. Današnje domaćice kupuju već gotovo lisnato tijesto, koje je vrlo zahvalno za pripremu.

Odabiru nadjeva za ove svilenkaste prozirne listove tijesta skoro da nema granica, a ukusno je i samo, narezano na prutiće i posuto, primjerice, sezamom.

Autor: Irena Zrinski, novinarka

Završila je studij modnog dizajna u Zagrebu, talijansku modnu školu Callegari, te kolegij filmske i kazališne kostimografije u Londonu. Piše za ženske magazine, časopise o unutarnjem uređenju i Coolinariku!